Christus Rex

Samouništenje Crkve


Građansko se društvo Europe, koja je negda bila Kršćanska Europa, sve više udaljava od prirodnog zakona. Zakonu Taubira, koji je nedavno donesen u Francuskoj, a koji izjednačava protuprirodne zajednice s brakom, s mogućnošću posvajanja djece, odjek je u Italiji zakon o homofobiji, preludij francuskog zakona koji će učiniti zakonski kažnjivim naviještanje da protuprirodni porok vapije za osvetom pred licem Božjim.

Papina šutnja o temama tako velike moralne vrijednosti i važnosti za društvo zaprepastila je čak i novinare koji nisu osobito povezani sa svijetom Tradicije.

Nedavno je potom izbio skandal s mons. Battistom Riccom kojeg je papa Franjo imenovao prelatom u Vatikanskoj banci. Rečeno je da Papa nije bio obaviješten o moralnim problemima tog monsinjora i da se očekuje zahtjev za povlačenjem.

Sada pristižu izjave pape Franje novinarima tijekom njegova povratka iz Brazila. U trenutačnom kontekstu tvrditi bez bilo kakvog pojašnjenja „ako je netko gay, ali traži Gospodina i ima dobru volju“ da ga se ne može osuditi, krajnje je teška izjava. Čak se i Papa tako uklapa u trenutačnu kulturnu klimu u kojoj se sve čini kako bi se normalizirao protuprirodni porok. Kao što se dalo predvidjeti, Papine su tvrdnje preuzeli i zanosno naglasili partizani rodne ideologije i zakona protiv homofobije.

Takva „širina pogleda“ o problemima koji diraju naravni zakon dijametralno je oprečna nedavnom zauzimanju stava velike strogoće s obzirom na Franjevce Bezgrješne kao i na slavljenje tradicionalne Mise.

Počevši od sljedeće nedjelje 11. kolovoza bit će im zabranjeno slaviti Misu sv. Pija V. Takva je odluka donesena dekretom s nadnevkom 11. srpnja koji je potpisao pročelnik zbora za redovnike kardinal Braz de Aviz i njegov tajnik, nadbiskup franjevac mons. José Rodriguez Carballo, s posebnim Papinim odobrenjem.

Tu se jasno govori: „Sveti je otac Franjo odredio da je svaki redovnik kongregacije Fratara Franjevaca Bezgrješne dužan slaviti liturgiju po redovitom obredu i da će, eventualno, uporabu izvanrednog oblika (Vetus Ordo) morati izričito dopustiti nadležni autoriteti, za svakog redovnika i/ili zajednicu koja će to zatražiti“.

Takav dekret uopće ne vodi računa o motupropriju Summorum Pontificum kojim je Benedikt XVI. to dopuštao te još manje o trajnom indultu koji je dao već sv. Pijo V. u buli Quo Primum Tempore.

U trenutačnoj klimi posvemašnje liturgijske slobode gdje se toleriraju sve zloporabe, najvećim se zlom, čini se, drži celebracija tradicionalne Mise. Protiv nje se bori… kao đavao protiv svete vode!

Tko se pitao zašto Bratstvo sv. Pija X. nije prihvatilo potpisivanje dogovora s rimskim vlastima, sada ima više nego rječit odgovor. Osim činjenice da se nije moglo spustiti ni do kakvog kompromisa u prihvaćanju zabluda posljednjeg koncila i nove liturgije koja je reformirana u protestantskom smislu kao što je izričito tražio rimski protokol, čini se sve više bjelodanim kako se uopće ne može imati povjerenja ljude iz crkvene hijerarhije koji su zadojeni liberalnim načelima.

Kad Bog Crkvi bude dopustio onog Prvosvećenika koji će imati hrabrosti ostvariti pravu reformu, Bratstvo će biti spremno odgovoriti na njegov poziv na obranu vjere i katoličkog svećeništva. U trenutačnoj situaciji treba biti slijep i ne vidjeti teški status necessitatis u Crkvi.

Jamačno, čak ni Pavlu VI., kada je govorio o „samouništenju Crkve“, nije bilo jasno da će se njegova tvrdnja tako duboko ostvariti.

Radi izlaska iz ove katastrofalne situacije prvi je neodloživi korak javna osuda trenutačnih zabluda, premda s nužnim poštovanjem, te onih koji ih propagiraju, pa makar to bile i najviše crkvene vlasti.

Više nego ikada potrebni su danas kardinali, biskupi i svećenici koji imaju hrabrosti progovoriti u javnosti i zauzeti stav, bez straha za vlastitu karijeru ili da budu izloženi progonima, iz ljubavi prema Crkvi i Papi, baš onako kako je učinio sveti Pavao usuprot svetom Petru. Ne može se izabrati razborita šutnja. Vrijeme je za djelovanje… da ne bismo griješili propustom.

Arhiva bloga

Časopis: