Christus Rex

Mons. Lefebvre: propovijed na I. korizmenu nedjelju


Danas Evanđelje govori o našem Gospodinu i kaže da je nakon četrdeset dana posta ogladnio. Osim toga, kaže još Evanđelje da je đavao odveo našeg Gospodina na goru vrlo visoku i potom na vrh Hrama. Ako je istina ono što kaže Evanđelje – a istina je, naš Gospodin je zbilja čovjek. Ne može se misliti da naš Gospodin nije bio zbilja čovjek ako je bio gladan i ako ga je đavao odveo na visoku goru. Dakle, naš Gospodin, sam Bog, jest Isus Krist, čovjek i Bog.

Danas se moramo prisjetiti ove istine, ove temeljne istine o našoj vjeri: Isus Krist je pravi čovjek, pravi Bog i naš vrhovni Bog. Nema drugog Boga osim Isusa Krista. On je rekao: ,,Pater est in me et ego in Patre – Ja sam u Ocu i Otac u meni. Dakle, ne možemo zamisliti nekog drugog Boga izvan Isusa Krista.

Danas se kaže da sve religije imaju svog boga i ovaj Bog gotovo pa vrijedi kao naš Bog; da se drugi mogu spasiti u svojoj religiji jer se i oni klanjaju Bogu; ali ovaj bog nije pravi Bog jer ne vjeruju u Isusa Krista, i nema drugog Boga osim Isusa Krista. Zašto smo izgradili... zašto su Firentinci izgradili ove lijepe crkve? Kako bi častili Boga. Ali kojeg Boga? Zar nekog Boga koji je različit od Isusa Krista? Ne! Jer su vjerovali, jer su povjerovali budući da je Isus došao na zemlju, utjelovio se, povjerovali su da je On pravi Bog; stoga su izgradili ove oltare, stoga su izgradili ova svetohraništa: za našega Boga Isusa Krista koji se nalazi u svetohraništima, koji je u Euharistiji. Nemamo drugog Boga, nema drugog Boga ni na Nebu. Postoji li na Nebu drugi Bog osim Isusa Krista? Ne. Jer je u Njemu Trojstvo, On je druga osoba Presvetog Trojstva. Stoga se moramo ovoga prisjetiti: ,,Non est datum aliud nomen in quo omnes homines salvi sint! I nema ni u kome drugom na zemlji spasenja, kaže sveti Petar. I Isus Krist je rekao: ,,Ego sum Via, Veritas et Vita. Ne postoji drugi put osim Isusa Krista.

Ako je ova istina, zbilja temeljna istina Crkve, moramo reći da je jedino naša Crkva put za spasenje naših duša.

,,Extra Ecclesiam nulla salus. Ovu istinu su nas učili svi teolozi, cijela Crkva. Extra Ecclesiam nulla salus. Ali što je Crkva? Crkva je mistično Tijelo Isusa Krista. Ovo mistično Tijelo Isusa Krista ima institucionalni vidik, Crkvu s hijerarhijom, sa svojim institucijama; i mistični vidik u koji mogu ući neki pogani, neki protestanti, neki članovi drugih religija. Ali ne postižu spasenje po zasluzi tih religija, nego po Crkvi, a nikada po svojoj religiji, nikada! Ovo je vrlo važno: sjetimo se da nitko, da se nijedan čovjek ne može spasiti, ne može zadobiti spasenje bez Crkve, bez Isusa Krista, bez milosti Isusa Krista. Također i svi ljudi koji su spašeni i koji nisu iz institucionalnog, vidljivog Tijela Crkve, svi ljudi koji će biti spašeni, spasit će se po Crkvi, po Isusu Kristu, jer nema drugog Boga, nema druge Crkve u Nebu. Gdje mogu biti u Nebu ako nisu u Crkvi? U mističnom Tijelu Isusa Krista. To je nemoguće. Isus Krist, On sam je Nebo; on je Nebo jer ćemo u Nebu biti ujedinjeni s Isusom Kristom, bit ćemo u Nebu; nema drugog Neba.

Dakle, moramo biti misionari srcem, moramo ljubiti cijelim svojim srcem našega Gospodina Isusa Krista i ako doista imamo ovu ljubav u našim srcima, bit ćemo onda zbilja misionari, misionari Crkve; jer ako nemamo ovo blago u našim srcima, ljubav Isusa Krista, vjeru u Isusa Krista, vjeru u Crkvu, vjeru u Crkvu jer znamo da ne postoji drugo blago nego spasiti se, dakle potaknuti smo ovom željom ići, ići, ići reći tim protestantima, budistima, muslimanima, poganima: dođite, dođite, dođite u Crkvu, dođite u našu Crkvu. Treba ući u Rimokatoličku Crkvu svatko tko se hoće spasiti, ali ako nemamo ovu vjeru, dakle, više nema misonarskog duha u Crkvi i danas se vidi da više nema misionarskih zvanja. Brojčano su se jako smanjila. Zašto? Jer nema više ovog duha, ove vjere u Crkvu, u spasenje po Isusu Kristu i po našoj svetoj Crkvi. A onda zašto prijeći preko mora i ići zvati duše pogana? Mogu se spasiti u svojoj religiji; dakle, beskorisno je, beskorisno je podnositi ove velike žrtve radi obraćenja ovih duša. Beskorisno je. Treba zadržati ovu vjeru, zadržati ovu ljubav za Isusa Krista našeg Gospodina i za svetu Crkvu. Extra quo nulla salus.

Tako ćemo i imati želju obratiti sve duše, podnijeti brojne žrtve. I oni koji ne mogu ići daleko kako bi rekli poganima koji se moraju obratiti, mogu se žrtvovati, žrtvovati, podnositi poteškoće, kušnje kako bi spasili duše. Biti misionari srcem, biti misionari na koljenima; moliti se, moliti, možete biti misionari moleći se za sve ove duše. Bit ćete misionari ako zbilja budete imali vjeru u Isusa Krista i vjeru u Crkvu. Moramo se moliti za ovu vjeru, ovu ljubav prema dragoj Gospi, Presvetoj Djevici Mariji. Kako je moguće da je Blažena Djevica Marija mogla pomisliti samo na trenutak, na trenutak da postoji drugi Bog osim njezinoga Sina; nemoguće, nemoguće. Kada se Blažena Djevica Marija naginjala nad ovo Dijete u betlehemskoj spilji, Ona je znala da je ovo Dijete Bog.


Zamolimo, dakle, Blaženu Djevicu Mariju da nam podari svoju vjeru prema Isusu Kristu i prema našoj svetoj Crkvi.

(propovijed održana u bazilici sv. Lovre u Firenci nakon predavanja o Lutherovoj Misi, 16. veljače 1975.)

Arhiva bloga

Glasnik: