Christus Rex

Pismo pape Ivana Pavla II. preuzvišenom nadbiskupu Marcelu Lefebvreu 9. lipnja 1988.



Preuzvišenom nadbiskupu Marcelu Lefebvreu
nadbiskupu u miru, biskupu Tullea

Vaše pismo od 2. lipnja 1988. primio sam na znanje sa silnom i dubokom boli.

Vođen jedino brigom oko jedinstva Crkve u vjeri u objavljenu istinu koja je Nasljedniku apostola Petra zapovjednički nametnuta dužnost, prošle sam godine odredio apostolsku vizitaciju Bratstva sv. Pija X. i njegovih djela koju je proveo kardinal Edouard Gagnon. Nakon ove vizitacije uslijedili su razgovori, ponajprije sa stručnjacima Kongregacije za nauk vjere, a onda između Vas samih i kardinala Josepha Ratzingera. U tijeku ovih razgovora izrađena su rješenja koja ste Vi prihvatili i potpisali 5. svibnja 1988. Ova bi rješenja omogućila Bratstvu sv. Pija X. da postoji i da djeluje u Crkvi u punom jedinstvu s Vrhovnim Pastirom, čuvarem jedinstva, u istini. Apostolska je Stolica sa svoje strane tijekom ovih pregovora s Vama težila samo za jednim ciljem: da potiče ovo jedinstvo i da ga štiti, u poslušnosti prema božanskoj Objavi koja je dana i koja se tumači po crkvenom Učiteljstvu, naime u dvadeset i jednom ekumenskom saboru od Niceje do Drugog vatikanskog sabora.

U pismu koje ste mi uputili, čini se da ste sve odbacili što se postignuto tijekom pregovora koji su prethodili. U tome jasno izražavate svoju namjeru da „sami sebi date sredstva da nastavite Vaše djelo.“ Vaša nakana, uskoro i bez apostolskog mandata zarediti jednog ili više biskupa, u flagrantnom je proturječju ne samo s propisima kanonskog prava, nego i s protokolom potpisanim 5. svibnja i s uputama koje se odnose na ovaj problem koje su sadržane u pismu koje Vam je kardinal Ratzinger na moje osobno traženje napisao 30. svibnja.

Opominjem Vas, časni brate, s očinskim srcem, ali i s potpunom ozbiljnošću, koju zahtijevaju sadašnje okolnosti da se odreknete Vaše namjere. Ova namjera, ako se ostvari, može biti samo raskolničkim činom čije su neizbježne teološke i crkvenopravne posljedice Vama znane. Pozivam Vas da se neodloživo u poniznosti vratite punoj poslušnosti Kristovu Namjesniku.

Ne samo da Vas pozivam, nego ja Vas molim, poradi rana Krista Našega Otkupitelja, u ime Kristove koji je u predvečerje Svoje muke molio za svoje učenike „da svi budu jedno“ (Iv 17, 21).

S ovom molbom i s ovih pozivom povezujem svoju svakodnevnu molitvu Mariji, Majci Kristovoj.

Dragi brate, ne dopustite da ova godina, na osobit način posvećena Majci Božjoj, njezinom majčinskom Srcu nanosi nove rane.


Ivan Pavao PP. II.

Vatikan, 9. lipnja 1988.

Arhiva bloga

Časopis: