Sljedbe uče
hedonizam, materijalizam i najuskogrudniji egoizam; mi ćemo tomu suprotstaviti
traganje za potpunom samozatajom, snagu nutarnje savršenosti i neprestano
mrtvljenje u svakoj stvari koliko god bude moguće. Tomu ćemo suprotstaviti
velikodušnu ljubav prema križu, duh žrtve, jedinstva sa žrtvovanim Isusom što
nije ništa drugo nego sam duh kršćanstva; tomu ćemo suprotstaviti izvrsnu
čistoću, neporočne nježnosti djevičanstva, zaborav naših osobnih interesa i
konačno, nutarnju žrtvu nas samih na veću slavu Božju.(…)
Treba osvajati duše
za Isusa Krista. Paklenim naporima da se otrgnu duše Isusu Kristu, suprotstavit
ćemo revnost i predanost ljubavi. Koliko bi pogriješila duša koja bi stupila u
ovu Družbu radi traženja isključivo vlastite savršenosti! Jedna kći Srca
Isusova treba biti ne samo drugi Raspeti Isus po duhu žrtve i dragovoljne
pokore, ili drugi Isus Hostija po duhu trajnog prinosa i žrtve, nego treba biti
drugi Isus Otkupitelj vršeći u sebi
samoj „ono što Isus Krist treba trpjeti u nama radi izgradnje svog tijela koje
je Crkva“ poradi samih nakana žrtve Našeg Gospodina koje su slava Božja i spas
duša. «Ova ponizna Družba nije utemeljena samo radi spasenja i svetosti svojih
članova, nego da se njezini članovi trse, uz pomoć milosti i svim svojim
snagama, za spas duša, za službu svetih interesa Srca Isusova, svete Crkve i katoličkog
svećenstva, molitvom, žrtvom, širenjem pobožnosti Božanskom Srcu Isusovu i
Bezgrješnoj Djevici, Kraljici i pomoćnici Crkve.“
A budući da za
svakom zabludom slijedi uvijek duhovna pobjeda onoga što je zabluda napadala,
sigurno je da će Crkva u budućnosti uživati divan procvat redovništva i sjajno
buđenje kršćanskog života. Oh, sestre!... Duboka poniznost, ali beskrajno
povjerenje; predanost bez pridržaja djelovanju milosti, jer „malobrojne duše shvaćaju
ono što bi Bog u njima ostvario kada bi se posve predale u njegove ruke i
dopustile božanskoj milosti da djeluje“.
Lako ćete razumjeti
kako Družba koja ima slične ciljeve, ne može prihvaćati duše povučene u sebe,
jadne i malodušne koje traže slasti pobožnosti, umjesto da traže žrtvu i
savršenost; njoj trebaju velikodušne duše, gorljive u žrtvi, duše koje
zaboravljaju sebe same i koje su ponajprije pune one ljubavne odanosti koja ide
ravno k Srcu Ljubljenoga!
[Šesti dio odlomka
iz okružnice blažene Marije Deluil-Martiny, herojske utemeljiteljice sestara
Kćeri Srca Isusova, od 8. prosinca 1882. god.]