subota, 27. srpnja 2013.

Plašt Majke Božje




Od početka ovog pontifikata mnogi su katolici u velikoj nedoumici što učiniti i kakav stav prema svemu zauzeti. Svašta smo u posljednjim mjesecima vidjeli i čuli. Vidjeli smo likovanje modernista, ovacije kod neprijatelja Crkve, klicanje kod svih onih koji svetoj Crkvi ne žele dobro.



Odmah smo se zapitali što će biti s Tradicijom?!
Mnogi su se uplašili. No, uplašenost i bezizlazje nipošto nisu kršćanski stav.
Drugi su se primirili i čekaju. Međutim, vrijeme koje nam je stavljeno na raspolaganje odlazi u nepovrat.
Osim toga, u zapadnim je zemljama na Svećeničko bratstvo sv. Pija X. uslijedila paljba takozvanih „snajperista“ koji su se osobito okomili na Upravu Bratstva: biskupa Fellaya, njegove asistente i patera Franza Schmidbergera. Služe se svim mogućim sredstvima da u redovima Tradicije posiju sumnju i nepovjerenje, zadajući Tradiciji i Bratstvu strašne udarce.
Optužuje ih se da su napustili primjer nadbiskupa Lefebvrea i da su postali žrtvama liberalizma. To je onaj praktični sedisvakantizam koji sam mons. Lefebvre nikada nije želio ni tolerirao i koji je bliži modernizmu nego Tradiciji.

Biskup Fellay više je puta progovorio o svim problemima.
Ovdje donosimo kratak sažetak dijela propovijedi biskupa Fellaya o stranputicama i klevetama s obzirom na razgovore Bratstva s Rimom. Propovijed je održana prigodom svete Potvrde 22.05.2013 u Saarbrückenu.
Zadivljujuća je jednostavnost i mirnoća biskupa Fellaya premda se podigla velika oluja i u samoj sv. Crkvi i oko Bratstva.
Kao i kod nadbiskupa Lefebvrea nema predaje malodušju: valja se boriti za sv. Crkvu, za spas svoje duše i duša svojih bližnjih.
Nečastivi se služi sedisvakantističkim zamkama da posije kukolj razdora u srcima tradicionalista. Samoproglašeni prerevni pojedinci određuju tko je, a tko nije papa. Što jest, a što nije stav mons.Lefebvrea iako ga većina takvih nije ni upoznala. Pozivaju se na Papin autoritet, ali ga se praktično ne pridržavaju.
S druge strane, modernisti nastavljaju sa subverzivnim djelovanjem i pokušavaju nanijeti štete svetoj Crkvi gdje god mogu.
Bratstvo se i dalje moli, celebrira svetu Misu svih vremena i čuva Tradiciju. Poštuje Sv. Oca i njegov autoritet dok ga ne počne rabiti za ono za što mu taj autoritet nije povjeren.
Jasno, o posljednjem Koncilu neće šutjeti premda to nailazi na veliko neodobravanje u Rimu i Kuriji. O njegovom kobnom utjecaju u posvudašnjoj modernističkoj krizi također. Dragi će Bog odlučiti kada će početi veliko ozdravljenje unutar crkvenih struktura. Dotada se trebamo staviti pod plašt Majke Božje.
Rezime propovijedi biskupa Fellaya

U posljednje se vrijeme šire mnoga mišljenja i glasine koje kod vjernika stvaraju dojam da je Uprava Bratstva sišla s pravog puta te da je, čini se, postala žrtvom liberalizma.
To, naravno, nije tako i ne može se dovoljno naglasiti da su takva zastranjenja s jedne strane netočna, a s druge strane nanose Bratstvu kao cjelini veliku štetu.
Stoga se želim kratko osvrnuti na ono što se trenutačno zbilja može reći o odnosima između Rima i Bratstva. 13. srpnja 2012. godine Rim je posljednji put meni poslao prijedlog pokušaja ujedinjenja u kojem su pak postavljeni za nas neprihvatljivi uvjeti.
Na to smo odgovorili izričito niječno i sam papa Benedikt je upozorio na to da bi nakon prethodnih pregovora stavovi Bratstva zapravo trebali biti jasni i da bi ujedinjenje na ovoj osnovi ostalo isključeno.
30. srpnja 2012. godine Rim mi je konačno odgovorio i formulirao sljedeća tri uvjeta za službeno priznanje u Crkvi:
1) Priznanje činjenice da crkveno Učiteljstvo određuje što spada u apostolsku Tradiciju i da Papa ima posljednju riječ
2) Priznanje Drugog vatikanskog sabora dijelom Tradicije
3) Priznanje valjanosti i ispravnosti Novog obreda Mise.
Samo je po sebi razumljivo da priznajemo da Papa na zemlji ima posljednju riječ zbog čega smo s prvom točkom posvema suglasni.
Međutim, nipošto ne možemo posljednji sabor prihvatiti gotovo tradicionalnim. Pošto je službena strana ionako godinama govorila o rupturi, lomu, ovaj se uvjet čini malo vjerodostojnim.
Na koncu, o trećoj točci Bratstvo kaže posve jednostavno da je nova Misa loša. Time se ovaj zahtjev čini suvišnim.


