Christus Rex

Fatima, Gospin katekizam: utješiti Boga


Gospa se ukazuje u Cova da Iriji kako bi podsjetila svijet da se „ono neophodno” sastoji u traženju ponajprije i iznad svega Božjega kraljevstva i Njegove pravde.

Što se podrazumijeva pod Njegovom pravdom? Da Bogu predamo ono što mu dolikuje – svu čast i slavu. Ako je Njegovo veličanstvo uvrijeđeno čovjekovim grešnim ponosom, onda se pravda sastoji u savršenoj zadovoljštini prikazanoj Njegovom ožalošćenom veličanstvu, u pokori, u okajanju i u svim činima koji ponovno uspostavljaju pravi poredak. Koji je onda najsavršeniji odgovor od nas siromašnih grešnika kada smo suočeni s Gospodinovom smrtnom borbom i Njegovom okrutnom mukom? Što bi mogao biti savršeni čin ljubavi koji Bog zahtijeva od nas u svojoj prvoj i najvećoj zapovijedi? Gospodin sam daje odgovor: „Tražio sam samilost, ali uzalud, nekoga da me utješi, ali nisam našao nikoga”. Pobožnost Njegovom Presvetom Srcu nije ništa drugo doli takav čin zadovoljštine i okajanja. Srce koje ljubi govori Gospodinu: ,,Ako svugdje kucaš na vrata duša i nitko ti ne otvara, ako si izbačen iz društva, iz institucija, iz obitelji, pa čak iz svojih vlastitih crkava, ako si usamljen i prezren, Ti Stvoritelj i Gospodar svega: tada Ti želim širom otvoriti svoje srce, kako bih Ti dao utjehu i zaklon, siromašnu ali srdačnu dobrodošlicu gdje možeš nasloniti glavu i pronaći dom. Što Te više oni odbacuju, ja Te želim prihvatiti; što Te više zaboravljaju, ja Te se želim sjetiti; što Te više odbijaju, ja Te želim primiti; što se više okreću od Tebe, ja se želim okrenuti prema Tebi; što više preziru Tvoju ljubav, to Te više želim častiti; što Ti više ispunjuju dušu tugom i suzama, to Te više želim utješiti!”

Gospa odabire malu djecu u Fatimi kako bi nam pomogla razumjeti najveću važnost takvih želja srca. Mali Franjo nije mogao živjeti život herojskoga misionara ili kontemplativnoga redovnika; mogao je samo prikazati svoje jednostavne molitve, kao što je sveta Veronika mogla pružiti Gospodinu samo mokri rubac u Njegovoj muci. Izvanjski ove stvari nisu ništa, ali iznutra se tu nalazi najviša gesta ljubavi koja je zaslužila svetost Veroniki i to da se presveto Lice trpećega Krista utisnulo ne samo u rubac, nego što je još važnije, u samu njenu dušu. A tko od nas nije u stanju oponašati jednostavna djela maloga djeteta kako bi utješio Gospodina i Gospu u Njihovoj tuzi kada vide da tolike duše idu ukrivo?

Budući da svijet niječe Bogu čast i slavu koje mu dolikuju, postoji potreba za zadovoljštinom. To se događa iznad svega kroz život iz ljubavi, a prvi čin ljubavi je biti s Ljubljenim, razmatrati o njemu i živjeti uvijek u Njegovoj prisutnosti. Drugi čin ljubavi je nadoknaditi uvredu činom u smjeru suprotnom od uvrede. Možda nema ništa toliko duboko i dirljivo kao što je zahvalno srce djeteta koje želi obradovati svoga Oca i Majku i „utješiti” ih svojim osmijehom i gorućim plamenom ljubavi.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: