Christus Rex

Pripada li islam Europi!?


kao ugroza!

Islam pripada Europi!“ – Ovom su izjavom neki visokopozicionirani političari izazvali veliku pozornost, kao primjerice nekadašnji njemački savezni predsjednik Christian Wulff u listopadu 2010. godine te njemačka savezna kancelarka Angela Merkel u siječnju 2015. godine.

Je li točna ova izjava ili se ljude drži glupima, dovoljno glupima da im se sve može „servirati“? Tko promatra europsku povijest, ustvrdit će: ISLAM PRIPADA EUROPI – KAO UGROZA! Zar dotični političari još nikada nisu ništa čuli o Saracenima ili Maurima koji su preko Sjeverne Afrike prodrli u Španjolsku i već godine 732. bili usred Francuske? Ili o pomorskoj bitci kod Lepanta 7. listopada 1571.? O turskom opsjedanju Beča 1529. i 1683.godine? Čovjek bi se trebao raspitati kod Mađara, Rumunja i Hrvata koja su iskustva imali s Osmanlijskim carstvom.


Zar nobelovac Elias Canetti nije pogodio u sridu kada kaže: „Islam je religija rata“? Ili pakistanski bivši musliman Imran Firasat koji sada živi u Španjolskoj, a koji je u jednoj peticiji 2012. godine zahtijevao zabranu Kurana i napisao: „Kuran je strašna knjiga koja jednu zajednicu koja se naziva muslimanima poziva na vođenje džihada, tj. 'svetog rata', na ubijanja nedužnih i uništenje svjetskog mira.“[1]


Pripada li onda islam Europi pa bismo se mogli radovati da u trenutačnoj izbjegličkoj seobi naroda masovno prihvaćamo islamske useljenike? Zar se ne bismo prije morali bojati islamizacije? Nekadašnji SPD-ov političar Thilo Sarrazin kritizirao je saveznu kancelarku Angelu Merkel zbog njezine spomenute izjave: „Ako je Kancelarka mišljenja da islam pripada tradiciji i kulturi Europe, nema pravo.“ Tek u posljednjih 40 godina islam je „skupa sa svojim radikalnim, nasilnim inačicama došao neplaniranim i nenadziranim masovnim useljavanjem u njemačko društvo“.

Već 16. veljače 2015. napisao je austrijski novinar i raniji glavni urednik dnevnika „Die Presse“ i „Wiener Zeitung“ Andreas Unterberger na svojoj internetskoj platformi pun ironije o izjavama političara koji pozitivno naklonjeni islamu: „Skoro posve zaboravljeno: islam ne pripada samo Austriji i Njemačkoj kako nas je poučilo nekoliko političara, nego i Libiji. To je u prošlim satima konkretno dokazano pokoljem dvadeset i jednog Kopta. Kršćani su na koncu idolopoklonici koji nažalost nisu dopustili da ih se obrati. Tu se već mora reći: sami su krivi da su ih nažalost smakli. Kao zastrašivanje svim drugim kršćanima valjda služe eksplicitni videozapisi svih smaknuća koji se stavljaju na Internet. Ali srećom, broj kršćana smanjuje se već barem u Europi. I zacijelo će se i dalje smanjivati kao posljedica stalnog kafanskog čavrljanja sadašnjeg Pape koji kritizira jednom one koji nemaju djece, drugi put one koji imaju puno djece, koji uvijek osuđuje tržišno gospodarstvo, a nikada islam.“ – Dodajmo: čemu osuđivati islam ako ga II. vatikanski sabor veliča punim ustima i njegove pristaše neizravno potiče da budu ponosni na svoju religiju: „Crkva gleda s poštovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, živom i subzistentnom, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom dušom nastoje podložiti njegovim skrovitim odlukama, kao što se Abraham, na koga se islamska vjera rado poziva, podložio Bogu.“ [2]


Izazov budućnosti bit će sučeljavanje s kristijanizacijom ovdje nastanjenih muslimana. Uspjeh takvog jednog pothvata može se činiti nestvarnim ili čak nemogućim. A možda će islamizacija Europe u budućnosti čak napredovati još žešće i nasilnije nego dosada – Božje pripuštanje strogog kažnjavanja otpadničkih naroda. S druge strane znamo o tome iz proroštava raznih svetaca koje valja ozbiljno shvatiti [3], ali također i iz nekadašnjeg obraćenja muslimana Kristu i njegovoj Crkvi. Među njima valja istaknuti osobito svetog Ljudevita Mariju Grigniona koji u svojim djelima više puta na to upućuje. Tako on govori budućim Marijinim apostolima: „Eto, takvi će biti oni veliki ljudi koji će doći, koje će Marija podignuti po naredbi Svevišnjega da rašire njegovu vlast nad oblašću bezbožnika, idolopoklonika i muhamedanaca. Ali, kada će to biti i kako? Sam Bog to zna! Naše je moliti, uzdisati i u šutnji čekajući čekati.“ [4] – O da, ovu nakanu možemo, i moramo uključiti u našu svakodnevnu molitvu Krunice. O Marijo, pomozi!

p. Klaus Wilhelm i p.Stefan Frey

Izvor: fsspx.at
__________________________________________________

[1] Usporedi knjižice: „Islam – Rettung oder Bedrohung unserer Zivilisation?“ i „Eurabia – unsere Zukunft“, izdao Karl Tropper, može se naručiti na njemačkom jeziku u izdavačkoj kući Sarto-Verlag.
[2] Drugi vatikanski sabor, Nostra Aetate, br.3.
[3] Ljudevit Marija Grignion Montfortski, Bartholomäus Holzhauser, Anna-Maria Taigi i drugi
[4] Rasprava o pravoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, br. 59.

Arhiva bloga

Glasnik: