nedjelja, 3. rujna 2017.

Sv. Pio X. – marijanski papa


Nalazimo se, možemo reći, u jednoj marijanskoj godini – obilježenoj obljetnicom Gospinih ukazanja u Fatimi te ćemo u tom svjetlu pokušati promotriti današnji blagdan, našeg zaštitnika, sv. Pija X. Pokušat ćemo ući u njegovu osobnu marijansku pobožnost kao i nauk o Blaženoj Djevici Mariji na kojoj je ta pobožnost bila utemeljena da bismo u njoj pronašli primjer i putokaz za svakoga od nas. Već od svoga djetinjstva je naš svetac, Giuseppe Sarto, gajio istinsku pobožnost prema Djevici Mariji. Kao dječak odlazio bi često hodočastiti u malo Gospino svetište u Cendrole, blizu njegova rodnog mjesta Riese. Ondje bi Majci Božjoj predavao sve svoje nakane i potrebe te se mogao uvjeriti u moć njezina zagovora, tako da je kasnije mogao posvjedočiti da upravo njoj, svojoj nebeskoj majci, duguje milost svećeničkog poziva: ,,Ova Gospa me pozvala k oltaru Božjemu“. Biskupsko ređenje primio je upravo na dan kada se u biskupiji Mantova slavio blagdan Marije Kraljice, u čemu je vidio poseban znak providnosti i Marijina obećanja, da će ga u teškoj biskupskoj službi uzeti pod svoju zaštitu i voditi njegovo djelovanje. Smatrao je potrebom svoga srca i kao svoju dužnost, da Mariji trajno iskazuje zahvalnost i da svoje vjernike potiče na pobožnost Presvetoj Djevici, što je on vjerno činio. Kao patrijarh Venecije posebno je častio poznatu istočnu ikonu Nikopeja, koja se čuva u Bazilici sv. Marka. A posebna svjedočanstva o njegovoj marijanskoj pobožnosti nalazimo u papinskoj službi sv. Pija X. Već u svojoj prvoj enciklici, u kojoj će istaknuti svoj papinski moto: ,,Obnoviti sve u Kristu“, on se naročito povjerava i zagovoru Blažene Djevice Marije, što označava i sam datum kada je objavljena enciklika, a to je blagdan Gospe od Krunice. Nju on naziva zaštitnicom svoga pontifikata, a već druga enciklika koju će papa Pio X. objaviti, bit će posvećena razlaganju istine o Marijinu Bezgrješnom Začeću, a objavljena je upravo na 50. godišnjicu proglašenja ove dogme (koju je proglasio papa Pio IX. 1854.). Ondje papa donosi cjeloviti katolički nauk o Marijinoj ulozi u Božjem spasenjskom planu i želimo zato promotriti glavne točke ovog papinskog pisma da bismo ušli u dubinu otajstva Blažene Djevice Marije.

Ova enciklika je jedan sustavni i duboki izraz ljubavi sv. Pija X. prema Bezgrešnoj Djevici. Ondje ovaj sveti papa iznosi jasan nauk, čvrsto ukorijenjen u Tradiciji Crkve, a pritom vrlo srdačno oblikovan, proizašao iz duboke molitvene povezanosti s Blaženom Djevicom. Papa nas ponajprije suočava s teškom stvarnošću u kojoj se nalazimo. Poziva se na riječi proroka Hošee: ,,U zemlji nema više vjernosti, nema pobožnosti, nema spoznaje Boga. Krivokletstvo i laž, umorstvo, krađa i preljubništvo vladaju.“ (Hoš 4,1-2). No kao što je Bog usred općeg potopa u Starome zavjetu objavio dugu kao znak saveza između Boga i ljudi, tako i danas stavlja pred nas jedan znak po kojemu nam daje nadu. ,,Koliko god bjesnile oluje… ne trebamo se plašiti. Jedan pogled prema Mariji i pomirit ćemo se s Bogom, on će nas poštedjeti… Stavimo zato sve svoje pouzdanje u Mariju“, piše sv. Pio X. Krist je naš cilj, nastavlja sv. Pio X., kako je on to sasvim jasno istaknuo u svojoj prvoj enciklici, ali najsigurniji put kako do tog cilja doći je Marija. ,,Nema sigurnijeg ni lakšeg puta da bismo se s Kristom sjedinili i po Njemu postigli savršenstvo djece Božje, da bismo bili blaženi i neokaljani pred Bogom, od Marije“. Krist je začetnik i dovršitelj vjere (Heb 12,2), a nakon njega je Marija najsavršeniji temelj cijele građevine naše vjere jer nju je sam Bog prozvao blaženom što je vjerovala i ona je začela i nosila u svojoj utrobi onoga koji je sama Istina. Bog je potpuno slobodan i on nam je mogao darovati dar spasenja i na drugi način, no on je to želio upravo po Mariji i zato nema drugoga načina da Krista primimo osim po Marijinim rukama jer zbog utjelovljenja Kristova ne možemo Isusa i Mariju odijeliti, piše sv. Pio X. Marija nas dakle vodi spoznaji Krista jer je ona na najosobniji način proživjela s Kristom sva otajstva njegova života i ona nas vodi životu s Kristom jer je ona taj život posjedovala u savršenstvu.

