ponedjeljak, 11. srpnja 2016.

Atmosfera!


Škole, ulice, vijesti, pa čak i crkve ispunjene su nezadovoljstvom i revolucijom posljednjih godina. Kako trebamo reagirati?

Ne tako davno, prisjetili smo se riječi velikog antirevolucionarnog branitelja katoličke tradicije iz 19. stoljeća, Juan Donoso Cortésa, kako bismo utvrdili vječnu lekciju da su socijalno-politička pitanja uvijek teološka u svojoj biti. U rubrici 'Svećenikov kutak' podsjetilo nas se na „titansku bitku dvaju gradova“ koju je opisao sv. Augustin i našu pažnju se usmjerilo na herojski otpor (sv. Ivane Orleanske, profesora Lejeune, generala de Charette) s poklikom “Ništa nikad nije izgubljeno!” za one koji nose barjak Krista Kralja.

U ovim našim vlastitim teškim vremenima, svakodnevne su vijesti stalna ponovna potvrda da su svi problemi religijski problemi i neprestani izvještaj o bitci između Božjeg grada i grada ljudi. Svatko tko to redovito prati (“bdij i moli!”) mogao je primijetiti osobito agresivnu taktiku, koja zavrjeđuje osudu, a koja se sve više koristi protiv onih koji se bore sačuvati vjeru usprkos socijalnom, političkom i zakonskom pritisku. Nedavni izvještaj na Life Site News objavio je „sve veću listu navodnih anti-LGBT zločina iz mržnje koji su ispali prijevara”. Opisujući te incidente kao “obmane zločina mržnje” u kojima takozvane žrtve proizvode svoje vlastite lažne uvrede, jedan komentator tvrdi da „je to strašna istina koja bi mogla ispuniti debelu knjigu dokumentirajući obmane „zločina mržnje“.


Članak detaljno opisuje istaknuti slučaj u kojem se radilo o torti kupljenoj u trgovini Whole Foods u Austinu, Texas. „Žrtva“ tog slučaja podnijela je tužbu nakon što je kupila tortu tvrdeći da je kleveta bila napisana u glazuri. Whole Foods je na kraju objavio video snimku nadzornog sustava koja je diskreditirala tvrdnje, nakon čega su tražili „žrtvu“ da izda javnu pisanu izjavu isprike (ali dugo nakon što je on sazvao konferenciju za novinare da prolije lažne suze zbog svog „mučnog iskustva“). Sada se našao kao okrivljeni na protutužbi koju je podnio Whole Foods. Moramo moliti za tog jadnog čovjeka, ali moramo također moliti i da se izvrši pravda i da ona posluži za odvraćanje od daljnjeg širenja takvih odvratnih trikova.

Bez sumnje možemo reći da su sve to „znakovi vremena“ koji su duboko zabrinjavajući na toliko različitih razina, od kojih nisu najmanje zabrinjavajuća njihova lažljivost i drskost. Međutim, ti znakovi također trebaju služiti kao podsjetnik vjernim katolicima kao jedna vječna poduka: što se više stvari mijenjaju, to više ostaju iste (kao što Francuzi kažu: plus ça change, plus c'est la même chose). Da bismo bolje razumjeli tu lekciju, još jednom se moramo pozvati na našeg heroja iz 19. stoljeća, Juana Donoso Cortésa, markiza de Valdegamas.

U onome što se smatra najjasnijim izlaganjem njegovih misli, Donoso opisuje znakove svoga vremena u poznatom “Pismu kardinalu Fornariju” (1852.). (vidi Donoso Cortés: Readings in Political Theory uredio R.A. Herrera, Sapientia Press.) U tom pismu, Donoso izlaže da su zablude njegovog vremena imale svoje porijeklo u dvije negacije: negiranju Božanske Providnosti i negiranju grijeha. (Zvuči li vam to poznato?) On je razumio da kada se pretpostavlja prirođena dobrota čovjeka, da će to na kraju voditi odbacivanju Otkupljenja, Crkve i Presvetog Trojstva. Gosp. Herrera zaključuje:

Religija je reducirana na neodređeni deizam. Crkva je utamničena u svetište, a Bog je zatvoren na nebu. To predskazuje zlo za društvo, jer društvo ovisi o tim vječnim principima religijskog, političkog i socijalnog reda koji proizlazi iz izvora pretpostavljenog prirodnom redu.“

Pismo kardinalu Fornariju” kratak je dokument toliko bogat sadržajem da ga se mora pročitati nekoliko puta da se do kraja može cijeniti. Donoso počinje pismo pokušavajući objasniti razloge za pažnju koju daje političkim i socijalnim pitanjima, primjećujući prvo da su ona teološka u svom porijeklu i biti. Zatim identificira ključnu razliku između zabluda prošlosti (koje, ako ih se ne može naći u knjigama, onda ih se „uopće ne može naći“) i zabluda sadašnjosti „koje se mogu naći u knjigama i izvan njih, jer su u njima i svugdje drugdje: u knjigama, institucijama, zakonima, časopisima, govorima, razredima, klubovima, domovima, javnosti, u onome što se govori i onome što se ne govori.“ Riječ koju Donoso koristi da izrazi poantu svojih misli je ona koju se i danas može primijeniti: atmosfera.

Dragi čitatelji, jasno je da Bog od nas traži da trpimo ovu sadašnju atmosferu u borbi za duše. Jasno je jer ne možemo pobjeći toj atmosferi, a Bog nam nikada ne daje više nego možemo podnijeti. Ali moramo biti srčani. Konflikt između Božjeg grada i grada ljudi je star kao i vrijeme. U stvari, on prethodi vremenu kao i uzvik non serviam (“Ja neću služiti”), i nastavit će se do okončanja svijeta. Naše vrijeme možda pruža nove inačice neprijateljskih taktika, ali temeljni konflikt je uvijek isti. Plus ça change, plus c'est la même chose. (Odlično objašnjenje sadašnje krize, njezinih korijena i povijesnog razvitka može se naći u kompletu konferencija dostupnom na audio snimci bogoslovije Sv. Tome Akvinskog o Crkvi, kršćanstvu i revoluciji.)

Što se može učiniti?

Mi ne možemo pobjeći toj atmosferi, ali mu se uvijek možemo suprotstaviti molitvom, žrtvom, i prikladnim, hrabrim djelovanjem. Moramo uvijek imati na umu da „tko ustraje do konca, taj će se spasiti” (Mt 10,22). Kao što o. Juan-Carlos Iscara objašnjava na gore spomenutoj konferenciji, jedini protuotrov sadašnjoj atmosferi je Krist i Njegova Crkva:

Mi moramo obnoviti Krista u sebi; prakticiranjem kreposti, radeći na svom vječnom spasenju. Ali također, jer živimo u svijetu i naša vjera nije samo naša privatna stvar, naša vjera mora biti vidljiva u našim djelima, u našem javnom životu, u našem društvenom životu, u našem političkom životu, u našim domovima, u našim školama, na ulicama, u trgovačkim centrima. Tim djelima, svaki od nas radit će na obnavljanju kršćanstva, kao što to Crkva želi. Crkva želi da Krist vlada! Da Krist vlada u našim dušama, da Krist vlada našim obiteljima, da Krist vlada u našim narodima.“

Na kraju, ne smijemo gubiti nadu. Iz tog razloga, još jednom ćemo se vratiti markizu de Valdegamas. Rečeno je da je Donosovo “Pismo kardinalu Fornariju” snažno utjecalo na stvaranje Syllabusa zabluda koji je pratio encikliku pape Pija IX. Quanta cura. Vjerni se katolici samo trebaju sjetiti linije velikih papa i magisterijalnog učenja koje je slijedilo: Lav XIII., sv. Pio X., Benedikt XV., Pio XI. i Pio XII. Možda će biti potrebno više od pisma jednog laika da posve razotkrije zablude našeg vremena, ali mi znamo gdje se jedini lijek za sadašnju atmosferu može naći. To što znamo treba nas potaknuti da sve vatrenije prinosimo prekrasne javne molitve za Crkvu. Na svakoj Svetoj Misi, mi moramo ujediniti naše molitve sa svećenikovom kada on počinje moliti kanon. Mi moramo moliti:


Tebe dakle, preblagi Oče, po Isusu Kristu, Sinu Tvome, Gospodinu našemu, smjerno molimo i prosimo, da primiš i blagosloviš ove darove, ove prinose, ove svete neokaljane žrtve, koje Ti prinosimo ponajprije za Tvoju svetu Crkvu katoličku: udostoj se dati joj mir, čuvati je, ujediniti i ravnati po svemu svijetu: zajedno sa slugom svojim papom našim I., i biskupom našim I., i sa svima pravovjernim štovateljima katoličke i apostolske vjere.“

Izvor: sspx.org

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.