Na Veliki petak
spominjemo se središnjega čina Kristova otkupiteljskoga djela – njegove muke i
smrti na Križu. Cijela liturgijska služba na vrlo znakovit način izražava
dubinu toga otajstva. Oltar je na početku službe prazan, što označava Kristovo
predanje u ruke grešnika.
Tu simboliku
izražava i svećenikovo prostiranje na podu pred oltarom na početku službe.
Nakon toga slijede starozavjetna čitanja i otpjevi koji predoznačuju Kristovu
muku. Potom slijedi čitanje Muke po Ivanu – Isusovom ljubljenome učeniku čije
je evanđelje biser među sva četiri evanđelja te nam otkriva ljubav Isusova
Presvetoga Srca.
Slijedi sveopća
molitva u kojoj se Crkva obraća nebeskome Ocu po zaslugama raspetoga Spasitelja
za središnje nakane njezina poslanja. U devet nakana Crkva moli za svetu Crkvu,
za Papu, za sve redove i staleže vjernika, upravitelje država, katekumene,
potrebe vjernika, obraćenje krivovjernika i raskolnika, Židova i nevjernika.
Svećenik s
ministrantima donosi križ iz sakristije prema oltaru. Slijedi otkrivanje križa
kod kojega svećenik tri puta pjeva: 'Evo drvo križa na kome je Spas svijet
visio'. Pjevači odgovaraju: 'Dođite, poklonimo se'. Pritom se Križ na znakovit
način polagano otkriva da bi zasjala njegova slava nakon što je prethodno bio
zastrt.
Slijedi obred
klanjanja Križu da bismo iskazali čast našemu Gospodinu po čijem nam je križu
jedino spasenje. Svećenik i eventualno prisutni klerici čine to izuvši obuću i
trostrukim poklecanjem.
Raspelo se postavi
na sredinu glavnoga oltara, a nakon toga se prenese Presveto s pomoćnoga oltara
na glavni radi pričesti vjernika kojom završava obred.
Nakon obreda oltar
se ponovno raskriva, a Presveto prenosi na pomoćni oltar na kome se prema
običaju uređuje Božji grob radi pobožnosti vjernika – da bismo se poklonili
našemu Spasitelju čije tijelo leži u tišini i tmini groba iz koje će uskoro
ustati na novi život.
