O
d svih ljudskih bića koja su bila preplavljena božanskim radostima uskrsnuća našega Gospodina, sigurno je da nitko nije bio povlašteniji od Njegove vlastite Majke i da ih nitko nije nesebičnije i čišće iskusio od nje.
Činjenica da su evanđelja prepustila Tradiciji da prenese ponovni susret uskrsloga Krista i Gospe, pokazuje nam savršenstvo njezine nesebičnosti i čistoće čak i u izvanrednoj radosti uskrsnuća.Kako je Ona zaboravila na sebe u svojoj supatnji, tako se zaboravlja i u svojoj utjehi. Oduševljena je ne vlastitim izbavljenjem, već izbavljenjem svoga Sina. Njezina sreća može se predstaviti samo u obliku zanosa koji ju je nagnao da kao da živi izvan sebe u pobjedonosnom Kristu.
Ona je zasigurno poput apostola i svetih žena, pa čak i prije njih, vidjela svoga uskrsloga Sina u blistavome spektaklu koji je predoznačio blaženo gledanje u nebu.
Istodobno joj se Isus ukazao kao izvor svake istine, svega života, svega dobra.
Iz Njegovih slavnih rana, iz Njegova Srca prepunog ljubavi, već su potekle rijeke žive vode, koje su najavili proroci, koje će oprati sve grijehe i učiniti da sve sjeme božanske objave procvjeta. Marija Posrednica prva ih je primila u svoju dušu, a od tada će njihovi izljevi postati nepromjenjivi: prolazit će samo kroz Mariju.
Isus joj je pokazao kako je bila Suotkupiteljica svojim majčinstvom te zajedništvom volje i patnje i kako će zbog toga jedinstvenoga sjedinjenja s njime biti djeliteljica svih milosti.
Apostoli su bili svjedoci uskrsnuća kao izvjesne vidljive činjenice. Ali unutrašnjost ovog otajstva otkrivena je na vrlo dubok način samo Mariji, kao što je to bio slučaj i s otajstvom patnji.
Ona će nas natjerati da shvatimo odnos koji je Bog uspostavio između križa i uskrsnuća. Jer križ nije poraz, a uskrsnuće pobjednička osveta. Ne, križ je već pobjeda; uskrsnuće je prvi vidljivi učinak pobjede križa u Kristovu čovječanstvu. Marija je prošla kroz križ, a ona je i pobijedila kroz križ.
Uskrsnuće je blaženstvo onih koji su bili siromašni, progonjeni, zasipani poniženjem i suzama. Stoga ne smijemo biti u iluziji o stvarnim radostima uskrsnuća.
Zaista smo u iskušenju da o svom uskrsnuću razmišljamo samo kao o divnoj činjenici koja će uslijediti nakon naše smrti. Ali sveti Pavao inzistira na tome da smo već uskrsnuli u Kristu i da moramo živjeti kao uskrsli ljudi.
Gospa nam pokazuje kako sudjelujući u uskrsnuću svoga sina postaje Posrednicom svih milosti: na sličan način mi, „uskrsli u Kristu”, moramo biti apostoli i drugima prenositi život proslavljenog Isusa po Mariji.
Stoga moramo tražiti od Gospe milost nesebične radosti poput nje, a također i milost da svjedočimo da je Isus doista uskrsnuo i tako postajemo oruđe „istinskoga svjetla koje svijetli u svijetu”, „Krist jučer , danas i zauvijek”.
Izvor: fsspx.news