Ovdje trebamo ući u dubinu i pogledati koji su to točno razlozi našeg pouzdanja u Mariju i kako ih precizno teološki formulirati. Sv. Pio X. čini to na sustavan način i navodi tri ,,moćna razloga“ za posebnu naklonost koju Marija ima prema nama, grešnicima. Ona je, kao prvo, naša Majka. Marija je, naravno, Majka Kristova, a samim time i Majka Božja jer je nosila u svojoj utrobi i rodila drugu božansku osobu, Sina Božjega. Krist je od nje uzeo fizičko tijelo kao pravi čovjek, no kao otkupitelj ljudskoga roda on raspolaže još jednom, mističnim tijelom – Crkvom, koje se sastoji od vjernika koji su pritjelovljeni Kristu po sakramentu krštenja. Tako je Marija ne samo Majka Kristova i Majka Božja, nego i Majka Crkve, odnosno sviju vjernika. ,,U istoj utrobi prečiste Majke je (vječni Sin Božji) uzeo tijelo, a istovremeno i jedno duhovno tijelo koje se sastoji od onih, koji će u njega vjerovati“, piše sv. Pio X. Kao što je nosila u sebi Spasitelja svijeta, tako je u svojoj utrobi nosila i sve nas koji smo otkupljeni Njegovom Žrtvom na Križu te je svatko od nas rođen od Marije na duhovni način, kao dio Kristova otajstvenog tijela, Crkve. Drugi razlog našeg pouzdanja u Mariju je taj da je Marija na jedinstveni način sudjelovala ne samo u životu, nego i u Kristovoj muci i smrti. Krist je bio istovremeno žrtva i svećenik, a Marija mu je kao Bogorodica podarila to tijelo koje će on žrtvovati za naše spasenje. Ona ga je pratila sve do žrtvenika križa, ostala s njime neprekidno najuže povezana. Ona je zajedno s njime na duhovni način pretrpjela cijelu muku i tako na jedinstveni način sudjelovala u njegovu otkupiteljskom djelu. Zato je zaslužila da je nazivamo Obnoviteljicom (Reparatrix) izgubljenog ljudskog roda kao i Djeliteljicom (Dispensatrix) svih milosnih blaga koje nam je Krist zaslužio svojom krvlju. I treći razlog našeg pouzdanja u Mariju, treći naslov koji sv. Pio X. dodjeljuje Mariji, je to da je ona Posrednica i Pomiriteljica. To je posljedica i vrhunac njezine cjelokupne uloge u Božjem planu spasenja. Krist nam je po svojoj smrti stekao sve milosti, on je po svojoj naravi posrednik između Boga i ljudi, a Marijino je posredništvo izvedeno iz Krista, o njemu ovisno, ona dalje posreduje milosti na temelju njezina jedinstvenog sudjelovanja u muci svojega Sina. Krist je izvor iz čije punine svi mi primamo, a Marija je poput vodovoda (kako to piše sv. Bernard iz Clairvouxa) koji prenosi do nas te milosti; Krist je glava, Marija je poput vrata koji povezuje glavu s tijelom i koji iz glave prenosi tijelu život i snagu. I to posredništvo je jedinstveno, ona s pravom upravlja blagom Kristovih zasluga te ih raspodjeljuje jer Krist vlada u nebu kao Kralj nad kraljevima, a Marija ,,stoji s Njegove desne, kao pouzdana zaštitnica i pomoćnica svih nevoljnih“.

Ove teološke istine o Blaženoj Djevici ne smiju ostati za nas samo teorija, nego se moraju sasvim jasno odraziti na naš život. One nas moraju potaknuti na pobožnost Mariji, koja mora biti nutarnja i dosljedna. Mariju častiti znači voljeti Krista iznad svega te nas pobožnost prema Mariji mora voditi do što tješnjeg sjedinjenja s Kristom, a ono će se očitovati ponajprije obdržavanjem Božjih zapovijedi. Naša će marijanska pobožnost biti tek onda prava ako bude djelotvorna, ako nam pomogne da se uzdržimo od grijeha i zlih sklonosti, da napredujemo prema svetosti. I zato ako želimo biti istinski Marijini službenici, moramo poduzeti sve napore da bismo se očuvali od grijeha i očuvali čistoću srca – nasljedovali uzor Marijinih kreposti i težili prema savršenstvu. Sv. Pio X. tu je pobožnost očitovao tako da bi uvijek kada je zvonilo za pozdravljenje, odmah prekinuo svoj rad (pa i audijencije) i usmjerio pogled prema Bezgrješnoj Djevici. Svjedoci govore da je molio krunicu s tolikom sabranošću i tako uživljeno da se činilo kao da je zaboravio na ovozemaljsku stvarnost i kao da Gospu promatra pred sobom. Zbog svega toga sv. Pija X. zasigurno možemo nazvati marijanskim papom te nam on predstavlja veliki primjer koji trebamo nastojati nasljedovati.

Današnji blagdan nosi sa sobom jednu značajnu obljetnicu. Naime, prije točno godinu dana posjetio je Hrvatsku poglavar našega distrikta, p. Stefan Frey, te je u Hrvatskoj započelo naše redovito djelovanje. Mogli smo uspostaviti dvije kapele, u Zagrebu i Splitu, u kojima smo pružili Gospodinu dostojno prebivalište u svetohraništima na našim oltarima pa ja ovaj blagdan zato razlog za veliku zahvalnost Gospodinu na svim milostima koje smo dosada mogli primiti. Preporučimo sv. Piju X. i dalje naš apostolat da bi što više duša moglo pronaći put istinskim sredstvima posvećenja – tradicionalnim obredima Crkve – sv. Misi i sakramentima, kao i katoličkom nauku svih vjekova te se tako naša domovina izgrađivati u vjeri.

Sv. Pio X. dao je vrlo ozbiljnu prosudbu tadašnjeg vremena prije jedno stoljeće. Morao je ustanoviti da se svijet nalazi u jednoj velikoj krizi, vjerskoj i duhovnoj, da toliko duša ne poznaje našega Gospodina i ne živi prema Njegovu zakonu. Koliko više bismo to morali reći za danas! Ako usporedimo današnji svijet s onime iz vremena prije 100 godina, morali bismo ustanoviti kako je tada vjera bila daleko snažnija i da je svijet danas u kudikamo većem ponoru, i vjerskom i moralnom. Takav strašan otpad od vjere nagovijestila nam je Gospa u Fatimi. No istovremeno nam je obećala da će po Njezinu Bezgrješnom Srcu svijetu biti darovano spasenje i mir, kada papa zajedno s biskupima tom Srcu posveti Rusiju. Među nama je Gospin hodočasnički kip. Prije 70 godina blagoslovljen je Gospin kip te je iz Fatime krenuo na svoj pohod po cijelome svijetu. Sam papa Pio XII. posvjedočio je kako su se po ovome Gospinom hodočašću događala brojna čudesa, da su se na svijet izlile brojne milosti. Vjerujemo da će se Gospa udostojati obasuti i nas takvim milostima, sada kada je među nama njezin kip koji obilazi kapele po našemu distriktu. Preporučimo zato sve naše nakane i prošnje Njezinu majčinskom Srcu, da bi nam ona u svojoj dobroti udijelila sve što nam je potrebno za naše vječno spasenje. Izručimo se zagovoru sv. Pija X., da bi nas on uvijek štitio i vodio Isusu i Mariji u čijim ćemo presvetim Srcima pronaći svaku utjehu, mir i blagoslov. Amen.

p. Marko Tilošanec

(Propovijed održana u Splitu i Zagrebu za svetkovinu sv. Pija X., 3. rujna 2017.)

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.