Pismo prijateljima i dobročiniteljima br. 88

Dragi prijatelji i dobročinitelji,

za vrijeme mjeseca listopada 2017. obilježene su tri godišnjice koje su odredile smjer ljudske i crkvene povijesti: Lutherove pobune, boljševičke revolucije i čuda u Fatimi.

Prije petsto godina, 31. listopada 1517., Martin Luther započeo je svoju pobunu protiv Katoličke Crkve. Prije sto godina, 7. studenoga, izbila je revolucija u Rusiji. U skladu s julijanskim kalendarom dobila je naziv „Oktobarska revolucija“.

Prije sto godina, nekoliko dana prije toga, 13. listopada je Bezgrješno Srce spektakularnim čudom zapečatilo svoju poruku najavljujući buduće događaje u Crkvi i u svijetu, od kojih neki sada već pripadaju prošlosti, poput Drugoga svjetskoga rata, dok se drugi još nisu dogodili, poput pobjede Bezgrješnog Srca i obraćenja Rusije.

Reformacija koju je pokrenuo Luther izgleda na prvi pogled kao vjerski događaj. Zasigurno je njemački herezijarh potresao Katoličku Crkvu do njezinih temelja, napadajući papinstvo, svetu Misu, svećenstvo i svetu Euharistiju... Vjera i sredstva koja je Bog dao čovječanstvu da postignu vječno spasenje za njih, odbacuju se ili smišljeno krivotvore.

Pa opet zbog neporecive povezanosti između nadnaravnog poretka Crkve i milosti s jedne strane, i zemaljskog poretka ljudske vladavine i građanskoga društva s druge strane, pobuna protiv Crkve se vrlo brzo proširila na ljudsko društvo, podjeljujući Europu do dana današnjega, dovodeći do stoljeća progona protiv Crkve u reformacijskim zemljama i ostavljajući svugdje po Europi tragove strašnih ratova, od kojih je najmučniji bio Tridesetogodišnji rat. Doista smo posve zbunjeni kada vidimo da katolički prelati danas obilježavaju pa čak i slave taj događaj koji je bio toliko tužan i toliko strašan za kršćanstvo.

Luterova pobuna temeljila se na načelu koje je takoreći temelj moderne misli i upravlja cijelo suvremeno društvo, bilo da se ono predstavlja kao liberalno ili socijalističko – komunističko. To načelo teži osloboditi ljude od njihove ovisnosti o Bogu i poretku koji je On ustanovio na naravnoj i nadnaravnoj razini.

Međutim, u dubini ljudske naravi postoji ontološka stvarnost potpune ovisnosti o svome Stvoritelju – potpune jer ne postoji područje u kojemu bi ljudsko biće moglo od toga pobjeći. Sam pojam stvaranja to jasno pokazuje. A sa strane stvorenja ta objektivna ovisnost odmah upućuje na dužnost jednako apsolutne podčinjenosti svome Stvoritelju, koji je Bog. Ta podčinjenost proteže se na puno više od onoga što se ljudima čini kao njezin najuobičajeniji izraz: poslušnost Božjim zapovijedima, moralna poslušnost. Ona se proteže i na intelektualni poredak, naše znanje. To je podlaganje našega razuma stvarnosti koja nam se sama nameće na takav način da je točna definicija istine „prianjanje razuma uza stvarnost“, uz objektivnu stvarnost. Isti put treba slijediti u području vjere, iako je razlog za tu podčinjenost u tom slučaju drugačiji. Gdje se naš naravni razum podčinjava svjetlu dokaza, nadnaravna vjera podčinjava se Božjem autoritetu, Istini koja se otkriva bez prijevare i koju se ne može prevariti, kako govorimo u Činu vjere.

Pismo ravnatelja MI br. 8

Dragi vitezovi Bezgrješne!

Prije točno 100 godina sveti Maksimilijan Kolbe je s dopuštenjem svoga poglavara utemeljio Militiju Immaculatae. Nema boljega načina da se prisjetimo toga nezaboravnoga događaja nego da damo samome utemeljitelju da nam progovori o tome:

,,VEĆ JE MNOGO VODE prošlo ispod mosta: sve se to odigralo prije skoro 18 godina, tako da sam skoro zaboravio brojne detalje. Međutim, budući da mi pater gvardijan [Kornel Czupryk] naređuje da dam izvještaj o počecima MI, opisat ću ono što mi sjećanje dopusti da se prisjetim.

Sjećam se da sam govorio sa svojom braćom svećenicima o bijednome stanju našega reda i o njegovoj budućnosti. U tim trenucima mi se u um utisnula sljedeća zamisao: ili ga treba ponovno izgraditi ili raspustiti. Osjećao sam duboku tugu za one mlade ljude koji bi nam često dolazili s najboljim namjerama i najčešće izgubili svoj ideal svetosti u samome samostanu. Pa ipak, nisam znao što u vezi toga trebam točno poduzeti.

Dopustite mi da odem još dalje u prošlost. Još se uvijek sjećam kako sam kao mali dječak kupio mali kip Bezgrješne za pet kopeka. A kada smo u malome sjemeništu bili u koru na Misi, obećao sam licem pognutim na tlo Presvetoj Djevici Mariji, čija se slika nalazila iznad oltara, da ću se za nju boriti. Ali kako? To nisam znao. No imao sam sliku borbe materijalnim oružjem.

Iz toga sam razloga, kada je došlo vrijeme da uđem u novicijat, povjerio ocu odgojitelju novaka, p. Dioniziju (Sowiak), blagoslovljene uspomene, tu moju poteškoću kod ulaska u redovnički život. On je promijenuo moju odluku u obvezu da svaki dan molim ,,Sub tuum praesidium”. Nastavio sam moliti tu molitvu sve do današnjega dana, iako danas znam koju vrstu borbe je Bezgrješna imala na srcu.

Kristovo Kraljevstvo raste poput gorušičina zrna

Naš Gospodin posijao je gorušičino sjeme prije 2000 godina u svetoj zemlji i poslije je dao kvasac Evanđelja, prave vjere, pravoga nauka, da bi se ovo sjeme razraslo i da bi kvasac prekvasao cijelu zemlju, cijelo čovječanstvo. On je rekao svojim učenicima, svojim apostolima: „Idite po svem svijetu i učinite sve narode mojim učenicima, krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Isus je htio da svi narodi na ovom svijetu postanu katolički narodi. On je kao Bog i čovjek ustanovio samo jednu Crkvu, samo jednu vjeru i to je gorušičino sjeme u 300-400 godina doista izraslo u veliko drvo i kvasac koji ukvašuje Rimsko Carstvo koje je prije bilo u idolopoklonstvu – što znači da su častili idole, đavle. U 300 godina Rimsko Carstvo je službeno dopustilo da katolička vjera postoji, a znamo da su prije toga katolici bili progonjeni. Dakle, za 400 godina idolopokloničko Rimsko Carstvo postalo je službeno katoličko carstvo. Bilo je potrebno nešto manje od 400 godina ovom Isusovu gorušičinom sjemenu i kvascu evanđelja i prave vjere da preobrati ovo carstvo iz idolopoklonstva u pravu katoličku vjeru, da službeno časte pravoga Boga. Ali bili su potrebni milijuni mučenika, muškaraca, žena i djece, svih dobi, svih uzrasta. Sve se događa to po žrtvi. Isus nas je otkupio svojom žrtvom na križu. Nije moglo biti drugačije jer živimo pod istočnim grijehom. I samo po žrtvi možemo se spasiti, s Božjom milošću Isus nam je to i omogučio.

