Christus Rex

Krunica: Put do savršenstva


C
rkva štuje Majku Božju pod naslovom Kraljice svete Krunice na vrlo poseban način posvećujući joj poseban liturgijski blagdan.
Blagdan Gospe od Ružarija izraz je ljubavi, ali i čin zahvalnosti za velike pobjede koje je stoljećima izvojevao kršćanski narod, ne samo ratnim oružjem, već i onim duhovnim oružjem koje je sveta Krunica.

Ovaj je blagdan najljepše službeno svjedočanstvo o snazi i važnosti ove molitve. Liturgijski tekstovi toga dana, posebno himni božanskoga časoslova, slave različita otajstva Krunice. U jutrenjoj (matutinum) čitamo: „Okruživale su je ruže i ljiljani iz dolina kao u proljeće”, jasna aluzija na vijence mističnih ruža koje Marijina djeca stavljaju k Njezinim nogama dok mole Krunicu.

Crkva nam također skreće pažnju na pouke Mise preuzete iz Knjige mudrosti: „Zato me, djeco, poslušajte! Blago onima koji idu mojim putovima! Slušajte nauk i budite mudri i nemojte ga odbaciti. Blago čovjeku koji me sluša i koji svaki dan bdije uz moja vrata i čuva ulaze u moju kuću. Tko nađe mene, naći će život i primit će spasenje od Gospodina.”.

Stoga nam ovaj blagdan daje važnu poruku, a to je da usrdno moliti Krunicu znači štovati Isusa i Mariju, jer je ta pobožnost odraz života Majke Božje i Njezinoga ljubljenoga Sina. Doista, u anđeoskome pozdravu izgovaramo dva sveta imena: Isus i Marija. Zato Crkva hvali praksu pobožnosti Krunice i tako je žarko preporučuje vjernicima: „O Bože“, kaže ona u zbornoj molitvi Mise, „podaj, molimo, da mi, koji ova otajstva svetim Ružarijem blažene Djevice Marije razmišljamo, ugledamo se u ono što sadržavaju, a postignemo ono što obećavaju.”.

Krunica je također sredstvo oponašanja. Može se oponašati samo ono što se poznaje. Ako umjetnik želi nešto slikati ili napraviti skulpturu, mora imati plan, ideju, motiv koji želi izraziti u svome radu. Isto vrijedi i za nas. Ako želimo oponašati Isusa i Mariju, moramo poznavati Njihov život. A Krunica je najsavršenije sredstvo za to. Jer ako posvećujemo punu pažnju ovoj pobožnosti, ona nam omogućuje da pogledamo najvažnije događaje u zemaljskomu životu Spasitelja i njegove Majke na zemlji i u Njihovomu slavnomu životu na Nebu te da odatle izvučemo plodove.

Svaka desetica uranja dušu u jedno od Božjih otajstava koje će nužno ostaviti tragove u našim srcima. Dakle Krunica nas preobražava kroz svako svoje otajstvo: s jedne strane jača stanje posvetne milosti u našim dušama, a s druge strane budi u nama pokajanje za grijehe i želju da ih ispravimo. Drugim riječima, čini nas sličnima Isusu i Mariji.

Dobro izmoljena, Krunica je prava škola kršćanske duhovnosti koja se može opisati kao kristocentrična marijanska pobožnost. Njezina otajstva svjedoče o tome da je u životu Majke Božje sve usmjereno prema Njezinome ljubljenome Sinu, sve Prema Njemu vodi i u Njemu se ostvaruje. Njezine radosti i ugode dolaze samo iz onoga što godi našemu Gospodinu; Njezine su žalosti tako reći stopljene s žalostima utjelovljenoga Boga koji je postavši čovjekom uzeo na sebe patnju da okaje grijehe čovječanstva.

Marijina jedina patnja je Isusova Muka: vidjeti ga izdanoga, bičevanoga, okrunjenoga trnjem, raspetoga za naše grijehe. Marijina jedina radost je Isus: biti njegova Majka, zibati ga u svome naručju, pokazati ga svijetu da ga hvali, razmatrati o slavi Njegova Uskrsnuća, sjediniti se s Njime na Nebu. Krunica nam pomaže da prodremo u neizrecivu poniznost Utjelovljenja, užas Muke i veličinu Spasiteljeve slave.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis:

KRIZA U CRKVI

KRIZA U CRKVI

Duhovnost, pobožnosti i proroštva