Otada se u odnosima ništa nije dogodilo. Triput sam pisao u Rim, a da nikakav odgovor nisam dobio. Tek mi je u siječnju poslano pismo u kojem se pita hoćemo li prihvatiti uvjete iz mjeseca lipnja ili nećemo.

Kratko prije odreknuća Benedikta XVI. priopćeno mi je telefonski da više nema zanimanja za odgovor s naše strane. Budući da otada nismo ništa više čuli, moramo dakako pretpostaviti da se ovdje ništa neće dogoditi tako brzo. Štoviše, posljednja događanja prije upućuju na to da nas Rim neće priznati. Veoma je znakovito imenovanje biskupa Müllera Pročelnikom Kongregacije za nauk vjere.
A što će sada učiniti novi Papa? Ovo je pitanje od osobite važnosti za Tradiciju. Sve se čini da bi moglo doći do otvorene konfrontacije: Naša su braća u Argentini kao i moderni konzervativci bili veoma začuđenima njegovim izborom.

U posljednjim se desetljećima sadašnji Papa u svojoj domovini držao odbojno prema Tradiciji, čak ju je i suzbijao, osobito staru liturgiju. Premda se čini da zastupa drukčija i otvorenija stajališta o posljednjem Koncilu, ipak ostaje svojevrstan osjećaj nelagode.
Međutim, trebamo se pomiriti s ovim okolnostima koje ne možemo promijeniti. Trebamo se i dalje boriti za Crkvu i čuvati Tradiciju, svatko na onom mjestu koje mu je određeno. Dragi nam je Bog dao talente i dat će nam i milost za to da ih uporabimo.

Treba nam biti jasno da će nas na koncu pitati što smo uradili od vremena koje nam je stavljeno na raspolaganje, jesmo li živjeli kršćansku ljubav prema bližnjemu i jesmo li držali zapovijedi. Ali on nas neće pitati je li ovaj bio Papa ili nije! Jasno, to nije naš zadatak.
Rješenje za nas u današnjem vremenu je sljedeće: neka svatko uzme svoj križ na sebe i nosi ga s puno ljubavi i strpljenja. I onima je obećana velika plaća koji će biti vjerni i u malim stvarima. Na ovom će putu Crkva i dalje postojati, a duše će se spašavati. Ako ne izgubimo vjeru, ufanje i ljubav, đavao nikada ne može izvojevati pobjedu. Želimo se osobito staviti pod plašt Majke Božje. Ona će nam posebice pomoći i sačuvati nas. Amen.

  



2 komentara:

  1. Maria, breit den Mantel aus,
    mach Schirm und Schild für uns daraus;
    lass uns darunter sicher stehn,
    bis alle Stürm vorübergehn.
    Patronin voller Güte,
    uns allezeit behüte.

    Dein Mantel ist sehr weit und breit,
    er deckt die ganze Christenheit,
    er deckt die weite, breite Welt,
    ist aller Zuflucht und Gezelt.
    Patronin voller Güte,
    uns allezeit behüte!

    OdgovoriIzbriši
  2. Bratstvo je, čini se, jedina snaga koja može pokrenuti obnovu u sv. Crkvi. Molimo se da Sv.Otac prepozna da njihovi napori za Tradiciju i pravovjerje služe Crkvi i papinstvu!

    Klement

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.