Na proputovanju kroz Cezareju Filipovu, Isus svojim
učenicima postavlja sasvim jednostavno pitanje: tko sam ja? Što
drugi govore o Isusu tko je on, a potom, što sami učenici kažu,
tko je Sin Čovječji. Nitko nije mogao dati odgovor, osim Šimuna
Petra, koji ispovijeda da je Isus Sin Božji. Isus potom odgovara da
do te spoznaje Petar nije stigao svojim umovanjem, svojim naravnim
razumom, nego je to objava koja mu je dana s neba. I zbog toga
Gospodin Petru obećava da će ga postaviti glavom Crkve, predati mu
ključeve kraljevstva nebeskog kako bi u Kristovo ime vodio cijelu
Crkvu. Izvještaj o ostvarenju tog obećanja čuli smo upravo u
današnjem svetom evanđelju. Pošto je Isus na Veliki četvrtak bio
uhvaćen, njegovi su se učenici razbježali, a Petar, koji se kleo u
vjernost svome učitelju, tri puta ga je zatajio. Ubrzo potom Petar
je gorko zaplakao, pokajao se, a Gospodin, želeći da mu Petar javno
očituje svoju vjernost, postavlja mu nakon svoga uskrsnuća
trostruko pitanje: Petre, voliš li me? Petar tri puta potvrđuje
svoju vjernost, a Isus mu svečano, tri puta potvrđuje svoje
obećanje i postavlja ga svojim namjesnikom na zemlji, glavarom svoje
Crkve.
,,Pasi jaganjce moje... pasi ovce moje", glasi
Isusov odgovor, pri čemu jaganjci označuju same pastire, a ovce
vjernike jer je Petru dana vrhovna vlast u Crkvi – ne samo u
pogledu vjernika, nego i nad ostalim apostolima. Kako Crkva svoje
poslanje treba ostvarivati kroz sve vjekove, ta vlast prenosi se
dalje, na nasljednike sv. Petra – rimskog biskupa, papu, koji prima
iste ovlasti, istu vrhovnu vlast u Crkvi. U čemu se konkretno
sastoji taj nalog da sv. Petar i njegovi nasljednici pasu stado
Gospodnje? Iz toga proizlazi trostruka služba, trostruka dužnost
Svetog Oca, Pape, u općoj Crkvi – služba posvećivanja,
naučavanja i upravljanja. On treba Božji narod posvećivati iz onih
izvora koje je Gospodin ostavio svojoj Crkvi – svetim sakramentima,
blagoslovinama, svojom molitvom i napose svetošću života
privlačiti duše Bogu. Obrede svetih sakramenata i bogoslužje je
Crkva primila od samih apostola i oni sadrže bogate, uzvišene
molitve i ceremonije
koje usmjeravaju naše duše Bogu i zato je posebice papina dužnost
brižno ih čuvati i promicati
sve što vodi časti i slavi Božjeg doma. Zatim, dužnost je
vrhovnog pastira Božji narod poučavati u istinama vjere, u
katoličkom nauku koji jedini vodi pravoj spoznaji Boga. On ne smije
taj nauk iskrivljivati ili mijenjati i zato je I. Vatikanski sabor
svečano izjavio da Petrovim nasljednicima nije dan Duh Sveti da bi
uz njegovu objavu naviještali novi nauk, nego da uz njegovu pomoć
sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od
apostola. I treće, svaki pastir, a posebno nasljednik sv. Petra,
treba voditi Božji narod, upravljati ga pravim putem da bi ostvario
svoje spasenje. On treba davati jasne upute, usmjeravati svakoga da
bi ostvario Božju volju u svom životu, ali i upozoravati na ono što
je pogrešno, boriti se protiv zabluda i krivih nauka, štititi stado
Božje od lažnih proroka.