Nizozemska: Bratstvo ponovno posvetilo crkvu sv. Willibrorda u Utrechtu za katoličko bogoslužje

12. studenoga 2017., dan nakon blagdana sv. Martina, zaštitnika Biskupije Utrecht, je biskup Fellay, Generalni poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., ponovno posvetio crkvu sv. Willibrorda (izvršio nad njom obred pomirenja). Crkva se nalazi u povijesnome centru Utrechta, a na obredu je bilo prisutno 600 vjernika iz Nizozemske, Belgije, Luksemburga i Njemačke. Cijeli obred je započeo obredom pomirenja koji propisuje Rimski obrednik za ponovnu posvetu svete građevine za katoličko bogoslužje nakon što je bila u uporabi za svjetovne namjene. Biskup je najprije blagoslovio ,,gregorijansku vodu” – mješavinu vode, vina, soli i pepela – i potom poškropio unutarnje zidove i tlo u obliku križa kako bi se crkva očistila od svojih profanih obeščašćenja.

U svojoj propovijedi je biskup Fellay podsjetio vjernike da je umjetnička ljepota ovoga mjesta bogoslužja odraz božanske ljepote, čija je slika također kršćanska duša. Naglasio je da je sveta građevina sada vraćena tradicionalnoj liturgiji za koju je bila građena i koja ,,nikada nije bila ukinuta”, kao što je proglasio papa emeritus Benedikt XVI. u svome motupropriju Summorum Pontificum od 7. srpnja 2007., iako su neki članovi hijerarhije bili tvrdili suprotno. Obred se nastavio pontifikalnom Misom s postolja. Ministriranje su predvodili bogoslovi iz Zaitzkofena, a obred su uzveličali veličanstveni zvuci raskošnih orgulja i barokni napjevi koji su izvedeni izvrsno i profesionalno.

Časopis Christus Rex br. 14: Sinovski ispravak

Iz tiska je izašao novi, 14. broj časopisa Christus Rex. Časopis možete pročitati i besplatno skinuti s naše stranice na ovoj poveznici, a osobno uzeti prigodom Misa Svećeničkoga bratstva.

Ako još niste pretplaćeni, a želite primiti besplatno tiskano izdanje časopisa (ili prijaviti druge osobe koje žele primati), molimo Vas da nam javite na adresu naše e-pošte:

fsspxhr(et)gmail.com

Sadržaj:

Predgovor: Sto godina komunizma

Čudo Sunca u Fatimi

Kristovo kraljevstvo u svjetlu Fatime i Vojske Bezgrješne

Sinovska opomena zbog promicanja krivovjerjā

Biskup Fellay: Zašto sam potpisao Correctio filialis

Izvadak iz predgovora p. Stefana Freya, poglavara Austrijskoga distrikta:

[O ovim temama] možete opširnije čitati u ovome novome broju našega časopisa, gdje ćete pronaći moje predavanje koje sam mogao održati za svoga nedavnoga pohoda vašoj domovini. Za nedjelju Krista Kralja služio sam sv. Misu i održao predavanje u Zagrebu, u utorak nakon toga u Rijeci, a za blagdan Svih svetih u Splitu. Velika je radost vidjeti kako se Tradicija polako razvija u Hrvatskoj – poglavito što smo Božjom milošću mogli uspostaviti kapele u dva najveća hrvatska grada – i preporučimo zato Bezgrješnoj da nas zagovara i vodi naš apostolat, da bi po njemu što više duša pronašlo put Srcu Isusovu i Marijinu. Također možete pročitati tekst koji je Papi nedavno uputila skupina katoličkih uglednika zbog pobudnice Amoris laetitia, kojom se u Crkvu unosi velika pomutnja i duše zavode na krivi put. Ova jedinstvena opomena upućena papi izraz je žive katoličke vjere koja je jedino jamstvo očuvanja i napretka Crkve, usred širenja svih zabluda koje potresaju Crkvu do samih temelja. Tekst je potpisao i naš Generalni poglavar, mons. Fellay.

