Službeno priopćenje Generalne kuće FSSPX-a s pozivom na molitvu za Ukrajinu

Svećenici Bratstva sv. Jozafata 2018. prije obreda svećeničkih ređenja

N

a zamolbu o. Basila, poglavara Bratstva sv. Jozafata, njegovih svećenika i vjernika, p. Davide Pagliarani, generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X., poziva sve članove Bratstva kao i vjernike na molitvu za Ukrajinu.

Svećenička ređenja za Bratstvo sv. Jozafata u Ukrajini (17. 11. 2019.)

U nedjelju, 17. studenoga, zaredio je mons. Alfonso de Galarreta u Lavovu (Ukrajini) za Bratstvo sv. Jozafata (SSJK) dva đakona za svećenike. S ovim ređenjima zaredili su biskupi FSSPX-a dosada ukupno 21 svećenika za ovu zajednicu. Pri svečanosti je bilo prisutno i jedno malo izaslanstvo iz Bogoslovije Bratstva sv. Pija X. iz Zaitzkofena.

Bratstvo sv. Jozafata čuva katoličku Tradiciju Grkokatoličke ukrajinske Crkve u istočnom, bizantskom obredu, nasuprot modernističkim novotarijama koje nažalost nisu poštedjele ni partikularne katoličke Crkve istočnih obreda. Iako su, naime, grkokatolici sačuvali svoju drevnu liturgiju (nasuprot Latinskoj Crkvi u kojoj je uveden revolucionarni novi obred), nisu ih nažalost zaobišle doktrinarne zablude, posebno lažni ekumenizam. Tako se i među grkokatolicima mogu nerijetko susresti krivovjerni modernistički stavovi po kojima se istočno raskolništvo (tzv. pravoslavlje) smatra legitimnim oblikom crkvenosti koji vodi prema spasenju. Zastupa se sinkretizam i indiferentizam u kome se ne teži povratku pripadnika istočnih raskolnika u jedinstvo Katoličke Crkve, nego se nekatolike još utvrđuje u njihovom stanju odvojenosti od Crkve i krivovjerjima koje te zajednice zastupaju (odbacivanje papinskoga primata i nezabludivosti, a često i dogmi o Bezgrješnom Začeću BDM, čistilištu i izlaženju Duha Svetoga od Oca i Sina).

Protiveći se ovim pogubnim zabludama koje uništavaju same temelje Crkve, skupina svećenika odlučila je udružiti se u svećeničko bratstvo posvećeno sv. Jozafatu, biskupu mučeniku koji je prolio krv za Krista i Crkvu upravo zbog svojih nastojanja oko povratka raskolnika u jedinstvo Katoličke Crkve. Tako Bratstvo sv. Jozafata radi za obnovu Crkve u istom duhu i vjeri koja je povezivala istočne katolike sve do Drugoga vatikanskoga sabora, a koji predstavlja nepodnošljivu smetnju provoditeljima modernističke revolucije. Zato je i ova zajednica, kao i Svećeničko bratstvo sv. Pija X., vrlo brzo bila sankcionirana zabranama i osudama samo zato što želi čuvati cjelovitu i neokrnjenu katoličku vjeru. Ovaj nam primjer pokazuje kako je postkoncilska revolucija sveobuhvatna i da zahvaća same temelje vjere koji nadilaze problem same liturgije (uza svu njezinu važnost).

Bratstvo sv. Jozafata gaji bliske kontakte sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X. Tako p. Patrice Laroche, predavač u Bogosloviji u Zaitzkofenu, redovito pohađa Bogosloviju SSJK-a gdje bogoslovima također drži predavanja. Radi utvrđivanja međusobne povezanosti nalazi se također jedan svećenik Bratstva sv. Jozafata tijekom ove studijske godine u Bogosloviji u Zaitzkofenu. U nastavku donosimo nekoliko lijepih fotografija sa svečanosti ređenja.

Grkokatolici časte svoje mučenike iz vremena komunizma

Služba božanske liturgije u tajnoj kapeli

Institut za povijest Grkokatoličke ukrajinske crkve (IHE) objavio je prigodom svoje 25. obljetnice Crnu knjigu o antikatoličkom progonu koji su izvršile sovjetske snage u državi tijekom 20. stoljeća.

Grkokatolička crkva, koja je sjedinjena s Rimom od 1596., bila je progonjena pod Lenjinom, a Staljin ju je zabranio i prisilno integrirao u pravoslavlje 1946. Samo trećina klera prihvatila je pridružiti se Moskovskome patrijarhatu koji je bio u rukama sovjetskih vlasti. Većina je pristala na to da otiđu izvan zemlje u izgnanstvo. Manjina klera, oko 10 %, odabrala je da otiđu u podzemlje, izlažući se opasnosti da plate tu cijenu gulagom.

Izvori za Crnu knjigu o antikatoličkom progonu mogu se pronaći u IHE-ovoj opsežnoj zbirci: 9,000 fotografija, 5,000 dokumenata i 2,281 intervju s 150,000 stranica transkripata sa svjedočanstvima. Djelo pokazuje ređenja u koncentracijskim kampovima, očuvanje monastičkoga života, bogoslužja koja su se održavala u šumama, studij u podzemnim bogoslovijama, ali i nadzor i represije nad klerom, kao i svećenike koji su umrli deportirani u logorima.

Iako je pad komunističkoga režima dopustio Ukrajinskoj grkokatoličkoj crkvi da se službeno obnovi 1. prosinca 1989., ostaju još bitke koje treba dobiti, posebno čak i – paradoksalno – unutar Crkve, naročito kako je papa Franjo, primivši poslanstvo Moskovskoga patrijarhata 30. svibnja 2018., čvrsto odbacio uniju kao ,,put današnjega jedinstva”. Kao da bi mogao postojati neki drugi put za promicanje jedinstva Crkve osim onaj da se utrnu krivovjerja i potakne raskolničke kršćane da se vrate jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi utemeljenoj na sv. Petru (usp. Mt 16,18).

Izvor: La Croix / FSSPX.News