Christus Rex

Je li se Majka Božja zavjetovala na djevičanstvo?


G
ospa je sačuvala svoje djevičanstvo cijeloga svojega života. Crkveni su se oci pitali je li se Marija zavjetovala da će ostati djevica. Sv. Toma Akvinski sažima njihova razmišljanja o ovoj temi.

Polazna točka ovoga razmišljanja je Marijin odgovor arkanđelu Gabrijelu koji najavljuje njezino majčinstvo: „Kako će se to dogoditi, kad ja ne poznajem muža?” (Lk 1, 34). Da bismo ispravno razumjeli ovaj odgovor, moramo imati na umu da Sveto Pismo koristi glagol „poznavati” kako bi govorilo o tjelesnim odnosima.

Budući da je Djevica Marija zaručena za sv. Josipa – a zaruke su kod Židova gotovo jednake braku – ovo pitanje ukazuje na činjenicu djevičanstva s namjerom da se ono sačuva u duhu posvećenja Bogu.

Ovako to shvaća sv. Augustin: „Kod navještenja koje je izrekao anđeo, Marija odgovara: 'Kako će se to dogoditi, kad ja ne poznajem muža?' Ono što zasigurno ne bi rekla da nije prethodno posvetila svoje djevičanstvo Bogu” (De sancta virginitate; citira sv. Toma). Mnogi su oci slijedili sv. Augustina.

Prekrasno objašnjenje Sveopćega naučitelja

U izlaganju prikladnosti ovoga zavjeta sveti Toma iznosi načelo pripisivanja povlastica: potrebno je pretpostaviti najsavršenije u Blaženoj Djevici, ali djevičanstvo posvećeno zavjetom savršenije je od neposvećenoga djevičanstva. Dakle, učinila je taj zavjet.

Anđeoski naučitelj objašnjava na drugomu mjestu da je „savršenije ono što se radi pod zavjetom. Ali glavna svrha zavjeta je jačanje volje u dobru.” Kaže i da „već posvećenoj volji poput Gospine, koja uživa savršenu krepost, nije korisno polagati mnogo zavjeta”.

Stoga si postavlja pitanje: “Zašto zavjet djevičanstva kada je bilo dovoljno prakticirati savršenu čednost?” Odgovor je vrlo lijep i jasan: „jer on učvršćuje u životnomu stanju”, kako bi čovjek u činu takvoga zavjeta mogao dati dar cijeloga svojega života.

Nadalje precizira: „Ako ga usporedimo s drugim vjerskim zavjetima, zavjet poslušnosti je dovoljno zamijenjen obvezom braka, pod autoritetom svetoga Josipa, a zavjet siromaštva nije razborit za majku.”

Međutim, napominje da običaji toga vremena ne bi prihvatili da se žena ne uda, jer su svi pripadnici izabranoga naroda morali sudjelovati u njegovu širenju. Tako on s nekim ocima vjeruje da je Djevica najprije bila zaručena za Josipa, a da bi tada, sporazumno, oboje položili zavjet djevičanstva.

No, također je moguće, prema drugim autorima, da su se Josip i Marija dogovorili prije zaruka, te da su se zavjetovali prije nego što su se vjenčali.

Kardinal Kajetan – veliki komentator sv. Tome – dodaje: „Nije li prirodno misliti da je ovaj sveti muž, dajući svojoj ženi da posveti svoje djevičanstvo ostajući u braku, i sam dao isti zavjet u isto vrijeme?

Uzimajući u obzir prije svega božansku providnost, koja je Josipa morala nadahnuti ovom odlukom, da tako kažemo, da Presveta Djevica ima za druga i čuvara supružnika koji je podjednako djevac. Štoviše, Marija ne bi bila 'puna milosti' da je ta milost, koju je prije svega željela u svojoj temeljnoj čestitosti, nedostajala njezinom mužu.”

Stoga je Djevica Marija, prema uvriježenomu mišljenju, prva koja se zavjetovala na djevičanstvo s obzirom na vrijeme i savršenstvo čina.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: