M
ože li itko zamisliti strašnije duhovne muke od Marijine supatnje za vrijeme raspeća Njezina Sina?
Njegov strah i bol bili su mač koji je probio Njezino srce, kao što je Šimun prorekao prilikom Isusovoga prikazanja u hramu. Ako je sam naš Gospodin u Getsemaniju doživio iščekivanje svojih patnji toliko nepodnošljivim da su iz Njega izbijale kapljice krvi, a duša mu je potresla sveto tijelo, onda nam to daje sliku u kojoj je mjeri Marijina duhovna patnja zahvatila Njezino tijelo i uzrokovala joj mučeništvo. Marijino srce i duša morali bi se rastopiti dok je stajala ispod križa svoga Sina i kad joj je na koncu beživotno tijelo položeno u krilo“ (kardinal Newman).
Od časa navještenja pa nadalje, život joj je obavio strašan, neprobojni mrak, kojega je iz mjeseca u mjesec postajala sve svjesnija. Znala je da budućnost krije neizrecive patnje, ali nije znala što će to i kada biti. Ipak je poznavala riječi proroka, sliku Mesije kao Čovjeka žalosti pa je kao najmudrija od svih djevica odmah nakon anđelova navještenja razumjela da će Njezino dijete biti Dijete žalosti. Starac Šimun potvrdio je tu spoznaju neviđenim učinkom: On će biti znak protivljenja – Njezinu dušu probit će mač. Dvanaestogodišnji dječak svojim zagonetnim ponašanjem i svojim veličanstvenim odgovorom prekriva prijeteću budućnost još većim mrakom. Godine Njegove javne službe donose joj sve veće unutarnje nevolje radi konačnoga ishoda, kojega Isusova predviđanja sugeriraju u mračnom obrisu. Marijin put kroz život prolazio je kroz neusporedivu tamu.
Zašto bi Gospa trebala nositi ovu mračnu neizvjesnost kroz svoj život kao križ? Tijekom svoga čitavoga života novi Adam je vidio strašan kraj koji se pred Njim nazire, jasan kao u viđenju, te je uzdignute glave krenuo put Jeruzalema. Pri tome je stajao na razini koja je bila daleko iznad svih ljudskih puteva.
Pa ipak, obična ljudska sudbina koja uzrokuje da se siromašno ljudsko srce toliko užasno steže, treba u svom hodu prema tami imati svoj primjer i izvor utjehe u otajstvu otkupljenja. Vjerojatno je upravo zbog toga nova Eva trebala podnijeti ovu patnju na Njegovoj strani. To je junaštvo predanja neizvjesnoj volji Svevišnjega.
I za Mariju se tama rasvijetlila na Golgoti kada je prepoznala svoju posljednju žrtvenu dužnost: prikazati najdragocjeniji od svih dragocjenih darova, cijenu otkupljenja koja je pripadala i Njoj kao Njezino vlasništvo i koje će joj se okrutno oduzeti. Raspeti koji je visio ondje pred Njezinim očima bio je besprijekorno žrtveno Janje kojemu je Ona dala čisto i prekrasno tijelo, koje je sada tako izobličeno. U skladu svoje raspoloživosti i duhovnih darova, u svojoj snazi i nježnosti, On je idealna slika ljudskoga savršenstva; Ona je vidjela kako se ovo čudo otkriva i ispružila mu majčinsku ruku dok je koračao stazama svoga djetinjstva. I sada kada je dostigao stanje veličanstvene muževnosti, Ona ga predaje kao prinos, kaže „da” žrtvovanju ove dragocjene žrtve, slobodno pristaje na ovaj gubitak koji joj je nezamislivo gorak. Tako Ona postiže dotada neviđeni kraljevski čin junačke veličine: u savezu s Kraljem žalosti, Ona samu žalost pretvara u veću slavu Božju za spasenje svijeta.
Izvor: fsspx.news
