Christus Rex

Čuda na Putu za Sveti Grad

Serijal
Dvanaesto stoljeće, španjolski svećenik Gonzalo de Berceo iznosi:

P
lemeniti ljudi, ako vam je po želji, dok dnevno svjetlo traje, ja ću vam govoriti o ovim čudesima. Ako se vi nećete žaliti, ni ja neću, jer Sveta Marija je kao moćna rijeka iz koje svi piju, zvijeri i ljudi, ipak ona ostaje velika sutra kao i jučer. Prazna nije nikada, ona teče u svako doba, toplo i hladno. Ona uvijek pomaže onima koji znaju moliti joj se pri svakome mjestu, u nizini, na planini, visoravnima i morima.

Ovdje iznosim čudo Njezine Svetosti koje se dogodilo biskupu, čovjeku velikog autoriteta i ljubavi. Vidio je to svojim očima i ne može se posumnjati ovaj iskaz. Kako je vidio tako je zapisao; propustio nije ništa niti dodao.

Hodočasnici su krenuli na križarski pohod svetoj zemlji da pozdrave Sveti Grob i pomole se pred Pravim Križem. Ukrcali su se na brodove za Dakar ako bi ih tako Nebeski Otac vodio.

Srednjovjekovni prikaz Jeruzalema

Odmah su imali povoljni vjetar pri polasku, blagi oduševljavajući povjetarac. Bila je bonaca i svi su bili radosni. Prošli su već veliki dio mora i prošli bi i drugi brzo ali je usud držao za njih zamku. Velika radost pretvorila se u tugu.

Oluja se približila i žestok vjetar. Navigator koji je upravljao brodom nije zadavao naredbe, ni sebi ni drugima, sva vještina njegova nije bila vrijedna jednog zrna graha. Onda ih je zapala još jedna teška šteta. Brod se razlomio u svojem gazu – ispod razine mora. Voda je sada ulazila silovito, u svaki kutak, sve je odlazilo u propast.

Sada, pri velikom brodu imali su manji, galiju, upravo uređenu za ovakvu nesreću, da bi mogli pobjeći pogibelji. Kapetan, kako priliči odanom katoliku, uzeo je biskupa za ruku i stavio ga, zajedno s ostalim dobrim ljudima od značaja, u galiju.

Jedan od hodočasnika, ipak, misleći da je mudriji, skočio je iz broda s namjerom da uđe u galiju kao mornar. Ali utopio se je u valovima.

No nije on poginuo jedini. Pola sata jedva da je prošlo kada, Bog je htio tako, brod je potopljen. Od ljudi što su bili na njemu, nitko živ nije ostao.

Biskup i ostali koji su se izbavili pošli su na najbliži komad zemlje koji su mogli pronaći. Počeli su oplakivati one koji su izginuli; morilo ih je što nisu poginuli s njima.

U velikoj boli i žalosti za mrtve, gledali su dalje na more ne bi li vidjeli mrtve kako prilaze obali, jer more nikada ne želi skriti mrtva stvorenja.

Bijeg u galiju

Gledajući dalje, vidjeli su golubice kako izlaze ispod valova, u broju jednakom broju mrtvih, letjele su bjelje od snijega prema nebu. Vjerovali su da to su duše mrtvih koje je Bog htio ponijeti u Sveti Raj, proslavljeno mjesto.

Pravednom zavišću, bili su posve van sebe; ljuto su žalili da su oni ostali živi jer su posve vjerovali da su golubice duše mrtvih koje je more progutalo. Govorili su: "Avaj, hodočasnici! Vi ste sretnici bili. Vi ste sada prošli kroz oganj i vodu, dok mi ovdje bespomoćni ostajemo u divljini. Hvala Bogu Ocu i Svetoj Mariji, vi sada nosite palme svojeg hodočašća. Mi smo u žalosti a vi u radosti. Mi smo htjeli učiniti dobro a učinili smo ludost."

