I uistinu,
dvije su danas prevladavajuće strasti u ovoj nevjerojatnoj iskvarenosti
običaja, bezgranična ljubav prema bogatstvima i nezasitna žeđ za ugodama.
Odavde sramota i nečasnost našeg stoljeća, koje, dok sveudilj napreduje u onome
što spada u ugodnosti i komfor života, glede dužnosti poštenog života - koja je
puno važnija-čini se da se velikim koracima želi vratiti prema poganskoj
iskvarenosti. Zbilja, što ljudi većma iz vida gube vječna dobra koja su im pripravljena
u nebu, to ih većma privlače prolaznosti;
a kada su se jedanput kukavički pognuli prema zemlji, lako se u njima utrne
svaka krepost: tako da oni koji su ogađeni svim onim što je duhovno, žude samo
za opijenošću niskim ugodnostima.
Stoga, mi vidimo općenito da, dok se s jedne
strane bez sustezanja skupljaju bogatstva, s druge strane nedostaje negdašnjeg
prihvaćanja i podnošenja onih tegoba koje uglavnom prate siromaštvo i bijedu; i
dok među proleterima i bogatima već postoji ona žestoka borba, koju smo spomenuli,
kako bi s zaoštrila suprotstavljenost onih bez posjeda, pridodaje se
prekomjeran luksuz mnogih, spojen s nerazboritom razuzdanošću. Zbog toga ne možemo dovoljno oplakivati
sljepoću mnogih žena, svih godina i položaja, koje, zaluđene željama za
uživanjem, ne vide koliko je lud određen način odijevanja kojim izazivaju ne samo zamjeranje kod poštenih,
nego, što je još teže, vrijeđaju Boga. A u takvoj odjeći - koju bi one same u
prošlosti sa strahom odbacile kao previše nedoličnu za kršćansku skromnost - ne ograničavaju
se pojavljivati samo u javnosti, čak se ne stide ulaziti tako nedolično i u
crkve, biti nazočne na svetim službama i donijeti čak na Euharistijski stol (na koji se ide primiti božanskog Tvorca
čistoće) čari besramnih strasti. Propuštamo govoriti o tim egzotičnim i
barbarskim plesovima, jedan gori od drugoga, koji su sada u modi među
uglednijim i elegantnim svijetom; ne bi se moglo pronaći prikladnije sredstvo
za uklanjanje svakog ostatka čednosti.
[Odlomak iz
enciklike "Sacra Propediem" pape Benedikta XV.]
