Svetkovina
Bogojavljenja – Epifanija veoma je stara, znamo da se na Istoku
slavila već u III. stoljeću. Ime joj upućuje na smisao, i zbilja
Epifanija – Bogojavljenje dolazi iz grčkoga i znači očitovanje:
Bog se očituje ne samo židovima kao na dan Božića, nego pak
također i nevjernicima, poganima, svim ljudima.
Izaijino
viđenjei
koje opisuje Jeruzalem u koji koračaju kraljevi, narodi, mnoštvo
naroda koji dolaze izdaleka pjevajući hvale Gospodinu i donoseći mu
zlato i tamjan slika je Crkve, pravog izabranoga naroda, a židovski
mu je narod bilo samo slika i priprava.
Spasiteljevim
dolaskom i njegovom smrću na križu zbilja zamjenjuje priliku. Stari
je savez dokinut u Kristovoj krvi te nastupa Novi i vječni savez.ii
Obredi Staroga saveza abrogirani su i postaju praznovjernima, svi su
ljudi pozvani na spasenje u vjeri u Isusa Krista, jedinoga
Spasitelja, pripadnošću Katoličkoj Crkvi koja nastavlja njegovo
poslanje u povijesti.iii
Ovo
se poslanje sastoji u prenošenju nauka spasenja propovijedanjem
istine kojom Isus i dalje biva vidljiv dušama dobre volje, a trojica
kraljeva bili su u tome prvijenci.
Magi
su bili svećenička kasta koja je proučavala zvijezde i vjerojatno
su došli iz Perzije. Tradicija ih se prisjeća trojice: Melkiora,
Gašpara i Baltazara. Njihovo se tijelo štuje u divnom zlatnom
sarkofagu koji se nalazi u Kölnskoj katedrali.
U
starini se mislilo da neke nebeske pojave naznačuju rođenje velikih
ljudi, a židovi, osobito rašireni u svojoj dijaspori u babilonskim
gradovima, širili su vjeru u Mesiju kojeg su očekivali.
Jedno proroštvo
Staroga zavjera koje se zacijelo proširilo u tim krajevima tvrdilo
je da će Mesijinu rođenju prethoditi čudesna zvijezda. Proroka
Bileama kojega je pozvao moapski kralj Balak da prokune narod
izraelski koji se uputio prema Obećanoj zemlji Gospodin je obvezao
da ga blagoslovi u svojim proroštvima o budućnosti: „Vidim ga,
ali ne sad, gledam ga, ali ne izbliza: zvijezda izlazi iz Jakova,
žezlo se diže iz Izraela“.iv
Ta čudesna zvijezda
koja vodi Mage jasan je simbol milosti koju je Bog dao svim ljudima
da dospiju do vjere u Isusa Krista i da mogu tako pristupiti vječnomu
spasenju.
Magi su jasan
primjer kako Bog ne napušta nikoga, nego daje također i onima koji
su u tminama poganstva mogućnost dospjeti do vjere. Ostaje činjenica
da se spašavamo samo po Isusu Kristu i pripadajući njegovoj Crkvi,
a nikada preko krivih religija kako se u današnje vrijeme, od II.
vatikanskog sabora, nažalost poučava. v
Milost je dana svim
ljudima, no svi ne dopuštaju da ih ona prožme. To je dar koji nas
ostavlja slobodne, čak i da ga odbacimo. I drugi su jamačno opazili
čudesnu zvijezdu, ali su samo Kraljevi mudraci imali hrabrosti
napustiti sve kako bi je slijedili jer su gledali u nebo, dakle život
im nije bio u močvari strasti i u neurednoj navezanosti na zemaljska
dobra. Božje svjetlo ne može prosvijetliti ljude koji imaju pogled
upravljen samo prema tlu, prema materijalnim dobrima ili koji su
pokopani u blatu nečistih ugoda. Osim milosti potrebna je i dobra
volja, kako su pjevali anđeli na dan Gospodinova rođenja: „Slava
Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje“.
S primjerom kraljeva
mudraca pomozi nam da budemo uvijek vjerni milosti da tako kao i oni
dospijemo do Spasitelja.
don Pierpaolo
Petrucci
i
Iz 60,1-6
ii
Suprotno onomu što je nažalost tvrdio papa Franjo u svojoj
Apostolskoj pobudnici Evangelii
gaudium
(br.247), potvrđujući krivo učenje koje se od II. vatikanskog
sabora proširilo u Crkvi.
iii
Stari i novi savez, Veritas
br.67, ožujak-travanj 2009.
iv
Br 24,17
v
Vlastitost krivih religija upravo je odvođenje ljudi u zabludu,
udaljavajući ih na taj način od puta spasenja. p. Mathias Gaudron,
Katekizam
krize u Crkvi
str.115.