U ovoj velikoj boli pripremili su se nastaviti svoje putovanje kada su vidjeli suputnika; izlazi iz mora. Činilo se da to je bijedni hodočasnik.

Kada je stigao na obalu svi su ga prepoznali kao onoga koji je skočio s broda da im se pridruži. Svi su se prekrižili pitajući se kako je ostao živ u moru čitav sat. Hodočasnik reče:

"Čujte me i živite! Ja ću učiniti da povjerujete što sumnjate. Želim da znate kako sam izbjegao smrt. A vi ćete reći – Bogu hvala! – čim to čujete.

"Kada sam skočio iz tonućeg broda, vidio sam da se ne mogu spasiti. Počeo sam govoriti, 'Pomozi mi Sveta Marijo!'

"Ponavljao sam te riječi, za reći više nije bilo vremena. Ona je bila spremna odmah jer se to njoj svidjelo. Da nije bilo nje poginuo bih.

"Bila je hitra. Donijela je ogrtač od velike vrijednosti, nikada nisam vidio njemu ravna. Bacila ga je na mene i rekla: 'Nikakva šteta neće doći na tebe. Smatraj da si zaspao ili da ležiš u kupci.'

"Tako sam ležao kao u udobnosti onoga što je u šatoru ili onoga što zaspe na zelenom pašnjaku. Sretna je duša koja je utješena pod takvim plaštem, gdje hladnoća ni vrućina ni vjetar ni led nju ne more. Sjena tog ogrtača Svete Majke je tako umirujuća da onaj kojeg muči vrućina pronalazi hlad a onaj kojeg muči mraz pronalazi toplinu. Veličanstvene li pomoći u vremenima grča!"

Žalost te male družbe bila je zaboravljena po slasti čudesa. Dali su hvalu Bogu, pjevali Te Deum i slatko pjevajući Salve Regina završili.

Hodočasnici su izvršili svoje hodočašće došavši na Grob s velikom radošću. Poklonili su se Križu Sina Marijina i prepričali čudo Slavne Majke, kako je oslobodila suputnika iz opasnog mora, tako je priča zapisana.

Djeva štiti svaki stalež koji staje pod njen plašt

Mnogi koji su čuli za ovo sveto čudo molili su se većom odanošću Slavnoj. Uzgajali su veću pobožnost služeći joj obnovljenom nadom u njezinu milost i nagradu.

Slava ovoga djela prešla je preko morā. Vjetar ju nije zaustavio. Počivala je u mnogim kućama. Stavili su ju u knjige na mnoga mjesta gdje su ju hvalila usta ljudi.

Koliki god da blagoslivljaju Slavnu Majku, tako po Kralju Slave, čine dobro djelo! Jer kroz nju mi izlazimo iz grubog zatvora; opasnog ponora u kojem se svi nalazimo.

Mi, koji zbog Eve smo pali u prokletstvo, kroz Svetu Mariju smo zadobili jednoć izgubljeni raj. Da nije nje ležali bismo mrtvi ali njezin Sveti Plod nas je otkupio. Sveti Plod koji je začela, On pretrpjevši Muku i smrt za spasenje svijeta izlaz nama je otvorio iz jame u koju nas je Adam bacio kada je, usprkos zabrani, jeo sa Stabla.

Pošto ona uvijek teži pomoći unesrećenicima, voditi bijednike, pozvati grješnika, kopnom i morem, ona čini velika čudesa, ovakva i veća on onih koje smo prepričali. Neka ona, koja je u izobilju i puna milosti, nas upravlja u djelima i vodi otužne živote naše. Neka nas ona u ovome svijetu čuva od prijevarnih napada, a u drugome, zadobije nam mjesto među svecima Božjim.

Hodočasnik je spašen i časti Blaženu Djevicu Mariju

Prilagođeno iz Gonzalo de Berceo, Čuda Naše Gospe,
Un of Lexington Press, 1997, str. 109-113

Arhiva bloga

Časopis: