nedjelja, 10. siječnja 2016.

Duboko i čvrsto ukorijenjeno štovanje svetog Josipa


Dana 19. ožujka 2013. Svećeničko bratstvo sv. Pija X. posvećeno je svetom Josipu. Nadbiskup Lefebvre bio je veliki štovatelj slavnog Patrijarha.

Tijekom 1989. godine nadbiskup Lefebvre je propovijedao pred svojim svećenicima o ulozi svetog Josipa i o moći zagovora prečistog zaručnika Presvete Djevice Marije. U ovih nekoliko napomena sažeo je intenzivno i zadivljujuće razmatranje o ovome hranitelju koji zacijelo, a da se ne gubi u mnogo riječi, živi u dubokoj povezanosti s Onim koji je istodobno njegov sin i njegov Bog. Utemeljitelj Svećeničkog bratstva sv. Pija X. nikada nije posjetio Svetu Zemlju; unatoč tomu svoje slušatelje uvodi u dioništvo u životu Svete obitelji (čiji blagdan slavimo danas, na nedjelju nakon Bogojavljenja) s realizmom koji dopušta dobiti maleni uvid u svetu tajnu.

Ne smije se zapustiti štovanje svetog Josipa jer je sveti Josip odabran na posve osobit način. Bog mu nije dodijelio ulogu kao Blaženoj Djevici, ali mu je ipak dodijelio izvanrednu ulogu povjerivši mu najvrjednije, Djevicu Mariju i našega Gospodina, tijekom trideset godina! Trideset godina sveti Josip je bio odgovorna osoba i glava, imao je očinski autoritet nad Blaženom Djevicom Marijom i nad našim Gospodinom i nad Bogom, uistinu! Sveti Josip upravljao je nad dragim Bogom! U tome je on jedini! Jedno posve izvanredno izabranje među ljudima. Koji čovjek može reći: „Upravljao sam Bogom“.

Ništa se ne zna o tome što se zbilo u Nazaretu, nažalost, nemamo nikakve pojedinosti osim one da je Isus nestao i da je pronađen među pismoznancima; osim toga ne zna se ništa o onome što se zbilo. No možemo razumno pretpostaviti da je Gospodin sa svetim Josipom tijekom više od dvanaest godina radio, pomagao mu u poslu. On je dakle stalno bio zajedno sa svetim Josipom i koliko to sebi možemo predočiti, sveti Josip je davao naredbe! To je nešto nevjerojatno!

Što se tiče Majke Božje i svetog Josipa, oni nisu imali probleme sa savješću, ali su sebi zacijelo rekli: „Onaj s kojim smo zajedno, to je Bog, on, koji nas je stvorio, on, koji nas održava na životu, on, koji nas bolje poznaje nego što mi sami sebe poznajemo, jer on je onaj koji nas je stvorio, on koji poznaje naše misli još prije nego ih izgovorimo, da, još i prije nego što smo ih smislili. Bog već zna što mi mislimo i što ćemo misliti. On zna sve, zna sve o nama, ovo dijete koje je upravo tako veliko.“

Pomislite kako biste se ponašali kad biste imali znanje svetog Josipa i Presvete Djevice Marije kojima je Bog darovao posebne milosti da se prema našemu Gospodinu odnose istodobno u klanjanju, u jednostavnoj neupadljivosti i istodobno tako posve prirodno. Nije moguće da im je dragi Bog darovao ove milosti i da je ostavio da budu istodobno u nekoj vrsti straha i stalne smetenosti i zbunjenosti prema našemu Gospodinu. Oni su djelovali posve jednostavno kao da je to njihovo dijete. Istodobno se nisu mogli tako ponašati kao da nisu imali Boga među sobom. Veliko otajstvo! Nevjerojatno otajstvo! To im je dodijelilo dostojanstvo koje prelazi svako dostojanstvo. Jednom siromašnom stvorenju kao svetom Josipu dati pravo i dužnost da upravlja nad Presvetom Djevicom i samim našim Gospodinom. I kada je rekao: „Pa dobro, idemo u Egipat!“, Presveta Djevica nije oklijevala ni jedan jedini trenutak, poslušala je, krenuli su u Egipat. „Vraćamo se u Nazaret!“ I oni su ostali u Nazaretu. „Idemo u Jeruzalem o blagdanu Pashe, hajdemo, u Jeruzalem!“

Tako je sveti Josip imao moć, moć nad našim Gospodinom, ovu moć koju je imao na zemlji, kako sveti Ljudevit Marija de Montfort kaže o Presvetoj Djevici: u određenoj mjeri sveti Josip zadržava u nebu malo od moći u sjećanju, one moći koju mu je dragi Bog podario na zemlji. Tako zagovor svetog Josipa zacijelo ima izvanrednu snagu. Po svoj prilici svetom Josipu se nije dalo u dovoljnoj mjeri mjesto u štovanju koje mu pripada jer to je unatoč svemu izvanredna činjenica: nema čovjeka koji se može na to pozvati da je tako blizu bio samom Bogu i da je čak imao određenu moć nad njim.

Stoga ne oklijevajmo povjeriti naš apostolat svetom Josipu, povjeriti mu naše misli, naše brige. Obično mu povjeravamo svoje materijalne brige, ali mislim da to nije dostatno. Sveti Josip može i više! Povjerimo mu brige našeg apostolata jer i sveti Josip je držao celibat, ostao je čist. Povjerimo mu dakle i svoju krjepost i molimo sv. Josipa da nam pomogne ostati kao i on, tako čisti kao i on i u onoj mjeri koliko je to moguće, toliko savršeni kao i on. 

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.