utorak, 7. srpnja 2015.

Intervju s pomoćnim biskupom Bernardom Fellayom



Dana 21. lipnja pomoćni biskup Bernard Fellay, Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X., dao je intervju francuskom političkom časopisu „Présent“ koji je ovdje dokumentiran u hrvatskom prijevodu.


Pitanje: U jednom razgovoru za časopis „Fideliter“ iz godine 2001. spominjete „razvoj duboke naklonosti mladoga klera prema Bratstvu“. Je li se ovaj razvoj pojačao, osobito od motuproprija iz 2007.?

Msgr. Fellay: Bez ikakve sumnje! Ovaj razvoj je s motuproprijem dobio nov zamah. Uostalom, treba spomenuti zanimanje Benedikta XVI. za cjelokupnu liturgiju općenito. Doista je bila njegova želja da svećenicima i vjernicima učini dostupnom cijelu tradicionalnu liturgiju, ne samo Misu; to se doduše zbog mnogovrsnih otpora nije moglo ostvariti. No mladež se u njoj pronalazi, osobito jer je ova liturgija izvan vremena. Crkva živi u vječnosti. A isto tako liturgija, stoga je ona uvijek mlada. Ona je posve blizu Bogu i stoga ne pripada vremenu. Tako da nije začuđujuće da krsna milost dovodi do toga da ova harmonija zazvuči, čak u dušama koje je nikada nisu upoznale. Uostalom, osobito je dirljiva reakcija mladih svećenika koji otkriju ovu liturgiju: oni imaju dojam da im se skrivalo jedno blago.

Pitanje: Argentinska država je službeno priznala Bratstvo katoličkim, uz podršku kardinala Bergoglija koji je potom postao papa Franjo. Ima li to samo administrativno značenje ili to znači nešto više?

Msgr. Fellay: To ponajprije ima samo pravne posljedice i ništa ne govori o stanju općih odnosa Brat-stva s, pojednostavljeno rečeno, službenom Crkvom. Druga posljedica može se zbilja teško procijeniti. Nema sumnje da je papa Franjo kao kardinal Bergoglio bio obećao da će pomoći Bratstvu dobiti priznanje našega bratstva od argentinske države da je katoličko i on je održao svoje obećanje. To nas mora dovesti do zaključka da nas itekako drži katolicima.

Pitanje: U ovome misaonom okružju Vatikan Vas je imenovao prvostupanjskim sucem u postupku protiv jednog svećenika Bratstva. Zar se u tome ne može vidjeti znak naklonosti?

Msgr. Fellay: To nije ništa novo, nego postoji već deset godina. Riječ je zbilja o znaku naklonosti i zdravog ljudskog razuma. U Rimskoj Crkvi to vrijedi tijekom cijele povijesti: njezin realizam je kadar nadići kanonske, pravne probleme da pronađe rješenja za vrlo stvarne probleme.


Pitanje: U Vašem „Pismu prijateljima i dobročiniteljima“ govorite o proturječnim porukama koje dolaze iz Rima. Što pod time mislite?

Msgr. Fellay: Mislim na načine kojima se ophodilo prema jednoj družbi – ili ju se je zlostavljalo – koja se nalazi na putu k Tradiciji: Franjevci Bezgrješne. Ili također na to kako se sad jedna, sad druga rimska instanca prema nama odnosi na različite načine: Kongregacija za redovnike nas primjerice još uvijek promatra raskolnicima (2011. godine je izopćila jednog svećenika koji nam se priključio), dok to kod drugih kongregacija i kod samog Pape, kako smo već kazali, nije slučaj.

Pitanje: „Pesimistični“, „zatvoreni prema drugima“, „oni misle da će se spasiti samo vjernici Bratstva“: ponekad se tako o vama govori. Što na to odgovarate? Što je za Vas misionarski duh?

Msgr. Fellay: U svemu tome ja se ne prepoznajem. Zacijelo je nužna čvrstoća u nauku jer o vjeri se ne može pregovarati. Vjera je jedna cjelina koju daruje dragi Bog i nitko nema pravo praviti odabir među objavljenim istinama. To danas ne prolazi dobro kad se spomenu ovi zahtjevi što je manje ili više uvijek slučaj. Izraz „vjerska borba“ dio je crkvene povijesti. Misionar mora ovaj glas vjere svakako učiniti čujnim prema vani, a istodobno mora jačati one koji ovu vjeru već imaju. Svjetlo baklje osvjetljuje svijet, svjetlo vjere zrači toplinu. Vjeru mora nositi ljubav: tako promatram jednog misionara.

Pitanje: Prije nekoliko tjedana bogoslovije Bratstva sv. Pija X. primile su vatikanske izaslanike, kardinala Waltera Brandmüllera i biskupa Athanasiusa Schneidera. Ovi posjeti su javna veza sa „službenom Crkvom“. Zar ova veza nije životno važna?

Msgr. Fellay: Veza s Crkvom je životno važna. Oblici pod kojim se događa mogu se mijenjati. Odabir nadnevaka i mjestā ovih posjeta prepušteni su meni, Vatikan je predložio imena. Ja sam odabrao bogoslovije; to mi se činilo s obzirom na biskupe najsnažnijim i najreprezentativnijim.

