Danas
Evanđelje govori o našem Gospodinu i kaže da je nakon četrdeset
dana posta ogladnio. Osim toga, kaže još Evanđelje da je đavao
odveo našeg Gospodina na goru vrlo visoku i potom na vrh Hrama.
Ako je istina ono što kaže Evanđelje – a istina je,
naš Gospodin je zbilja čovjek. Ne može se misliti da naš Gospodin
nije bio zbilja čovjek ako je bio gladan i ako ga je đavao odveo na
visoku goru. Dakle, naš Gospodin, sam Bog, jest Isus Krist, čovjek
i Bog.
Danas se moramo
prisjetiti ove istine, ove temeljne istine o našoj vjeri: Isus Krist
je pravi čovjek, pravi Bog i naš vrhovni Bog. Nema drugog Boga osim
Isusa Krista. On je rekao: ,,Pater est in me et ego in Patre – Ja
sam u Ocu i Otac u meni“. Dakle, ne
možemo zamisliti nekog drugog Boga izvan Isusa Krista.
Danas
se kaže da sve religije imaju svog boga
i ovaj Bog gotovo pa vrijedi kao naš Bog; da se drugi mogu spasiti u
svojoj religiji jer se i oni klanjaju Bogu; ali ovaj bog
nije pravi Bog jer ne vjeruju u Isusa Krista, i nema drugog Boga osim
Isusa Krista. Zašto smo izgradili... zašto su Firentinci izgradili
ove lijepe crkve? Kako bi častili Boga. Ali kojeg Boga? Zar
nekog
Boga koji je različit od Isusa Krista? Ne! Jer su vjerovali, jer su
povjerovali budući da je Isus došao na zemlju, utjelovio se,
povjerovali su da je On pravi Bog; stoga su izgradili ove oltare,
stoga su izgradili ova svetohraništa: za našega Boga Isusa Krista
koji se nalazi u svetohraništima, koji je u Euharistiji. Nemamo
drugog
Boga, nema drugog Boga ni na Nebu. Postoji li na Nebu drugi Bog osim
Isusa Krista? Ne. Jer je u Njemu Trojstvo, On je druga osoba
Presvetog Trojstva. Stoga se moramo ovoga prisjetiti: ,,Non est datum
aliud nomen in quo omnes homines salvi sint!“
I nema ni u kome drugom na zemlji spasenja, kaže sveti Petar. I Isus
Krist je rekao: ,,Ego sum Via, Veritas et Vita.“
Ne postoji drugi put osim Isusa Krista.
Ako
je ova istina, zbilja temeljna istina Crkve, moramo reći da je
jedino naša Crkva put za spasenje naših duša.
,,Extra
Ecclesiam
nulla salus“.
Ovu istinu su nas učili svi teolozi, cijela Crkva. Extra Ecclesiam
nulla salus. Ali što je Crkva? Crkva je mistično Tijelo Isusa
Krista. Ovo mistično Tijelo Isusa Krista ima institucionalni vidik,
Crkvu s hijerarhijom, sa svojim institucijama; i mistični vidik u
koji mogu ući neki pogani, neki protestanti, neki članovi drugih
religija. Ali ne postižu spasenje po zasluzi tih religija, nego po
Crkvi, a nikada po svojoj religiji, nikada! Ovo je vrlo važno:
sjetimo se da nitko, da se nijedan čovjek ne može spasiti, ne može
zadobiti spasenje bez Crkve, bez Isusa Krista, bez milosti Isusa
Krista. Također i svi ljudi koji su spašeni i koji nisu iz
institucionalnog, vidljivog Tijela Crkve, svi ljudi koji će biti
spašeni, spasit će se po Crkvi, po Isusu Kristu, jer nema drugog
Boga, nema druge Crkve u Nebu. Gdje mogu biti u Nebu ako nisu u
Crkvi? U mističnom Tijelu Isusa Krista. To je nemoguće. Isus Krist,
On sam je Nebo; on je Nebo jer ćemo u Nebu biti ujedinjeni s Isusom
Kristom, bit ćemo u Nebu; nema drugog Neba.
Dakle,
moramo biti misionari srcem, moramo ljubiti cijelim svojim srcem
našega Gospodina Isusa Krista i ako doista imamo ovu ljubav u našim
srcima, bit ćemo onda zbilja misionari, misionari Crkve; jer ako
nemamo ovo blago u našim srcima, ljubav Isusa Krista, vjeru u Isusa
Krista, vjeru u Crkvu, vjeru u Crkvu jer znamo da ne postoji drugo
blago nego spasiti se, dakle potaknuti smo ovom željom ići, ići,
ići reći tim protestantima, budistima, muslimanima, poganima:
dođite, dođite, dođite u Crkvu, dođite u našu Crkvu. Treba ući
u Rimokatoličku Crkvu svatko tko se hoće spasiti, ali ako nemamo
ovu vjeru, dakle, više nema misonarskog duha u Crkvi i danas se vidi
da više nema misionarskih zvanja. Brojčano
su se jako smanjila.
Zašto? Jer nema više ovog duha, ove vjere u Crkvu, u spasenje po
Isusu Kristu i po našoj svetoj Crkvi. A onda zašto prijeći preko
mora i ići zvati duše pogana? Mogu se spasiti u svojoj religiji;
dakle, beskorisno je, beskorisno je podnositi ove velike žrtve radi
obraćenja ovih duša. Beskorisno je. Treba zadržati ovu vjeru,
zadržati ovu ljubav za Isusa Krista našeg Gospodina i za svetu
Crkvu. Extra quo nulla salus.
Tako
ćemo i imati želju obratiti sve duše, podnijeti brojne žrtve. I
oni koji ne mogu ići daleko kako bi rekli poganima koji se moraju
obratiti, mogu se žrtvovati, žrtvovati, podnositi poteškoće,
kušnje kako bi spasili duše. Biti misionari srcem, biti misionari
na koljenima; moliti se, moliti, možete biti misionari moleći se za
sve ove duše. Bit ćete misionari ako zbilja budete imali vjeru u
Isusa Krista i vjeru u Crkvu. Moramo se moliti za ovu vjeru, ovu
ljubav prema dragoj Gospi, Presvetoj Djevici Mariji. Kako je moguće
da je Blažena Djevica Marija mogla pomisliti samo na trenutak, na
trenutak da postoji drugi Bog osim njezinoga Sina; nemoguće,
nemoguće. Kada se Blažena Djevica Marija naginjala nad ovo Dijete u
betlehemskoj
spilji, Ona je znala da je ovo Dijete Bog.
Zamolimo, dakle,
Blaženu Djevicu Mariju da nam podari svoju vjeru prema Isusu Kristu
i prema našoj svetoj Crkvi.
(propovijed održana u bazilici sv. Lovre u Firenci nakon predavanja o Lutherovoj Misi, 16. veljače 1975.)