Za
vrijeme tiskovne konferencije u Francuskoj 14. studenog 1989., nadbiskup Lefebvre je bio optužen da je potvrdio da bi „najbolja
stvar za muslimane bila da se vrate kući.“ Dodao je da će
muslimani u Francuskoj, „nametnuti malo po malo svoje zakone.
Kršćanski zakoni ne mogu biti usuglašeni s islamskim zakonom...
Muslimani ne mogu biti katolici, oni ne mogu biti istinski Francuzi.
Mi im ne smijemo dopustiti da se politički ili vjerski organiziraju.
Izgradnja džamija je katastrofa!“ Obraćajući se novinarima,
Preuzvišeni je dodao: “Vaše žene, vaše kćeri, vašu djecu će
se otimati i odvoditi u skrivene stambene četvrti Casablance.“
Međunarodno
udruženje protiv rasizma i antisemitizma (LICRA) je podigla
građansku tužbu protiv nadbiskupa Lefebvrea, optužujući ga za
rasizam i govor mržnje prema muslimanskoj zajednici. Na zaključenju
sudskog postupka, Preuzvišeni je oslobođen optužbi za rasizam, ali
je zbog kompromisa osuđen za govor mržnje naspram muslimanskoj
zajednici i kažnjen s 5000 franaka. Nadbiskup Lefebvre se, naravno,
žalio na tu nepravednu presudu. Morao je samo dokazati da je ono što
je rekao o otimanju bijelih djevojaka za muslimanske hareme istinito.
Budući da je to javna činjenica, nema nikakvog govora mržnje prema
muslimanskoj zajednico. Naprotiv, to je nevjerojatna sablazan i
činjenica koju treba obznaniti da ljudi shvate da smo usred ogromne
bitke između prave religije i Muhamedovog surogata, islama. Usred
prijetnje koja dolazi s bliskoistočnim ratom, shvaćamo tko su pravi
neprijatelji katoličke i europske civilizacije koju smo primili u
nasljeđe.
Slijedi
izjava nadbiskupa Lefebvrea:
Izjava
uoči sudskog postupka 21. srpnja 1990.
Poštovani,
Na temelju zakona od 29. srpnja 1981. i 1. srpnja 1977., optužen sam prvenstveno za kazneno djelo pozivanja na diskriminaciju, na mržnju i na rasno nasilje prema skupini ljudi na osnovi njihovog porijekla ili pripadnosti određenoj etničkoj skupini, naciji, rasi ili religiji.
Kao
drugo, za kazneno djelo javnog govora mržnje prema dotičnoj
skupini... Ja sam navodno izgovorio te provokativne riječi koje
potiču na mržnju kada sam održao konferenciju za novinare u Hotelu
Crillon 14. studenog 1989. Ja kao prvo potvrđujem da nisam održao
konferenciju za novinare. Nisam imao ništa napisano niti sam dao
službenu izjavu. Samo sam želio odgovoriti na pitanje novinara o
prigodi svečanosti o 60. godišnjici moga svećenskoga ređenja u
Bourgetu.
Morate
priznati da nema posebnog razloga zašto bi se u toj prilici pričalo
o muslimanskim useljenicima. Može se barem reći da moj odgovor nije
bio prethodno smišljen. Ja sam zato odgovorio vrlo slobodno, dajući
svoje mišljenje o opasnostima islamskog prodiranja u zemlju čiju
katoličku vjeru islam žestoko odbacuje i prezire. Kur'an, koji je
islamski zakon, potiče na diskriminaciju, mržnju i nasilje. Nemojte
meni pripisivati ono što prokazujem. Mnoštvo
dokaza za tu mržnju i to nasilje možemo pronaći i u prošlosti i u
sadašnjosti.
Dok
god su muslimani beznačajna manjina u kršćanskoj zemlji, oni mogu
živjeti na prijateljski način jer slijede zakone i običaje zemlje
koja ih prihvaća. Ali čim postanu brojni i organiziraju se, postaju
agresivni i nastoje nametnuti svoje zakone, koji su neprijateljski
europskoj civilizaciji. Dokaza za to ima u izobilju. Uskoro će
preuzeti nadzor u našim gradskim vijećima i pretvorit će naše
crkve u džamije. Morat ćemo postati muslimani, napustiti zemlju ili
postati njihovi zarobljenici. To je duboko u naravi islama. Nisam
ja rasist jer prokazujem upravo taj rasizam.
Navodni
govor mržnje je samo iznošenje očitih činjenica. Otimanje bijelih
djevojaka je dobro poznato policiji i postoji još i danas. Nije
govor mržnje javno osuđivati otmičare naših zemljaka. To je
pozivanje na pravdu i zahtjev za zaštitom naših sugrađana. Ako nas
sprječavate da javno ustanemo protiv zlih posljedica islamskog
prodiranja u Francusku i Europu, vi se prikazujete kao sudionici u
nasilju koje islam čini u ime Kur'ana u našim kršćanskim
zemljama. Oni su ti koji su poduzeli ovaj postupak protiv nas,
postupak koji zaista pokazuje temeljni rasizam islama protiv
Francuza, protiv židova i protiv svake religije koja nije
muslimanska.
Nisam
ja taj koji je rasist jer prokazujem rasizam. Živio sam cijeli svoj
život među drugim rasama – trideset godina u Africi, među
animistima i muslimanima. Ondje sam ulagao sve napore da im donesem i
duhovno i materijalno dobro - škole, bolnice, itd. Oni su mi
pokazali svoju zahvalnost tako što su me počastili nagradom časnika
Ekvatorijalne gabonske zvijezde i visokog časnika Senegalskog
Nacionalnog reda, a francuska vlada je prepoznala moju službu u
stranom svijetu postavljajući me časnikom Legije časti. Osuditi me
kao rasista zato što želim zaštititi svoju zemlju kojoj je ugrožen
sam njezin opstanak i kršćanska tradicija... to bi značilo
koristiti pravdu za nepravdu. To bi bila pravda u službi krvnika
čije žrtve možda imaju pravo šutjeti i nestati. To bi bio vrhunac
nepravde.
†
Marcel
Lefebvre
Ecône,
12.
svibnja 1990.
Izvor: Catholic Family News
