P.
Alain Lorans, glasnogovornik FSSPX-a
i urednik DICI-ja,
komentira glavne posljedice Amoris
Laetitia: „ono što je bilo
nedopušteno, sada je dopušteno“.
Tinta
se još nije osušila na pobudnici Amoris Laetitia, koja dopušta
„pastoralne iznimke“ da
razvedene i građanski
vjenčane osobe primaju pričest, a ona se već stavlja u praksu kao
po hitnom postupku.
Na Filipinima je
nadbiskup Lingayen Daupana Socrates B. Villegas, predsjednik tamošnje
biskupske konferencije, napisao 9. travnja: „Nakon
zajedničkog savjetovanja,
naši biskupi će razviti
konkretne upute o primjeni apostolske pobudnice Amoris Laetitia. Ali
milosrđe ne čeka. Milosrđe ne smije čekati. Od sada, biskupi i
svećenici moraju raširiti ruke u dobrodošlici za one koje su bili
držani udaljenima
od Crkve osjećajima krivnje i sramote... To je postupak milosrđa,
otvaranje srca i uma koji ne trebaju zakon, koji ne čekaju
smjernicu. To se može i mora odmah učiniti.“
U
Italiji je
msgr. Alberto Carrara, urednik dijecezanskog biltena u Bergamu,
napisao 14. travnja: „Razvedene i
rastavljene osobe koje su se ponovno vjenčale mogu ponovno biti
pripuštene
sakramentima. To je jedna od novosti
u Amoris Laetitia,
apostolskoj
pobudnici
koju je papa Franjo napisao nakon dviju
sinoda
o obitelji.“
Teoloških
i kanonskih kritika ove pobudnice može biti mnoštvo; njezine
pastoralne primjene su iznad takvih analiza, koje se smatraju
zastarjelima. Samo je jedna ideja zadržana: ono što je prije bilo
nedopušteno zbog doktrinarne krutosti, sada je dopušteno zbog
pastoralnog milosrđa.
Moramo
se sjetiti da se od Koncila nauku ne
proturječi izravno, niti ga se otvoreno
napada: njega se
jednostavno zaobilazi
kao što se
zaobilazi
prepreka, u
ime pastoralne prakse. Suprotstavljati
tradicionalni nauk koncilskoj
praksi raspravama
na teološkom polju protiv
prakse koja
se povodi
mentalitetom
trenutka i prilagođava novim običajima, beskorisno je
poput hvatanja skliskog sapuna pomoću
znanstvenih ideja. Na koncilsku
praksu se jedino može odgovoriti tradicionalnom disciplinom,
utemeljenom na dvotisućljetnom
nauku – disciplinom koja nije suprotstavljena praksi, već je
suprotstavljena koncilskoj
praksi.
Izvor:
DICI,
22.
travnja 2016.
