srijeda, 29. ožujka 2017.

Pismo ravnatelja MI br. 5


Dragi vitezovi Bezgrješne!

Zašto se Sotona okružuje divovskim vojskama na zemlji? Zašto zvijeri u Otkrivenju? Razlog je taj da bi raširio svoju bezbožnost s većim učinkom, da bi izopačio ljude tako da prestanu štovati Boga i da se priključe zboru nezahvalnika i ravnodušnih. Koja radost za paklenu zmiju vidjeti Boga uvrijeđenog i Krista istjeranog iz Njegovog kraljevstva! Usredotočujući se na razaranje koje donose te vojske, poput pobjede masonstva, jad Crkve u agoniji, zablude sekti, progoni protiv kršćana, antikršćanski zakoni, uništenje kršćanske civilizacije itd., izlažemo se opasnosti zanemariti pa čak i zaboraviti glavni razlog za djelovanje sve te paklenske mašinerije, odnosno vječnu propast svih i svakoga od nas.

Ponekad postoje revni katolici (pa čak i svećenici) koji snažno upozoravaju na veliku opasnost da duše budu zauvijek izgubljene, ali oni skoro nesvjesno govore „budući da sam tako vjeran sluga i apostol Blažene Djevice, ne moram se ničega bojati“. Tako, dok govore o spasenju duša, ne brinu se dovoljno ozbiljno o svom vlastitom spasenju. Kao što Sotona djeluje s velikim vojskama, tako se i Blažena Djevica okružuje također s vojskom; njezina mala vojska vjernih instrumenata s kojima i preko kojih podjeljuje milosti svijetu. Za koju svrhu? Za čuvanje katoličke Tradicije i vjere svih vremena, za pobjedu Krista Kralja i Njegove Majke na zemlji, za uništenje krivovjerja i utvrđenih bedema bezbožnosti, za obraćenje modernista i za slavu svete Majke Crkve itd. Koliko god važni ti ciljevi, ipak su oni sekundarni; jer prvi i najvažniji cilj djelovanja naše Gospe je spasiti svoju voljenu djecu od vječne nesreće.

Stoga vodimo računa da imamo ispravne prioritete i razmatrajmo s vremena na vrijeme o svrsi Vojske Bezgrješne: obraćenje i posvećenje svih preko Bezgrješne za njihovo vječno spasenje i samo radi toga.

Te dvije neprijateljske vojske suprotstavljene su jedna drugoj u ratu koji će završiti na kraju svijeta. U zadnje dane koji vode k njemu, borba će se biti sve žešća. A koji je željeni rezultat te borbe kod jedne, a koji kod druge strane? Jer cilj đavlove vojske je „uništiti bestidnicu“ (Voltaire), odnosno uništiti pravu Crkvu. Za nas, cilj je pobjeda Bezgrješnog Srca Marijinog, obraćenje Rusije i svijeta, gušenje komunističkog i masonskog utjecaja na javni život, obnova kršćanstva i katoličkih država, povratak Tradiciji naše Blažene Majke, katoličke i rimske Crkve... Ali opet, budite na oprezu! Iako su sve to važna dostignuća, postoji opasnost u pogledu na ovaj rat kao na puku borbu moći, s ciljem povećavanja naših redova i poraza neprijatelja u usredotočavanju svih svojih napora da vidimo realizirane ciljeve (posvećenje Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinom, uspjeh našeg apostolskog djelovanja...).

Sveti Maksimilijan Kolbe izrekao je vrlo grube riječi kada je vidio da vitezovi počinju gubiti iz vida „jedinu potrebnu stvar“ i kada su ih progutali ciljevi. On je to nazvao „izdajom pravog povoda Bezgrješne, gubitak nadnaravnog duha, odbacivanje pravog ideala Militiae“. Stoga, moramo uzeti to pitanje vrlo ozbiljno, pogotovo u odlučujućem trenutku velikih stogodišnjica dvije suprotstavljene vojske (komunizma, masonstva – Fatima, Vojska Bezgrješne). Koji je pravi ideal viteza? Dovesti sve ljude pred noge Bezgrješne da se mogu obratiti, posvetiti i spasiti! A prvi čovjek kojeg moramo dovesti pred Bezgrješnu smo sami mi.

Koja je bitna poruka Gospe Fatimske? Koji je najdublji razlog zašto se ukazala i dala nam svoje Bezgrješno Srce? To je Njezina ogromna želja da istrgne svu svoju djecu iz đavoljeg stiska, od grijeha i krivovjerja, i da ih tako sačuva od oceana paklenske vatre. Sve Njezine riječi vrte se oko te prijeteće opasnosti za duše da se zauvijek izgube. Pobožnost Njezinom Bezgrješnom Srcu s Pričesti prvih pet subota, posvećenje samih sebe i posljedično obraćenje Rusije i glasovita Treća tajna, sve su to izrazi vapaja naše Majke: „Vidite tolike duše koje će se izgubiti u vječnoj vatri. Da bi sačuvala svoju djecu od najgorega, dajem vam svoje Srce kao siguran put Bogu usred tolike opasnosti.“ Ne možemo biti pravi apostoli Gospe Fatimske, niti možemo biti pravi vitezovi Bezgrješne ako stavimo na stranu prijeteću opasnost da se možemo zauvijek izgubiti! Živimo u najgorim vremenima povijesti svijeta i moramo biti svjesni moći golemih vojski kneza tame: sva ta liberalna i materijalistička atmosfera u kojoj živimo, sve prijetnje i iskušenja postavljeni su tako da nas navedu da počinimo grijeh, izgubimo posvetnu milost i ako je moguće izgubimo svjetlo prave vjere i konačno da padnemo u vječni plamen.

Stoga je apsolutno nužno shvatiti koliko smo puta u prošlosti mogli biti prokleti da smo umrli u određenom trenutku. Pogledajmo kako su se sveci bavili svojim spasenjem. Shvaćajući ekstremnu slabost i rane istočnoga grijeha u čovjeku, oni nisu samima sebi nimalo vjerovali. Bili su budni, često su razmišljali o smrti, sudu, paklu, čistilištu, Nebu. Nastojali su ne gubiti dragocjeno vrijeme koje im je dano tu na zemlji na taštinu i užitke, već da maksimalno iskoriste svaku minutu, svaku priliku da rastu u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ako zanemarimo razmatranje o svojoj (neizbježnoj) smrti, o kratkoći života, nesigurnosti trenutka naše smrti, smrti grješnika i pravednika, apsolutnoj važnosti da u sadašnjem trenutku činimo dobro i izbjegavamo zlo, o zlobi smrtnog grijeha, o svom životu kao putovanju u vječnost itd. Ponavljam, ako to sve zanemarimo, ne uzimamo zaozbiljno Gospu i Njezine mnoge alarmantne poruke, posebno onu iz Fatime!

Kako možemo biti sredstva u rukama Bezgrješne u spašavanju duša, ako jedva shvaćamo što znači „spasiti dušu, obratiti grješnika, itd.“? U velikoj smo opasnosti da upadnemo u određeni naturalizam u našem viteškom apostolatu, bilo da razmišljamo o površnom uspjehu apostolskog djelovanja, uspjeh koji je postigla MI (veliki broj vitezova, podijeljenih letaka, itd.), ili suprotno, nedostatak uspjeha koji vodi u zamor i utučenost. Često se čuje o velikim stvarima koje bi se mogle dogoditi u 2017., strašne stvari, važne stvari za Crkvu i svijet. Ali moramo shvatiti da su te „velike stvari“ većinom Njezin posao, ne naš. Od nas se traži da budemo Njezini pravi instrumenti, da produbimo i stavimo u praksu što je više moguće ono što nam Ona govori i što od nas traži. Što više uzdignemo svoje umove u visine vječnih stvari, to više živimo (koristeći poduku tolikih svetaca) u ozračju posljednjih stvari. To je upravo razlog zašto je mala Jacinta iz Fatime spasila tolike duše: jer je znala što znače „paklenske vatre“, ona je živjela i patila za „svoje jadne grješnike“ samo da budu sačuvani od vječnog plamena. To je duboka motivacija koja nas čini velikodušnima u našim naporima kao vitezova Bezgrješne.

Koji će biti pravi uspjeh ove godine? Ako svaki od sadašnjih 30,000 vitezova Bezgrješne pomogne Bezgrješnoj spasiti dušu na dan, onda ćemo ugrabiti od Sotone i spasiti vječni gubitak 11 milijuna duša u 2017.!!!

Stoga uzmimo zaozbiljno uzvišeni poziv potvrđenih katolika, vojnika Kristovih, vitezova Bezgrješne. Nastojmo živjeti više u atmosferi vječnosti koja će vrlo brzo doći za svakoga od nas u trenutku smrti! Koja radost za Bezgrješno Srce Marijino – naći srca svoje djece, sluga i vitezova koji žive na isti način kao Ona!

Učinimo 2017. godinu SVETOM godinom neumorno radeći na čast Presvete Djevice, s revnošću za našu vlastitu svetost i onu sve jadne Evine djece.

Iz dna svog srca želim vam blagoslovljenu korizmu, revno razdoblje Muke i radosni blagdan Uskrsnuća našega Kralja: Ako dakle uskrsnuste s Kristom, tražite ono, što je gore, gdje Krist sjedi s desne strane Boga! Težite za onim, što je gore, a ne što je na zemlji! Jer umrijeste, i vaš je život skriven s Kristom u Bogu.“ (Kol 3, 1-3)

Singapur, Druga korizmena nedjelja 2017.

p. Karl Stehlin

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.