Christus Rex

Što Marijin Zaručnik uči o medijima i muževnosti

San svetoga Josipa od Georgesa de La Toura


K
ako je sveti Josip postao dostojni Marijin zaručnik, dobar i pravedan čovjek par excellence? Nije to bilo slučajno, nego se školovao na mudrosti Staroga zavjeta.

Radnik, odgojen među grubim ljudima, noseći se s niskim cijenama, niskim nadnicama i ekonomskim poteškoćama, usavršio je svoj zanat ne skrećući sa staza Božjega zakona. U svijetu bez policije morao je znati preživjeti među moćnicima i beskrupuloznima, raspoznavati namjere, izbjeći borbe, ali braniti nevine i udovice, a da nikada ne odstupi od pravde.

Uistinu, knjige Mudrosti govore nam priču o Josipovoj mladosti, oslikavajući vrlo detaljno duhovne ideale koje bi svaki mladi čovjek trebao usvojiti i slijediti.

Znamo da je djelatnom milošću i uzvišenošću svoga poziva sveti Josip slijedio te ideale do samoga dostojanstva najvećega nebeskoga sveca. Da bismo došli do srži njegove formacije, moramo se držati sljedećega. Put do mudrosti mora biti kroz pouke, kušnje, samodisciplinu i nevolje svih vrsta unutar parametara poštivanja Božjega zakona sa stvarnom željom za pravednošću (Sir 1, 4. 30; 4, 14; 6, 18. 24). Primijenimo dakle ove korake duhovne formacije svetoga Josipa na sebe. 
 
Pouka je katekizam i dogmatski nauk Crkve koji mora uključivati i živote svetaca. Tko ovo posljednje zanemari, neizbježno će postati žrtvom lošega primjera ili vlastite lijenosti. Ali sveti Josip uči nas da to sve treba činiti po Mariji i za Nju, jer Ona je Prijestolje mudrosti koje je Krista donijelo u svijet i koje će nas dovesti k Njemu učeći nas krepostima svojega Sina.

Kušnje su u svojoj biti iskušenja našega života. Svaki put kad smo u iskušenju, kada nam se postavlja teško pitanje ili smo dovedeni u teške okolnosti, naše se kreposti i duhovno oružje stavljaju na kušnju, naprežu do krajnjih granica te ih u potpunosti stavljamo u primjenu. Padamo ili pobjeđujemo. Kada padnemo, ustajemo li ponovno u bitku? Kada pobijedimo, padamo li ponovo zbog oholosti ili spremamo resurse za buduće kušnje? Ustrajnošću u usponu iz padova i ostajući duboko ukorijenjeni u poniznosti, postupno ćemo postati dostojni Mudrosti.

Samodisciplina je za svetoga Josipa bila prianjanje uza čistoću koju je namjeravao sačuvati i nikada ne dopustiti da njegova duša bude okaljana bilo kojom krivnjom. Njegova se samodisciplina sastojala u brižnoj obazrivosti prema svojoj dužnosti i studioznom izbjegavanju svih grešnih prigoda. Bio je nagrađen društvom s Marijom.

Nevolje svih vrsta su sreća za svakoga pravednoga čovjeka koji se namjerava boriti do smrti za pravdu. To se u čovjekovoj duši ostvaruje ponajprije po poštivanju Božjega zakona i odabiru radije smrti nego grijeha. Kao drugo je to nastojanje da svi ljudi u svijetu poštuju Božju čast i bogoslužje. 

To svetomu Josipu nije pripalo da čini jer je njegova zadaća bila čuvati Isusa i Mariju u skrovitome životu. Ali ovaj zadatak uspostave Božje pravednosti u svijetu je naš. Uložimo zato stvarne javne napore za Božji zakon i nevolje će biti naša nagrada.

Suština je u tome da se distanciramo od svijeta i obučemo u novoga čovjeka oblikovanoga po disciplini nalik na Josipovu. Za Marijinu ljubav i u nasljedovanju svetoga Josipa ostavimo po strani medije i činimo Božju pravednost, prvo osobnu, a zatim društvenu, našim glavnim životnim pravilom.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: