Christus Rex

Pogled unatrag na skandal s Pachamamom



Nedavni skandali sa Sinodom o Amazoniji izazvali su reakcije. Zgoda s kipićima idola koji se častio u glavnom gradu kršćanstva govori puno toga.

Njihovo postavljanje u Vatikanskim vrtovima 4. listopada 2019., pred Papom i njegovom najužom pratnjom, moglo je izazvati samo šok. Upriličena je procesija, ples, napravljeno je malo svetište u kome su se plešuće povorke štovatelja Pachamame vidljivo prostrle oko dva drvena kipa koja predstavljaju gole trudne žene – a da ne spominjemo prisutnost faličnog lika koji leži na svojim leđima. Ovaj egzotični događaj nije bio samo folklorni prikaz, već je simbolizirao „plač amazonske zemlje i domorodačkih naroda“ te nastojao odati počast mjesnoj, pradavnoj i primitivnoj kulturi te duhovnoj baštini toga kraja PRIJE dolaska Evanđelja. Drugim riječima, počast poganskoj kulturi sa svojim obredima, vjerovanjima i idolima.

Njezini su obredi, uključujući i one fetišističke, odjednom postali poštovani. Njezina primitivna i tjelesna uvjerenja postala su legitimni put Sinode i zajedno s njom cijele Crkve. Njezini grubi i užasni idoli postali su predmet svih naklonosti. Karabinjeri su ih morali izvlačiti iz rijeke nakon što ih je hrabra duša bacila u Tiber.

Quo Vadis Francisce?

Papa se ispričao, moleći čak i oproštenje: „Želio bih reći riječ o kipovima 'Pachamame' kipovima koji su uklonjeni iz crkve u Traspontini, koji su tamo bili bez idolopokloničkih namjera te su bačeni u Tiber. Prije svega, to se dogodilo u Rimu i kao biskup ove biskupije molim za oprost od ljudi koji su bili povrijeđeni tim činom“.

On barem nije oponašao licemjerje nekih prelata ili tiskovnog ureda Svete Stolice, koji se nisu usudili idola nazvati njegovim imenom. Franjo jako dobro poznaje Južnu Ameriku i zna stvari nazvati pravim imenom. To su stvarno bili pravi kipovi Pachamame, božice Majke Zemlje.

Dakle, nije bilo idolopokloničkih namjera – je li to doista tako? Zašto onda ovi obredi? – To nimalo ne umanjuje skandal. Što idol ima tražiti na svetome mjestu? Otkada papa, Kristov namjesnik i rimski biskup, tolerira takav prizor? Je li htio uvrijediti krv tolikih brojnih mučenika ubijenih u ovome gradu da to nije mogao izvesti nekako drukčije? Quo vadis Francisce?

Reakcije s gotovo svih strana

Reakcije su bile žive. Generalni poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. poziva sve da se uključe u dan posta i molitve 9. studenog kako bi učinili zadovoljštinu za ovaj skandal, ali i za usmjerenje koje je zauzela Sinoda a koje, nažalost, ne iznenađuje – napad na katoličko svećeništvo i izokretanje moći svetoga Reda u Crkvi – a sve uz blagoslov hijerarha. No p. Davide Pagliarani u tome nikako nije sam.

Kardinal Gerhard Ludwig Müller, kojeg je u Washingtonu intervjuirao Raymond Arroyo, vrlo je dobro izjavio: „Bila je velika pogreška da su idoli unijeti u crkvu, umjesto da ih se izbaci, jer je prema samom Božjem zakonu – prema prvoj zapovijedi – idolopoklonstvo teški grijeh... zlodjelo protiv božanskoga zakona.

Mnogi su katolici također osudili ovaj odvratan prizor: Crkva mora narodima Amazonije donijeti Isusa Krista, a ne da amazonski idoli naviru u Crkvu Božju. Andrea Tornielli, glavni urednik Odjela za komunikaciju u Vatikanu, pokušava opravdati neopravdivo, čak citirajući sv. Franju Asiškoga i kardinala Newmana, čiju vjeru on toliko kalja poput nečasnoga, revnoga misionara.

Druga reakcija je ona biskupa Athanasiusa Schneidera, koji se ne ustručava prokazati sinkretizam i poganstvo, „koji su poput otrova koji ulaze u vene otajstvenoga Kristova Tijela, Crkve“. On podsjeća na tužan prizor iz tih dana kada su pred grobom sv. Petra štovani idoli koje je pozdravio papa Franjo, odnosno postavljeni u sinodalnu dvoranu, na mjesto užasa. Osuđuje štovanje poganskoga simbola Pachamame te poziva na molitvu i zadovoljštinu.

To je doista sve što preostaje činiti, nadajući se da će papa i odgovorni za ova užasna zastranjenja postati svjesni svoje krivnje te konačno preuzeti obveze i dužnosti svoje službe: utvrđivati stado u vjeri, a ne u mutnom panteističkom i ekološkom sinkretizmu.

Jedno žaljenje: nijedna od službenih internetskih stranica Instituta Dobroga Pastira, Instituta Krista Kralja ili Bratstva sv. Petra nije objavila nijedno službeno priopćenje ili zauzela stav oko ove teme. Trebamo li se iznenaditi?

Ipak, postoje ozbiljne situacije kada šutnja nije dopuštena, gdje je obrana vjere čast i dužnost.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: