P
rošle nedjelje, 6. veljače 2022., Svećeničko bratstvo sv. Pija X. održalo je u Dubrovniku, u sklopu redovnog hrvatskog apostolata, po prvi puta tradicionalnu latinsku Misu za skupinu zainteresiranih vjernika.Ova prilika zgodno se poklopila s prošlotjednim blagdanom sv. Vlaha te je tim povodom Misa služena po drevnom obrascu dubrovačkog sveca zaštitnika.
Svete Mise će se u budućnosti održavati prema dogovorenim terminima. Za obavijesti o terminima, lokaciji i drugim pojedinostima, možete se prijaviti u Google grupu:
U nastavku prenosimo tekst propovijedi koju je prigodom sv. Mise održao p. Sebastian Koliński.
***
„Svakomu Dubrovčaninu ime svetoga Vlaha opaja srce neizrecivom milinom. Ime ovoga Svetca sjeća ga Onoga kojeg je u krilu svoje matere kao nejako dijete naučio zazivati s poštovanjem i vjerom. To ime sjeća ga odrasla na veliku prošlost Dubrovnika, doista malena opsegom, ali velika u živoj Isukrstovoj vjeri i u svakom pothvatu prosvjete, napretka i blagostanja, u uvjerenju da je, kao i prošlost, na njemu osnovana i sadašnjost i budućnost Grada pod Srđem, kolijevke pjesme i lijepe knjige, uz to mnogih nabožnih, domoljubnih i humanitarnih ustanova.“
Ove riječi izgovorio je dum Niko Gjivanović, gradski župnik i kanonik prije Drugog svjetskog rata. Ali ove su riječi i danas aktualne. Godišnje proslave jasno ukazuju da kult sv. Vlaha još uvijek živi u Dubrovniku i da još uvijek povezuje srca katolika koji ovdje žive.
Za trenutak ćemo u Vjerovanju ispovijediti vjeru u ‘općinstvo svetih’. Što znači ovaj izraz? To znači zajedništvo između tri crkvena stanja: vjernika na zemlji (vojujuća Crkva), duša u čistilištu (trpeća Crkva) i onih koji već sudjeluju u Božjoj slavi (pobjednička Crkva). Postoji veza između ove tri skupine, jedinstvena obostrana korist i zajedništvo – to nazivamo općinstvom svetih. Dakle, zajedništvo Crkve ne samo da živi na zemlji, nego i nadilazi granice smrti. Vojujuća Crkva povezana je s ostalim kategorijama: traži od svetaca njihov zagovor, uzima njihov primjer i pokušava ih slijediti; a ujedno moli za umrle koji pate u čistilištu – za njihov vječni spas. Istodobno, vjernici na zemlji mogu na razne načine doživjeti prisutnost i pomoć onih koji su već preminuli s ovoga svijeta.
I tako Dubrovnik ima posebnog zagovornika u osobi svetog Vlaha. Budući da je ovaj sveti biskup branio grad od najezde Mlečana, postao je poseban zaštitnik grada. Zahvalni narod je njemu u čast sagradio crkvu u kojoj on preko njega neprestano prima mnoge milosti. A da bi sveca još više počastili, donesene su u grad njegove relikvije.
Od svetog Vlaha možemo puno naučiti. Znamo dobro povijest njegovog mučeništva, njegovu veliku vjeru i ljubav prema Kristu: „Kad je doveden u Sebastu, Agrikolaus - njegov progonitelj - je od njega zatražio da se odrekne vjere. Na to mu je sveti biskup odgovorio: ‘Ispovijedam Krista i ne mogu se klanjati krivim bogovima’. Na to Agrikolaus naredi da ga muče. Hrabro je podnio sve muke i još rekao: ‘Jadniče, ako misliš da ću s bičevanjem iznevjeriti Krista, varaš se jer mi on pomaže!’“ Molimo da bismo i mi bili sposobni ispovijedati katoličku vjeru kao ovaj sveti biskup.
Na kraju, dajmo još jednom riječ kanonika dum Nika Gjivanovića: „I sveti Vlaho naš gleda na nas, na one mase naroda što svečano prolaze ovih dana ispred njega. I drago mu je što ih vidi u miru Božjemu složne i utjehama vesele. I raduje se mogući Obranitelj što još i danas Dubrovnik ne zaboravlja njega. I njegova blaga ruka na brojnim milovidnim likovima, na Svečevu hramu, na Gorici, na gradskim mirima i vratima, diže se u vis, Predobrome, Svetomu, Ocu doma našega, svjetujući, praštajući i moleći. Blagoslivlje Grad, naš i svoj, i u cijeloj Dubrovačkoj biskupiji stanovnike vjerne velikome Bogu, Majci od milosrđa i Božjim nebeskim svetcima.“ Amen.
Sveti Vlaho, moli za nas!
