Od početka ovog pontifikata mnogi su katolici u velikoj nedoumici što
učiniti i kakav stav prema svemu zauzeti. Svašta smo u posljednjim mjesecima
vidjeli i čuli. Vidjeli smo likovanje modernista, ovacije kod neprijatelja
Crkve, klicanje kod svih onih koji svetoj Crkvi ne žele dobro.
Odmah smo se zapitali što će biti s Tradicijom?!
Mnogi su se uplašili. No, uplašenost i bezizlazje nipošto nisu kršćanski
stav.
Drugi su se primirili i čekaju. Međutim, vrijeme koje nam je stavljeno na
raspolaganje odlazi u nepovrat.
Osim toga, u zapadnim je zemljama na Svećeničko bratstvo sv. Pija X.
uslijedila paljba takozvanih „snajperista“ koji su se osobito okomili na Upravu
Bratstva: biskupa Fellaya, njegove asistente i patera Franza Schmidbergera.
Služe se svim mogućim sredstvima da u redovima Tradicije posiju sumnju i
nepovjerenje, zadajući Tradiciji i Bratstvu strašne udarce.
Optužuje ih se da su napustili primjer nadbiskupa Lefebvrea i da su
postali žrtvama liberalizma. To je onaj praktični sedisvakantizam koji sam
mons. Lefebvre nikada nije želio ni tolerirao i koji je bliži modernizmu nego
Tradiciji.
Biskup Fellay više je puta progovorio o svim problemima.
Ovdje donosimo kratak sažetak dijela propovijedi biskupa Fellaya o
stranputicama i klevetama s obzirom na razgovore Bratstva s Rimom. Propovijed
je održana prigodom svete Potvrde 22.05.2013 u Saarbrückenu.
Zadivljujuća je jednostavnost i mirnoća biskupa Fellaya premda se
podigla velika oluja i u samoj sv. Crkvi i oko Bratstva.
Kao i kod nadbiskupa Lefebvrea nema predaje malodušju: valja se boriti
za sv. Crkvu, za spas svoje duše i duša svojih bližnjih.
Nečastivi se služi sedisvakantističkim zamkama da posije kukolj razdora
u srcima tradicionalista. Samoproglašeni prerevni pojedinci određuju tko je, a
tko nije papa. Što jest, a što nije stav mons.Lefebvrea iako ga većina takvih
nije ni upoznala. Pozivaju se na Papin autoritet, ali ga se praktično ne
pridržavaju.
S druge strane, modernisti nastavljaju sa subverzivnim djelovanjem i
pokušavaju nanijeti štete svetoj Crkvi gdje god mogu.
Bratstvo se i dalje moli, celebrira svetu Misu svih vremena i čuva
Tradiciju. Poštuje Sv. Oca i njegov autoritet dok ga ne počne rabiti za ono za
što mu taj autoritet nije povjeren.
Jasno, o posljednjem Koncilu neće šutjeti premda to nailazi na veliko
neodobravanje u Rimu i Kuriji. O njegovom kobnom utjecaju u posvudašnjoj
modernističkoj krizi također. Dragi će Bog odlučiti kada će početi veliko
ozdravljenje unutar crkvenih struktura. Dotada se trebamo staviti pod plašt
Majke Božje.
Rezime
propovijedi biskupa Fellaya
U posljednje se
vrijeme šire mnoga mišljenja i glasine koje kod vjernika stvaraju dojam da je
Uprava Bratstva sišla s pravog puta te da je, čini se, postala žrtvom
liberalizma.
To, naravno, nije
tako i ne može se dovoljno naglasiti da su takva zastranjenja s jedne strane
netočna, a s druge strane nanose Bratstvu kao cjelini veliku štetu.
Stoga se želim
kratko osvrnuti na ono što se trenutačno zbilja može reći o odnosima između Rima
i Bratstva. 13. srpnja 2012. godine Rim je posljednji put meni poslao prijedlog
pokušaja ujedinjenja u kojem su pak postavljeni za nas neprihvatljivi uvjeti.
