Građansko
se društvo Europe, koja je negda bila Kršćanska Europa, sve više udaljava od
prirodnog zakona. Zakonu Taubira, koji je nedavno donesen u Francuskoj, a koji
izjednačava protuprirodne zajednice s brakom, s mogućnošću posvajanja djece,
odjek je u Italiji zakon o homofobiji, preludij francuskog zakona koji će
učiniti zakonski kažnjivim naviještanje da protuprirodni porok vapije za
osvetom pred licem Božjim.
Papina šutnja o temama tako velike moralne vrijednosti i važnosti za društvo zaprepastila je čak i novinare koji nisu osobito povezani sa svijetom Tradicije.
Nedavno
je potom izbio skandal s mons. Battistom Riccom kojeg je papa Franjo imenovao
prelatom u Vatikanskoj banci. Rečeno je da Papa nije bio obaviješten o moralnim
problemima tog monsinjora i da se očekuje zahtjev za povlačenjem.
Sada
pristižu izjave pape Franje novinarima tijekom njegova povratka iz Brazila. U
trenutačnom kontekstu tvrditi bez bilo kakvog pojašnjenja „ako je netko gay,
ali traži Gospodina i ima dobru volju“ da ga se ne može osuditi, krajnje je
teška izjava. Čak se i Papa tako uklapa u trenutačnu kulturnu klimu u kojoj se
sve čini kako bi se normalizirao protuprirodni porok. Kao što se dalo
predvidjeti, Papine su tvrdnje preuzeli i zanosno naglasili partizani rodne
ideologije i zakona protiv homofobije.
Takva
„širina pogleda“ o problemima koji diraju naravni zakon dijametralno je oprečna
nedavnom zauzimanju stava velike strogoće s obzirom na Franjevce Bezgrješne kao
i na slavljenje tradicionalne Mise.
Počevši
od sljedeće nedjelje 11. kolovoza bit će im zabranjeno slaviti Misu sv. Pija V.
Takva je odluka donesena dekretom s nadnevkom 11. srpnja koji je potpisao
pročelnik zbora za redovnike kardinal Braz de Aviz i njegov tajnik, nadbiskup
franjevac mons. José Rodriguez Carballo, s posebnim Papinim odobrenjem.
Tu se
jasno govori: „Sveti je otac Franjo odredio da je svaki redovnik kongregacije
Fratara Franjevaca Bezgrješne dužan slaviti liturgiju po redovitom obredu i da
će, eventualno, uporabu izvanrednog oblika (Vetus Ordo) morati izričito
dopustiti nadležni autoriteti, za svakog redovnika i/ili zajednicu koja će to
zatražiti“.
Takav
dekret uopće ne vodi računa o motupropriju Summorum Pontificum kojim je
Benedikt XVI. to dopuštao te još manje o trajnom indultu koji je dao već sv.
Pijo V. u buli Quo Primum Tempore.
U
trenutačnoj klimi posvemašnje liturgijske slobode gdje se toleriraju sve
zloporabe, najvećim se zlom, čini se, drži celebracija tradicionalne Mise.
Protiv nje se bori… kao đavao protiv svete vode!
Tko se
pitao zašto Bratstvo sv. Pija X. nije prihvatilo potpisivanje dogovora s
rimskim vlastima, sada ima više nego rječit odgovor. Osim činjenice da se nije
moglo spustiti ni do kakvog kompromisa u prihvaćanju zabluda posljednjeg
koncila i nove liturgije koja je reformirana u protestantskom smislu kao što je
izričito tražio rimski protokol, čini se sve više bjelodanim kako se uopće ne
može imati povjerenja ljude iz crkvene hijerarhije koji su zadojeni liberalnim
načelima.
Kad Bog
Crkvi bude dopustio onog Prvosvećenika koji će imati hrabrosti ostvariti pravu
reformu, Bratstvo će biti spremno odgovoriti na njegov poziv na obranu vjere i
katoličkog svećeništva. U trenutačnoj situaciji treba biti slijep i ne vidjeti
teški status necessitatis u Crkvi.
Jamačno,
čak ni Pavlu VI., kada je govorio o „samouništenju Crkve“, nije bilo jasno da
će se njegova tvrdnja tako duboko ostvariti.
Radi
izlaska iz ove katastrofalne situacije prvi je neodloživi korak javna osuda
trenutačnih zabluda, premda s nužnim poštovanjem, te onih koji ih propagiraju,
pa makar to bile i najviše crkvene vlasti.
Više
nego ikada potrebni su danas kardinali, biskupi i svećenici koji imaju
hrabrosti progovoriti u javnosti i zauzeti stav, bez straha za vlastitu
karijeru ili da budu izloženi progonima, iz ljubavi prema Crkvi i Papi, baš
onako kako je učinio sveti Pavao usuprot svetom Petru. Ne može se izabrati
razborita šutnja. Vrijeme je za djelovanje… da ne bismo griješili propustom.
