ponedjeljak, 30. studenoga 2015.

Nađosmo Mesiju


Sv. Andrija se rodio u Betsaidi. Bio je najprije učenik Ivana Krstitelja, zatim je pošao za Kristom komu je doveo i svoga brata Petra. Zajedno s Filipom predveo je Kristu pogane i pokazao mu onoga dječaka s ribama i hljebovima. Predaja veli da je nakon Duhova propovijedao evanđelje u mnogim krajevima i da je raspet u Ahaji.

Andrija, pošto je proveo neko vrijeme kod Isusa i mnogo toga saznao, nije to blago pohranio u sebi, nego je žurno dotrčao svome bratu da ga učini svojim sudionikom. Zapazite što je rekao bratu: Nađosmo Mesiju, što znači Pomazanik. Promotri zašto ovako hitro prokazuje što je u malo vremena naučio? Time upućuje na Učiteljevu vrlinu, jer im je to on savjetovao, a na njihov mar i revnost, jer to odmah provede. Jest, ta riječ pokazuje da je Andrija bio duša što je svim srcem čeznula za Kristovim dolaskom i iščekivala kad li će s neba doći te je od radosti klicala kad se, evo, pojavio i žurno potrčala da takvo nešto dojavi drugima. Jedan drugome na duhovnom polju pružiti ruku – to je bratska ljubav, pravo prijateljstvo, iskreno suosjećanje.


A zapazite i spreman, hitar Petrov duh već od početka. Odmah je bez oklijevanja potrčao. Veli se: Dovede ga k Isusu. Neka nitko ne optužuje njegovu hitrinu što je bez mnoga ispitivanja prihvatio riječ. Vrlo vjerojatno da mu je brat sve točno i potanko ispripovjedio, ali evanđelisti uvijek mnogo toga u izvještaju sažimlju, pazeći na kratkoću. Uostalom, ne veli se da je Petar odmah povjerovao, nego: Dovede ga k Isusu, da ga njemu preda, te ga on sam o svemu pouči. Tȁ tu bijaše i drugi učenik koji je sve to pratio.

A i Ivan Krstitelj je rekao: ,,Evo Jaganjca!ˮ, i: ,,On krsti Duhomˮ , ostavljajući mjesta da sam Krist o tome dade jasniji nauk. To više je to učinio Andrija koji se nije smatrao podobnim sve protumačiti. Naprosto je svoga brata, hitra i radosna i nimalo sustezljiva, doveo samome izvoru svjetla.

(Iz Homilijā o Ivanovu Evanđelju svetog Ivana Zlatoustoga, biskupa (Hom, 19,1: PG 59, 120-121))