utorak, 24. studenoga 2015.

Nadbiskup Lefebvre, islam i mediji


Za vrijeme tiskovne konferencije u Francuskoj 14. studenog 1989., nadbiskup Lefebvre je bio optužen da je potvrdio da bi „najbolja stvar za muslimane bila da se vrate kući.“ Dodao je da će muslimani u Francuskoj, „nametnuti svoje zakone malo po malo. Kršćanski zakoni ne mogu biti usuglašeni s islamskim zakonom... Muslimani ne mogu biti katolici, oni ne mogu biti istinski Francuzi. Mi im ne smijemo dopustiti da se politički ili vjerski organiziraju. Izgradnja džamija je katastrofa!“ Obraćajući se novinarima, Preuzvišeni je dodao: “Vaše žene, vaše kćeri, vašu djecu će se otimati i odvoditi u skrivene stambene četvrti Casablance.“

Međunarodno udruženje protiv rasizma i antisemitizma (LICRA) je podigla građansku tužbu protiv nadbiskupa Lefebvrea, optužujući ga za rasizam i govor mržnje prema muslimanskoj zajednici. Na zaključenju sudskog postupka, Preuzvišeni je oslobođen optužbi za rasizam, ali je zbog kompromisa osuđen za govor mržnje naspram muslimanskoj zajednici i kažnjen s 5000 franaka. Nadbiskup Lefebvre se, naravno, žalio na tu nepravednu presudu. Morao je samo dokazati da je ono što je rekao o otimanju bijelih djevojaka za muslimanske hareme istinito. Budući da je to javna činjenica, nema nikakvog govora mržnje prema muslimanskoj zajednico. Naprotiv, to je nevjerojatna sablazan i činjenica koju treba obznaniti da ljudi shvate da smo usred ogromne bitke između prave religije i Muhamedovog surogata, islama. Usred prijetnje koja dolazi s bliskoistočnim ratom, shvaćamo tko su pravi neprijatelji katoličke i europske civilizacije koju smo primili u nasljeđe.

Slijedi izjava nadbiskupa Lefebvrea:


Izjava uoči sudskog postupka 21. srpnja 1990.


Poštovani,

Na temelju zakona od 29. srpnja 1981. i 1. srpnja 1977., optužen sam prvenstveno za kazneno djelo pozivanja na diskriminaciju, na mržnju i na rasno nasilje prema skupini ljudi na osnovi njihovog porijekla ili pripadnosti određenoj etničkoj skupini, naciji, rasi ili religiji.

Kao drugo, za kazneno djelo javnog govora mržnje prema dotičnoj skupini...Ja sam navodno izgovorio te provokativne riječi koje potiču na mržnju kada sam održao konferenciju za novinare u Hotelu Crillon 14. studenog 1989. Ja kao prvo potvrđujem da nisam održao konferenciju za novinare. Nisam imao ništa napisano niti sam dao službenu izjavu. Samo sam želio odgovoriti na pitanje novinara o prigodi svečanosti o 60. godišnjici mog svećenskog ređenja u Bourgetu.

Morate priznati da nema posebnog razloga zašto bi se u toj prilici pričalo o muslimanskim useljenicima. Može se barem reći da moj odgovor nije bio prethodno smišljen. Ja sam zato odgovorio vrlo slobodno, dajući svoje mišljenje o opasnostima islamskog prodiranja u zemlju čiju katoličku vjeru islam žestoko odbacuje i prezire. Kur'an, koji je islamski zakon, potiče na diskriminaciju, mržnju i nasilje. Nemojte meni pripisivati ono što prokazujem. Mnoštvo dokaza za tu mržnju i to nasilje možemo pronaći i u prošlosti i u sadašnjosti.

Dok god su muslimani beznačajna manjina u kršćanskoj zemlji, oni mogu živjeti na prijateljski način jer slijede zakone i običaje zemlje koja ih prihvaća. Ali čim postanu brojni i organiziraju se, postaju agresivni i nastoje nametnuti svoje zakone, koji su neprijateljski europskoj civilizaciji. Dokaza za to ima u izobilju. Uskoro će preuzeti nadzor u našim gradskim vijećima i pretvorit će naše crkve u džamije. Morat ćemo postati muslimani, napustiti zemlju ili postati njihovi zarobljenici. To je duboko u naravi islama. Nisam ja rasist jer prokazujem upravo taj rasizam.

Navodni govor mržnje je samo iznošenje očitih činjenica. Otimanje bijelih djevojaka je dobro poznato policiji i postoji još i danas. Nije govor mržnje javno osuđivati otmičare naših zemljaka. To je pozivanje na pravdu i zahtjev za zaštitom naših sugrađana. Ako nas sprječavate da javno ustanemo protiv zlih posljedica islamskog prodiranja u Francusku i Europu, vi se prikazujete kao sudionici u nasilju koje islam čini u ime Kur'ana u našim kršćanskim zemljama. Oni su ti koji su poduzeli ovaj postupak protiv nas, postupak koji zaista pokazuje temeljni rasizam islama protiv Francuza, protiv židova i protiv svake religije koja nije muslimanska.

Nisam ja taj koji je rasist jer prokazujem rasizam. Živio sam cijeli svoj život među drugim rasama – trideset godina u Africi, među animistima i muslimanima. Ondje sam ulagao sve napore da im donesem i duhovno i materijalno dobro - škole, bolnice, itd. Oni su mi pokazali svoju zahvalnost tako što su me počastili nagradom časnika Ekvatorijalne gabonske zvijezde i visokog časnika Senegalskog Nacionalnog reda, a francuska vlada je prepoznala moju službu u stranom svijetu postavljajući me časnikom Legije časti. Osuditi me kao rasista zato što želim zaštititi svoju zemlju kojoj je ugrožen sam njezin opstanak i kršćanska tradicija... to bi značilo koristiti pravdu za nepravdu. To bi bila pravda u službi krvnika čije žrtve možda imaju pravo šutjeti i nestati. To bi bio vrhunac nepravde.

Marcel Lefebvre


Ecône, 12. svibnja 1990.

Izvor: Catholic Family News

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.