Christus Rex

Pouka o Velikome petku


O
vaj je dan prethodno za židovski narod bio dan priprave za Vazam, a zvali su ga Parasceve; za nas kršćane je to godišnjica smrti i pokopa našega Gospodina koji se na današnji dan, kao veliki svećenik i žrtva, na križu prikazao za spasenje svijeta.

Zašto katolici toliko časte ovaj dan?

Jer je to jedan od najvećih dana od početka svijeta do njegova kraja. Na današnji dan dovršeni su planovi koje je Bog imao od vječnosti, kako je sam Isus izjavio kada je na križu rekao da je dovršeno; jer su ga na današnji dan Židovi predali poganima u ruke, jer je bio bičevan, okrunjen trnjem, uzeo na se križ, nosio ga na Kalvariju usred poruga i podsmijeha, pribijen za križ između dva razbojnika te svojom bolnom smrću dovršio veliko djelo otkupljenja.

Zašto je Krist toliko patio da nas otkupi?

Da nam pokaže koliko je neizmjerno zlo grijeh zbog kojega je prošao tako okrutne patnje da bi mogao zadovoljiti božansku pravdu. Njegova ljubav prema nama bila je toliko velika da je dao posljednju kap svoje krvi da nas spasi. Dao je zadovoljštinu za sve ljude bez iznimke, da se nitko ne izgubi, da svi mogu posjedovati vječni život. Pogledajmo danas i svaki dan svoga života na Krista na križu i pogledajmo kako Bog kažnjava grijeh, budući da nije poštedio ni svoga jedinorođenoga Sina koji je na sebe preuzeo naše grijehe i zbog njih je umro tom okrutnom smrću. Koliko nam znači ta smrt ako ne preziremo grijeha i ne bježimo od njega?

Zašto Crkva obilježava spomen Kristove muke u tako svečanoj tišini?

Da nas se potakne da zahvalimo Spasitelju na našem otkupljenju i da nas potakne na iskrenu ljubav prema Njemu ozbiljnim razmatranjem o Njegovoj muci. Zbog toga je sveti Pavao odredio obdržavanje današnjega dana, a kršćani su ga čak i u njegovo vrijeme posvetili dubokom žalošću i strogim postom.

Zašto Veliki petak ne obilježavamo slavljem kao protestanti?

Zato što je naša žalost za smrću našega Spasitelja prevelika da bi nam dopustila da je radosno slavimo. Čak je i priroda oplakivala Njegovu smrt; sunce je pomračilo, zemlja se potresla i kamenje se raspuklo. Iako se kršćanin ovoga dana raduje milosti otkupljenja po Kristu, svjestan je da njegova radost ne može biti ugodna Bogu ako ne nastoji sudjelovati u zaslugama Kristove muke i smrti žalošću zbog svojih grijeha, tako da se popravi i čini pokoru; i to je upravo razlog zašto Crkva žalosno i dirljivo obilježava ovaj dan.

Zašto na početku bogoslužja nisu upaljene svijeće?

Da bi se označilo da se na današnji dan Krist, Svjetlost svijeta, takoreći ugasio.

Zašto se svećenik prostire pred oltarom na početku bogoslužja?

Da bismo s njime s dubokom tugom i poniznošću razmotrili kako je Spasitelj umro na križu za naše grijehe i koliko smo nedostojni da zbog njih podignemo svoja lica.

Zašto bogoslužje započinje čitanjem dvaju čitanja?

Jer je Krist umro za Židove i pogane. Prvo čitanje je iz proroka Hošee (Hoš 6, 1-6), a druga iz Knjige izlaska (Izl 12, 1-11). Iz njih zaključujemo da smo krvavom smrću neokaljanoga Jaganjca Isusa izliječeni od svojih grijeha i otkupljeni od smrti. 

Danas se dakle ne služi Misa?

Ne; jer se na današnji dan ne posvećuju kruh i vino, što je bitni dio misne žrtve.

Zašto se na današnji dan ne služi Misa?

Budući da se Isus Krist ovoga dana žrtvovao na žrtveniku križa u krvnoj žrtvi, nije skladno da se njegova smrtna žrtva danas ponovi, pa ni na nekrvni način. Osim toga, Misa je radosna i utješna žrtva pa je se zbog naše žalosti izostavlja.

Koje se pobožnosti danas mogu prakticirati?

Osim klanjanja Isusu u svetome grobu, može se moliti križni put te razmatrati o patnjama našega Gospodina. Neka nam dotaknu srce ove riječi svetog Augustina koje nam u pamet stavljaju raspetog Otkupitelja:

„Pogledajte rane Isusa koji visi na križu, krv umirućega, cijenu našega otkupljenja! Glava mu je pognuta da bi nam dao poljubac mira; Njegov je bok otvoren za ljubav; ruke su mu raširene da nas zagrli; cijelo se njegovo tijelo žrtvovalo za naše otkupljenje. Neka ove riječi budu tema našega razmatranja kako bi On koji je za nas pribijen na križ mogao biti posve u našemu srcu.”

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: