Marija – posrednica svih milosti

Nauk o Gospi kao Posrednici svih milosti istina je vjere koja se odnosi na opće redovno učiteljstvo. Taj nauk govori da su sve milosti obraćenja i posvećenja koje je Gospodin zaslužio svojom mukom i smrti na križu, položene u Mariju da bi ih ona mogla podijeliti svim ljudima dobre volje «kad god želi, kome želi, kako želi i koliko želi» (Sv. Bernard).

To otajstvo nije samo jedna od njenih najljepših povlastica, nego je i stvarnost koja duboko utječe na odnos duhovne Majke s nama, a posebno na njezinu ulogu u našemu radu oko obraćenja i posvećenja. Sveti Ljudevit Maria Grignion Montfortski jasno daje do znanja da se istinska i savršena pobožnost prema Mariji temelji na toj istini. Ta pobožnost utjelovljuje nauk o Mariji kao „našoj Majci i Posrednici” za naš osobni život, za naše obraćenje i posvećenje. Ako nam je Bog želio „dati sve po Mariji“ (sv. Bernard) i ništa osim po Mariji, Bog nam se neće približiti bez nje, a nećemo se ni mi vratiti Bogu bez nje. Ako želimo živjeti kršćanskim životima u skladu s Božjom voljom, cijeli naš život mora proći kroz Mariju, mora ga Marija voditi. Onoliko koliko je ona prisutna u nama i koliko nastojimo učiniti sve kroz nju, s njom, u njoj i za nju, toliko će nam Bog dati svoje milosti.

Život i poslanje sv. Pija X. (p. Frey, 19. 9. 2014.)

Na blagdan sv. Januarija i drugova, 19. rujna 2014., posjetio je po prvi puta p. Stefan Frey, poglavar našega Distrikta, našu domovinu Hrvatsku te je tom prigodom održao sv. Misu u Zagrebu. U okviru ove svečanosti održao je propovijed koju prenosimo u nastavku te predavanje. Prilika je to da se podsjetimo njegovih veoma sadržajnih i poticajnih riječi o liku i djelu sv. Pija X. iz kojega možemo trajno crpiti nadahnuće za naš kršćanski život.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. ima rijetku počast, da za zaštitnika ima jednu od najvećih ličnosti među papama u povijesti. Stoga u jubilarnoj obljetnici – stogodišnjici njegove smrti, promatramo s udivljenjem, ali i puni pouzdanja, našeg nebeskog zaštitnika kojemu je povjereno naše Bratstvo. 

Našega zaštitnika možemo ubrojiti među najveće pape, jer je povezao svoju izvanrednu osobnu svetost s uzornim obavljanjem papinske službe u najtežim vremenima. On nije bio samo jedan veliki svetac, nego i izvanredna pastirska ličnost na Petrovoj stolici. A što čini veličinu jednog pape? Postoje prije svega dvije osobine koje bi trebale obilježavati Kristova namjesnika, Dobrog Pastira:

Prvo, on mora ljubiti svoje stado do potpunog darivanje sebe, jer dobri pastir polaže svoj život za svoje ovce.

Drugo, on mora štititi svoje stado od vukova. To jest, od njega se traži budnost, hrabrost i beskompromisna čvrstoća da bi odbio vukove, a to su lažni proroci, lažni učitelji. On ne smije biti najamnik! Možemo vidjeti da su ove obje bitne osobine pastira na posve čudesan način ujedinjene u Piju X. One su nešto najistaknutije u ličnosti ovog svetog pape; one su nit vodilja čitavog njegova života i stapaju se u njemu u jednom savršenom, čudesnom skladu. Promotrimo sve to malo pobliže, da bismo od njega učili, nadahnuli se njegovim primjerom i da bismo ga nastojali revno nasljedovati.

Žalosna Gospa

Marijinu ulogu kod Misne Žrtve simbolizira kalež. Ona je najčišća zlatna posuda u kojoj je Bog zauzeo svoje prvo prebivalište. Liturgija naglašava da se ne prinosi samo sadržaj kaleža već i sam kalež („Prinosimo ti kalež spasenja…“, „kalež moje Krvi“ itd.), kao da neprimjetno preporučuje da je ona jedna Kristova Žrtva isto tako i žrtva Marijina, da je pokornost novoga Adama nerazdvojno sjedinjena s pokornošću Nove Eve: Otkupiteljeve zajedno sa Suotkupiteljicom.

Koja su svojstva kaleža i koje je njihovo značenje za naše živote? Prvo, dragocjeni metal u svojoj blistavoj ljepoti: izazov da se sve više i više čistimo od svake ljage grijeha, a također i od onoga što je ovozemaljsko i nevrijedno. Zatim uvid u to koliko je naš život dragocjen, naše tijelo i osobito naša duša, stvoreni na Božju sliku i priliku, predodređeni da imaju udio u ljepoti Bezgrješne. Ovaj kalež je sam po sebi prilično prazan, prilično siromašan. U njemu se ne nalazi ništa od svijeta, ni zrnce prašine, ništa svjetovno, koliko god lijepo bilo. Takav stav potpune samozataje, potpunog odricanja od samoga sebe, potpunoga duhovnoga siromaštva osnovna je odlika Bezgrješne: ona nema ništa za sebe, ne misli o sebi, potpuno je siromašna i ispražnjena od sebe; moglo bi se reći da njezin ego ne postoji. To je jedini mogući stav stvorenja prema svome Stvoritelju, kada On u beskonačnom milosrđu iskaže naklonost prema našoj praznini kako bi je ispunio. Zatim je kalež sasvim otvoren onome što je gore. Strane kaleža su poput raširenih ruku Moliteljice, pune čežnje i predanosti. To je djevičansko Marijino srce, koje živi u iščekivanju Boga i za Boga, kao i Zaručnica za svoga Zaručnika. Sve njezine misli, riječi i djela usmjerena su prema Njemu, potpuno za Njega. Marija nam daje tu čežnju za Bogom i čini da naša srca postaju čista od svih neurednih želja koje nas vuku prema dolje.


Ta čežnja se ispunjava kroz posvetu i Pričest. Otvoreno srce prima božansku svjetlost i toplu krv života koja teče. To je svrha zbog koje postoji kalež i samo zbog toga: da se u njemu može dogoditi pretvorba, tj. da bi Krist mogao obnoviti svoj život, svoju patnju i smrt u njemu. Ali to uključuje jedinstvo volje s Božjom voljom, potpuno kao što je Marija bila ujedinjena s Kristom u posvemašnjoj poslušnosti.

„Srce Marijino je živi oltar na kojemu se prinosi žrtva. Ovo probodeno Srce je i poslužitelj kod oltara, čiji otkucaji srca su liturgijski odgovori. To je kadionica u kojoj se vjera, nada, ljubav i klanjanje koje iskazuje cijeli svijet poput tamjana uzdižu pred zaklanim Janjetom. To je zbor ove sjajne Mise koji nadmašuje sve anđele. Nije li tišina Marijinih izvanrednih patnji poput pjevanja tajnih, neopisivih pjesama zanesenom uhu krvne Žrtve?” (p. Faber).

Izvor: fsspx.news

Moj prvi misal

Iz tiska je izašao mali misal – knjižica za praćenje sv. Mise sa slikama i molitvama koje prati redoslijed pojedinih dijelova sv. Mise. Prikladno je uređena za djecu manjeg i većeg uzrasta da bi na taj način mogla duhovno sudjelovati u obredu sv. Mise.



Knjižica se može nabaviti prigodom sv. Misa i u kapelama Bratstva ili pak poštom uz narudžbu na e-mail adresu (fsspxhr[ET]gmail.com).

Tvrdi uvez, 68 str. Cijena: 49 kn.

Otrovni plodovi Koncila nastavljaju dozrijevati

U postkoncilskom razdoblju došlo je do eksplozije poremećaja svih vrsta: napuštanja zdrave teologije u korist mnogobrojnih zastranjenja poput teologije oslobođenja, zatrovane liturgijske i disciplinske reforme, napuštanja svećeničkoga ili redovničkoga života, zahtjeva naroda Božjega za strukturalnom reformom Crkve.

Zatim je uslijedilo razdoblje konsolidacije koncilskih postignuća, posebno pod pontifikatom Ivana Pavla II. i napredak modernističkih teza, posebice u pogledu ekleziologije, vjerske slobode, ekumenizma, sakramentalne prakse, uništavanja morala, sve uz dojam da se ostvaruje izvjesna obnova poretka. Ali otrov je i dalje djelovao.

S trenutnim pontifikatom vraćamo se na izvanjski gledano aktivnije razdoblje koje je zapravo samo nastavak prethodnih. Ali napredak je uočljiviji, čemu pogoduje sam Franjin stav koji ga potiče, ako ga već i ne uzrokuje. Stoga su se u mučnom bujanju priprema za Sinodu o Amazoni – što nije iznenađujuće – ponovno pojavili zahtjevi za koje se držalo da su stavljeni na stranu. Evo nekoliko dokumentiranih primjera.

,,Naša katolička vjera danas“: problem vjerske slobode, ekumenizma i kolegijalnosti

Donosimo sljedeće nastavke iz serije ,,Naša katolička vjera danas“ koji govore o problemu tri revolucionarna načela koja su vodila Drugi vatikanski sabor po uzoru na francusku revoluciju (sloboda, jednakost i bratstvo): vjerska sloboda, kolegijalnost i ekumenizam.

Papa Franjo imenovao je trinaest novih kardinala

Papa je objavio ovu novost prigodom Angelusa 1. rujna. Konzistorij za imenovanje kardinala održat će se 5. listopada 2019. Deset od njih imat će pravo glasa, a preostala trojica stariji su od 80 godina. Ovo će dovesti do toga da će broj kardinala elektora biti 128, od kojih je više od pola imenovao Franjo.

Osim činjenice da su tu tri isusovca, ono što bi trebalo puno više primijetiti je osobnost nekih budućih purpuranata, jer to s jedne strane pokazuje način na koji papa želi razvijati svoj progresivistički program, a s druge strane pokazuje da se promiču ljudi od kojih se ne bi očekivalo da će se naći među crkvenim velikodostojnicima.

Progresivistički razvoj ostvaruje se u tri smjera, karakteristična za trenutni pontifikat: međureligijski dijalog, prihvaćanje migranata i „milosrđe“ prema moralnim devijacijama. To se čini očitim kada se pogleda pozadina određenih imena.

Međureligijski dijalog

Ono što treba prvo primijetiti je imenovanje biskupa Michaela Fitzgeralda, bivšega predsjednika Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog. Njega je kao stručnjaka za islam 2006. godine poslao Benedikt XVI. kao apostolskoga nuncija u Egipat – imenovanje koje se smatralo kao kazna ili kao način uklanjanja prelata koji je preblizu proislamskoj liniji. Uzdizanje na kardinalat ovog biskupa koji ima više od 80 godina zvuči kao rehabilitacija. To je potvrdio i sam Franjo: u zrakoplovu kojim je putovao u Mozambik novinar se zahvalio rimskom biskupu što je biskupu Fitzgeraldu ,,vratio čast“. Na to je Papa odgovorio da je to bio ,,čin pravednosti“. Dakle protiv pape emeritusa...

Rođenje Blažene Djevice Marije

„Spasenje On donosi posred zemlje.” (Ps 73,12). „Neka se otvori zemlja da procvate spasenje.“ (Iz 45,8).

Skandali koji danas uništavaju Katoličku Crkvu od vrha do dna samo su truli plodovi nutarnjega stanja koje tome prethodi. Upravo naša duhovna mlakost čini krštenje neplodnim, iskrvaruje svetost i postaje nevjernost Kristu.

Božji sveopći plan za čovječanstvo nije propao kada je Adam sagriješio te ga je Bog morao osuditi da se vrati u zemlju iz koje je uzet. Iako se čovjek srušio poput snažne rakete ili je eksplodirao poput fino podešenoga stroja, Bog neće promijeniti svoj plan. Ne smijemo razmišljati o Njegovome planu za čovjeka kao obliku pravocrtnoga postojanja, kao o liniji od zemlje do nekih predjela iznad nje, nego kao o stvarnom stanju postojanja u kojemu će dva reda stvari biti sadržana u jednome. Božji plan bio je – i još uvijek jest – da Zemlja bude čovjekovo boravište i da sam čovjek bude Božji hram. Zemlja je držala čovjekovo tijelo, čovjekovo tijelo je držalo njegovu dušu, čovjekova duša je bila Božji hram.

Marijino rođenje je obnova ovoga poretka stvari. Premda se pali čovjek mogao uzdići iznad grijeha da bi poslušao Božju milost, ostao je okaljan. Da bi donio "spasenje posred zemlje" Bog je u Mariji načinio "novu zemlju", da bi tako stvorio "nova Nebesa" po Kristovom Utjelovljenju. Po Marijinom svetom rođenju ukorijenjenom u Njezinome Bezgrješnome Začeću Ona je postala temelj novih Nebesa, da bi tako novi čovjek Krist bio ne samo jednostavan hram, već sam Bog koji živi među ljudima na zemlji, Njegovo Sveto Božanstvo sjedinjeno s Njegovim Čovještvom u jedinstvu Njegove Božanske Osobe. Pošto je Njegovo čovještvo uzeto od Marije, uzeto je od zemlje, prema tome  je spasenje sa zemlje stvoreno na zemlji.

Ako pobliže pogledamo Marijino rođenje, vidimo tu primjer vlastitoga života, rada i apostolata. Njeno povlašteno rođenje, neprekinuti rast u svetosti, Njezin poziv na božansko majčinstvo i Njezina vjerna suradnja s Kristom, uzori su kršćanskoga života.

Marijino povlašteno rođenje ponavlja se u našemu krštenju. Njezin neprekinuti rast u svetosti zakon je Novoga Zavjeta, biti poslušna nadahnućima milosti, vodeći nas uvijek do sve veće svetosti. Njezin je poziv na božansko majčinstvo izvor našega poziva da budemo plodonosni članovi Otajstvenoga Kristova Tijela. Njezina vjerna suradnja s Isusom u svim Njegovim otajstvima je vjernost malima žrtvama koje moramo izvršiti da bismo obavili svoje svakodnevne dužnosti. Ave Maria!

Izvor: fsspx.news

Sv. Pio X. i Gospino duhovno majčinstvo

U otajstvu Utjelovljenja Marija postaje Majkom svih ljudi jer dajući život Glavi Mističnoga Kristova tijela, ona ga daje istovremeno svim njegovim udovima.

U svojoj enciklici Ad diem illum (2. 2. 1904.) sv. Pio X. izjavljuje: „Nije li Marija Majka Kristova? Tada je ona također i naša majka”. Iz njezinoga božanskoga majčinstva potječe njezino duhovno majčinstvo za sve ljude.

On to dokazuje pozivajući se na Marijinu ulogu u otajstvu Utjelovljenja: „Moramo uistinu vjerovati da je Krist, Riječ koja je Tijelom postala, također Spasitelj čovječanstva. Imao je fizičko tijelo poput bilo kojega drugoga čovjeka a uz to je kao Spasitelj ljudske obitelji imao duhovno i mistično tijelo, tj. zajednicu onih koji vjeruju u Krista. ‘Tako smo mi mnogi jedno tijelo u Kristu’ (Rim 12, 5). Dakle Blažena Djevica nije začela vječnoga Sina Božjega samo zato da bi On mogao postati čovjekom uzimajući svoju ljudsku narav od nje, već i zato da  bi sredstvima naravi koja je preuzeo od nje mogao biti Otkupitelj ljudi. Zbog toga je anđeo rekao pastirima: ‘Danas vam se rodio Spasitelj koji je Krist Gospodin’ (Lk 2, 11).
Zbog toga je u istome svetome krilu svoje prečiste Majke Krist uzeo Tijelo i ujedinio sa sobom duhovno tijelo koje su oblikovali oni koji će vjerovati u njega. Stoga se može reći da je Marija koja je nosila Spasitelja u sebi također nosila sve one čiji je život sadržan u Spasiteljevom životu.”

Nasljednik sv. Ignacija negira osobno postojanje sotone

Emocije su jake među svećenicima egzorcistima – a u velikoj mjeri i među vjernicima –otkako je generalni poglavar Družbe Isusove opisao đavla kao simboličnu stvarnost. To je izrekao u intervjuu za katolički tjednik Tempi 21. kolovoza 2019. godine.

Sv. Ignacije i sv. Franjo Borgia moraju se okretati u svojim grobovima: njihov daleki nasljednik, o. Arturo Sosa, otvoreno je zanijekao osobnu narav đavla. Generalni poglavar isusovaca održao je govor sudjelujući na godišnjem sastanku pokreta Progresivno zajedništvo i oslobođenje koji se održao ove godine u Riminiju u Italiji.

Odgovarajući na pitanje: „Oče, postoji li đavao?” – jednostavno pitanje na koje bi bilo koji dječji katekizam mogao odgovoriti u nekoliko riječi, Arturo Sosa dao je nejasan odgovor. „On postoji na različite načine; moramo shvatiti kulturne elemente da bismo se mogli pozivati na ovaj lik”.

„Po jeziku sv. Ignacija, zli duh nas potiče da činite stvari koje se protive Božjemu Duhu. Postoji kao personifikacija zla u različitim strukturama, ali ne i u osobama, jer to nije osoba, to je način djelovanja zla. On nije osoba poput ljudske osobe.”

Kraj odgovora isusovačkoga generala jasniji je: „simboli su dio stvarnosti i đavao postoji kao simbolička stvarnost, a ne kao osobna stvarnost“.

Bilo je to dovoljno da potakne bijes Međunarodnoga udruženja egzorcista (IEA), koji je snažno reagirao dan nakon objavljivanja intervjua p. Sose.

Kvalificirajući jezik koji se u Tempi pojavljuje kao „težak i uznemirujući”, IEA podsjeća da je „istinsko postojanje đavla kao osobnoga subjekta koji misli i djeluje i koji se odlučio pobuniti protiv Boga, istina vjere koja je oduvijek bila dio kršćanskoga nauka”.

Treba napomenuti da je viđenje o. Sose jasno u suprotnosti s razmišljanjem pape Franje –isusovca, poput njega – koji je od početka svoga pontifikata mnogo puta govorio o sotoninom osobnom liku, tijekom svakodnevnih Misa koje slavi u Domu svete Marte. Stoga bi bilo prikladno da Papa pozove generalnoga poglavara Družbe Isusove da povuče i izmijeni svoje mišljenje.

U svojoj prvoj propovijedi kao generalni poglavar Družbe Isusove u listopadu 2016., p. Arturo Sosa je izjavio da je „kršćanska misija tražiti nemoguće”. U odsutnosti nemogućega, čini se da je pronašao herezu.

Izvor: fsspx.news