Pitanje: Kakve su bile reakcije ovih biskupa „na licu mjesta“?

Msgr. Fellay: Pokazali su se vrlo zadovoljni. „Vi ste posve normalni ljudi“, rekli su nam…a to također pokazuje kakav glas o nama postoji! Čestitali su nam na kvaliteti naših bogoslovija. Nedvojbeno su iz ovog prvog prisnijeg kontakta izvukli zaključak da smo mi djelo Crkve.

Pitanje: Imate li kontakt s biskupima koji Vas potiho podržavaju?

Msgr. Fellay: Dakako. Kad danas vidimo da nam se svećenici približavaju, onda se iz toga lako može zaključiti da je i na višoj razini svakako ista situacija…

Pitanje: U već spomenutom razgovoru iz 2001. godine izjavili ste: „Ako postoji jedna prilika, samo jedna jedina prilika da kontakti s Rimom unesu malo više Tradicije u Crkvu, onda mislim da mi moramo iskoristiti tu prigodu.“ Je li to i danas Vaše usmjerenje?

Msgr. Fellay: To ostaje naše usmjerenje, i onda kada se može reći da nije lako, osobito zbog otvorenih nesuglasica unutar samog Vatikana. Ovi odnosi su osjetljivi i krhki, ali ovo stajalište vrijedi i dalje i potvrđuju ga činjenice. Posrijedi je samozatajni rad usred vrlo jakih otpora. Neki rade u ovom smjeru, a drugi u protivnom smjeru.

Pitanje: Zar uloga Bratstva kao protuteže unutar Crkve nije značajna?

Msgr. Fellay: Ova uloga nije nova, nadbiskup Lefebvre je s njom otpočeo, a mi je nastavljamo. Ako promotrimo uzrujanost modernista s obzirom na korake Benedikta XVI., onda se to jasno vidi.

Pitanje: Gdje stoji Bratstvo danas? Što su njegove jače strane, što su njegove slabosti?

Msgr. Fellay: Gledam na budućnost Bratstva s velikom opuštenošću. Djelo je posvećeno Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu, glavno je da ostanemo vjerni njihovoj volji. Crkva je Crkva Kristova, on ostaje njezina glava i ne će dopustiti njezino uništenje.

Slabosti Svećeničkog bratstva sv. Pija X.? Opasnost odvajanja, ona je ozbiljna. Uzmimo kao primjer ovu karikaturu Tradicije koja se naziva „Otpor“: riječ je o jednom nekatoličkom duhu, jednom gotovo sektaškom duhu koji mi ne želimo, o pokretu koji se vraća na sebe, s ljudima koji misle da su jedino oni dobri, jedini pravednici na zemlji: to nije katolički.

Posrijedi je objektivna, ali i relativna opasnost. Najveći dio Bratstva je zdrav i ne želi upasti u takve opsjene. Tako nas se potiče da se oslanjamo na nadnaravna sredstva. Ono što dragi Bog od nas želi, to će nam on pokazati, on će govoriti kroz danosti, kroz okolnosti.

Jače strane? Življena vjernost koja donosi plodove i pokazuje današnjem svijetu da je katolički život sa svim što od nas zahtijeva moguć. Ali – druga slaba točka – mi smo ljudi ovoga vremena i bilo bi iluzorno kad bismo se ponašali kao da smo imuni na utjecaje modernog svijeta. Točnije rečeno, mora se izbjegavati opasnost karikature, onog pretjerivanja koje Crkvu ovdje dolje želi bez nabora i mrlja: to nije ono što nam je dragi Bog obećao ovdje na zemlji. To nije ono što „sveta Crkva“ znači, nego to želi reći da je Crkva kadra posvećivati sredstvima koja joj je Gospodin dao: po sakramentima, vjeri, stezi, vjerskom životu, molitvenom životu.

Pitanje: Što mislite o prijedlogu kardinala Saraha da se tradicionalni obred Prikazanja uvede u novu Misu?

Msgr. Fellay: Ova zamisao nije nova, ona kruži po Rimu već sigurno deset godina. Sretan sam da ju se opet prihvatilo. Neki kritiziraju ovaj korak i kažu da bi se tako sveto izmiješalo s profanim. Naprotiv, u smislu ozdravljenja Crkve mislim da bi to predstavljalo veliki napredak jer je Prikazanje sažetak katoličkih načela Mise, pomirbene Žrtve koja se prinosi Presvetom Trojstvu, koju svećenik u prisutnosti i pratnji vjernika upravlja Bogu kao naknadu za grijehe. A to bi postupno vjernike vodilo k tradicionalnoj Misi koju su izgubili.

Pitanje: Preuzvišeni, kako biste završili?

Msgr. Fellay: Po mojem mišljenju, mi smo u predvečerju ozbiljnih događanja, a da ih točno ne možemo definirati. Pozivam na molitvu i želim završiti s pogledom na dragog Boga što nam naime dopušta uvijek sačuvati nadu.

(Izvor: Présent od 27. lipnja 2015. Intervju s Anne Le Pappe prigodom posvete zvona u školi St.-Michel de La Martinerie u Châteauroux)