srijeda, 5. ožujka 2014.

Priprava za korizmu


Postojao je u prošlosti izvrstan običaj da dijecezanski biskup pošalje pismo svim svojim vjernicima za nadolazeću korizmu. Zaista, kao što poslanica Prve korizmene nedjelje govori: ,,Braćo, opominjemo vas da ne primate uzalud milosti Božje....evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa." (II. Korinćanima 6,1-2)

Moji predragi vjernici, čitajte uvijek i ponovo bilješke u vašim starim misalima koje objašnjavaju vrijeme korizme. One će vas podsjetiti na izvor i značaj tih četrdeset dana molitve i posta, koji nas pripremaju za Sveti tjedan, za veliko otajstvo križa kako bismo prispjeli do uskrsnuća.
Crkva nas želi voditi u praksu savršenijeg kršćanskog života. Ona nam daje primjer Krista i kroz istinski post i pokoru ujedinjuje nas sa njegovim patnjama da bi nam dala udio u njegovom otkupljenju.

Kroz ovih čitavih četrdeset svetih dana, ona nas podsjeća da smo grješnici, koje kuša ,,požuda tijela, požuda očiju, i oholost života" (I. Ivanova 2,16), i stavlja nam na usne ove dirljive molitve: ,,Gospodine, neka tvoja naplata ne bude prema našim grijesima, nemoj nas kazniti prema našim prijestupima... Neka ih tvoje milosrđe spremno nadiđe" (Tractus na Čistu srijedu).

Blaženi su oni, dragi vjerni, koji su zadržali duh vjere i koji se pripremaju za ovo razdoblje molitve i pokore s ljubavlju, uvjereni da će se posvetiti češćim prisustvovanjem Svetoj Misi, čestim pričešćivanjem, sakramentom pokore, postom i uzdržljivošću, milostinjama, revnijim prakticiranjem kršćanskih kreposti poniznosti, krotkosti, strpljivosti, blagosti, milosrđa; i ako je moguće duhovnom obnovom, što će im pomoći da se odijele sve više i više od grijeha i od svih navezanosti na ovaj svijet, da nađu intimnost Isusove i Marijine ljubavi i tako preobraze svoj život.

Ali da bismo vjerovali u to ponovno oživljavanje milosti u našim dušama, moramo imati ne samo vjeru već i duh vjere, t. j. živu vjeru nadahnutu od Duha Svetoga koji vodi naše duše putovima savršenosti, u sve većem i većem ljubavi prema Bogu i našem bližnjem.

Nažalost, primjećujemo da je duh vjere, vjerovanja u krsnu milost i življenja po njoj, nestao čak i u najvišim razinama hijerarhije. Principi koji vode i usmjeravaju duh pape i biskupa više nisu pravi principi vjere već lažni principi ljudskog razuma, kao oni koji su u izvoru protestantskog liberalizma, modernizma, amerikanizma, silonizma, principi koje je sve osudio Tridentski sabor i od svi pape do uključivo pape Pija XII.
Posljednji pape su se tako udaljili od nasljeđa dvadeset stoljeća Crkve kako bi sebe učinili nasljednicima liberala i modernista. Sve što govore ili rade nije ništa drugo nego odraz onoga što su govorili i činili oni koji su posljednja četiri stoljeća bili prožeti tim lažnim principima. Skup u Asizu je najjasniji plod tog liberalnog katolicizma koji je osudili svi Pape prije II. Vatikanskog koncila.
Tako se sada nalazimo pred jednim crkvenim svijetom koji je potpuno nedosljedan, nelogičan, koji traži kompromise između istine i laži, između dobra i zla, između svjetla i tame, Boga i Beliala.

To potresanje vjere izgleda kao da zaista priprema za dolazak Antikrista prema predviđanjima Sv. Pavla u njegovom pismu Solunjanima i komentarima crkvenih otaca.

Kada naš Gospodin opisuje kraj vremena i nakon njega apostoli u svojim pismima, oni se obraćaju onima koji će ostati vjerni govoreći: vigilate, vigilatebdijte i budite spremni! 'Prema tome, braćo,' kaže Sv. Pavao, 'budite postojani i držite se predaja koje ste naučili." (II. Solunjanima 2,15)

'Ali kao lopov doći će dan Gospodnji,' kaže Sv. Petar u svojoj drugoj poslanici, 'u koji će nebesa iščeznuti velikom lomljavom, počela se u ognju rastaliti (...) Zato, ljubljeni, čekajući to revno nastojte da se u njemu nađete nevini, neokaljani, u miru! ' (II. Petrova 3, 10-14).

Neka naše molitve i post budu za nas izvor posvećenja i molba za povratkom pastira istini tradicionalnog Učiteljstva Crkve, na čast našeg Gospodina, za njegovo sveopće kraljevanje i za kraljevanje Marije, njegove svete Majke. Amen".


+ Marcel Lefebvre
Ecône, 25. siječnja 1987.


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.