Na to smo
odgovorili izričito niječno i sam papa Benedikt je upozorio na to da bi nakon
prethodnih pregovora stavovi Bratstva zapravo trebali biti jasni i da bi
ujedinjenje na ovoj osnovi ostalo isključeno.
30. srpnja 2012. godine
Rim mi je konačno odgovorio i formulirao sljedeća tri uvjeta za službeno
priznanje u Crkvi:
1) Priznanje
činjenice da crkveno Učiteljstvo određuje što spada u apostolsku Tradiciju i da
Papa ima posljednju riječ
2) Priznanje Drugog
vatikanskog sabora dijelom Tradicije
3) Priznanje
valjanosti i ispravnosti Novog obreda Mise.
Samo je po sebi
razumljivo da priznajemo da Papa na zemlji ima posljednju riječ zbog čega smo s
prvom točkom posvema suglasni.
Međutim, nipošto ne
možemo posljednji sabor prihvatiti gotovo tradicionalnim. Pošto je službena
strana ionako godinama govorila o rupturi, lomu, ovaj se uvjet čini malo
vjerodostojnim.
Na koncu, o trećoj
točci Bratstvo kaže posve jednostavno da je nova Misa loša. Time se ovaj
zahtjev čini suvišnim.
Otada se u odnosima
ništa nije dogodilo. Triput sam pisao u Rim, a da nikakav odgovor nisam dobio.
Tek mi je u siječnju poslano pismo u kojem se pita hoćemo li prihvatiti uvjete
iz mjeseca lipnja ili nećemo.
Kratko prije
odreknuća Benedikta XVI. priopćeno mi je telefonski da više nema zanimanja za
odgovor s naše strane. Budući da otada nismo ništa više čuli, moramo dakako
pretpostaviti da se ovdje ništa neće dogoditi tako brzo. Štoviše, posljednja
događanja prije upućuju na to da nas Rim neće priznati. Veoma je znakovito imenovanje
biskupa Müllera Pročelnikom Kongregacije za nauk vjere.
A što će sada
učiniti novi Papa? Ovo je pitanje od osobite važnosti za Tradiciju. Sve se čini
da bi moglo doći do otvorene konfrontacije: Naša su braća u Argentini kao i moderni
konzervativci bili veoma začuđenima
njegovim izborom.
U posljednjim se
desetljećima sadašnji Papa u svojoj domovini držao odbojno prema Tradiciji, čak
ju je i suzbijao, osobito staru liturgiju. Premda se čini da zastupa drukčija i
otvorenija stajališta o posljednjem Koncilu, ipak ostaje svojevrstan osjećaj
nelagode.
Međutim, trebamo se
pomiriti s ovim okolnostima koje ne možemo promijeniti. Trebamo se i dalje
boriti za Crkvu i čuvati Tradiciju, svatko na onom mjestu koje mu je određeno.
Dragi nam je Bog dao talente i dat će nam i milost za to da ih uporabimo.
Treba nam biti
jasno da će nas na koncu pitati što smo uradili od vremena koje nam je
stavljeno na raspolaganje, jesmo li živjeli kršćansku ljubav prema bližnjemu i
jesmo li držali zapovijedi. Ali on nas neće pitati je li ovaj bio Papa ili
nije! Jasno, to nije naš zadatak.
Rješenje za nas u
današnjem vremenu je sljedeće: neka svatko uzme svoj križ na sebe i nosi ga s
puno ljubavi i strpljenja. I onima je obećana velika plaća koji će biti vjerni
i u malim stvarima. Na ovom će putu Crkva i dalje postojati, a duše će se spašavati.
Ako ne izgubimo vjeru, ufanje i ljubav, đavao nikada ne može izvojevati
pobjedu. Želimo se osobito staviti pod plašt Majke Božje. Ona će nam posebice
pomoći i sačuvati nas. Amen.
