P
rema nadbiskupu Lefebvreu dom Marmion bio je jedan od najvećih učitelja duhovnoga života našega vremena. Često je poticao svećenike, bogoslove i vjernike da se nadahnjuju iz njegovih djela i njegove duhovnosti, koja se može sažeti u temeljnu istinu da se postizanje našega savršenstva sastoji u izražavanju slike Isusa Krista. Bog nas je predodredio da postanemo slični Njegovu Sinu. Iz ovoga načela dom Marmion objašnjava ulogu Gospe u našemu duhovnome životu:
„Dakle u Isusu Kristu postoje svojstva, savršenstva koja su temeljna i bitna i druga koja proizlaze iz njih i koja shvaćamo kao sekundarna.”
„Što se tiče bitnih svojstava, svaki ih kršćanin mora umnožavati, a njihovo savršenstvo u svakoj duši mjerilo je njezina savršenstva, dok ostale osobine našega Gospodina, duše umnožavaju više ili manje savršeno u skladu s okolnostima kako ih Duh Sveti privlači.”
Ali dva su temeljna svojstva koja su takoreći bit bogočovjeka, a njihovo nasljedovanje, njihovo umnažanje u nama bit je naše svetosti: Isus je „Filius Patris” i „Filius Matris”. Što više budemo u Njemu „djeca Božja” i „djeca Marijina”, to ćemo više sudjelovati u Njegovoj beskrajnoj svetosti, to ćemo biti savršeniji.
„Krštenjem, odijevajući se Isusom Kristom, nužno postajemo u Njemu djeca vječnoga Oca i djeca Njegove Majke.”
Dom Marmion inzistira da to nije pobožno pretjerivanje ili nešto fiktivno: nije lik, metafora.
Kao što sveti Ivan kaže: „Mi se zovemo djeca Božja, i jesmo” (1 Iv 3, 1).
„Na isti smo način mi uistinu Marijina djeca jer je Ona Majka Njegova mističnoga tijela. Na križu nas je Isus službeno povjerio svojoj Majci, jer ako je Ona rodila svoje neokaljano dijete u radosti, u bolovima je morala roditi grešnike.”
Otuda je naša dužnost živjeti u potpunosti u skladu s ovom milosti posvojenja ispunjavajući svoja srca raspoloženjima Isusa Krista prema Njegovoj Majci:
„Isus je u biti 'Božji Sin' i 'Marijin Sin' pa i mi moramo biti po milosti ono što je Isus Krist po naravi: djeca Božja i djeca Marijina. Bog će prihvatiti za svoje istinske sinove samo one koji su poput Isusa Marijina djeca.”
Čitav pristup kršćanina u Njegovu odnosu s Marijom sastojat će se dakle u oblikovanju sebe najprisnijim Isusovim osjećajima prema Njegovoj Majci: „Isus Krist je naš uzor. I kao što u Njemu nalazimo savršeni uzor djeteta Božjega, u Njemu ćemo pronaći i savršeni uzor djeteta Marijina.”
Zaziv koji je dom Marmion slobodno izabrao i koji je neprestano ponavljao bio je: „Mater Christi (Majko Kristova)”. Mariju je iznad svega vidio kao Kristovu Majku, a on sam želio je biti drugi sin, „drugi Krist” za Mariju.