Kristovo kraljevstvo u svjetlu Fatime i Vojske Bezgrješne

Tema Kristova kraljevstva bila je nadbiskupu Lefebvreu veoma važna – ne samo zato što je ljubio Isusa iznad svega, nego jer je ova tema danas od dramatične aktualnosti. Najdublji razlog za današnju sveopću dramatičnu krizu u društvu i Crkvi leži u činjenici odbacivanja Kralja kraljeva u svim područjima Njegove vlasti na zemlji, i to čak i u Njegovoj Crkvi. Danas se više ne želi da On vlada nad ljudima. Tu temu želimo promotriti u svjetlu dviju velikih obljetnica ove 2017. godine, koje su prije nekoliko dana dosegle svoj vrhunac:

·         13. listopada 1917. učinila je Majka Božja u Fatimi najavljeno veliko čudo Sunca kao božansku potvrdu za istinitost Njezinih ukazanja.

·          16. listopada 1917. utemeljio je sv. Maksimilijan Kolbe Vojsku Bezgrješne.

Oba ova djela utemeljila je Presveta Djevica, oba stoje zajedno i čine jedinstvo. U Fatimi ona daje program za spasenje svijeta, a Maksimilijan Kolbe treba tome programu dati konkretan oblik i izložiti pojedinosti, kako ga treba provesti. Oba djela teže istome cilju: spasenju duša i ponovnoj uspostavi Isusove vlasti u svim područjima. Oba govore o „vladavini Presvetog Srca Isusova i Marijina“, zato što Isus hoće vladati po Bezgrešnom Srcu Marijinu i zajedno s njime. Naprotiv tiranskoj vladavini Sotone, radi se ovdje o vladavini dvaju srdaca, odnosno vladavini ljubavi.

Fatima divno i precizno objašnjava kako je ova vladavina ustrojena: to je vladavina u tri područja: u srcima – u društvu – u Kristovoj Crkvi. Fatima objašnjava kako se valja boriti protiv ove vladavine Sotone i njegovih slugu u sva tri područja jer đavao ima trostruku strategiju kojom napada čovjeka i želi ga upropastiti. Govori nam i o tome kako će biti ostvarena konačna pobjeda protiv sotone: što trebamo činiti, svatko od nas kao i Svećeničko bratstvo.

Jako je važno ovo razumjeti da bismo shvatiti što se danas događa.  Kada si postavimo pitanje u kojemu vremenu se nalazimo, sestra Lucija odgovara ovako:  „Đavao je odlučio povesti odlučujuću bitku protiv Gospe“. Od istočnoga grijeha u raju se đavao i njegovi sljedbenici fanatično bore protiv Gospe i Njezine djece. Upravo u 1917. godini ušla je ova neprestana borba između dobra i zla  u svoju odlučnu fazu.

Fatima je drama u tri čina, ona je najveća drama čovječanstva izložena u tri tajne. Gospa objašnjava u svojima trima tajnama do u pojedinosti dramatični razvoj borbe koja se odvija na tri razine. Iako treća tajna još nije u potpunosti poznata, promotrimo ipak različite naznake koje su dali oni koji su tu tajnu pročitali. Na ta pitanja sestra Lucija neizravno odgovara: ,,Čitajte u Knjizi otkrivenja. Vrijeme u kojemu živimo opisano je u 12. i 13. poglavlju Otkrivenja. Ondje ćete pronaći ono što stoji u tri tajne“. Doista nalazimo u tim poglavljima spomenutu trostruku đavlovu strategiju, a to je uništenje triju područja Kristove vladavine.

1) Borba vatrenoga zmaja na osobnoj razini, protiv pojedinačnih ljudi

„I znak veliki pokaza se na nebu: žena, obučena u sunce i mjesec pod nogama njezinim i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda.“ (Otk 12,1). Ovdje se najprije predstavlja Majka Božja kao đavlova protivnica, prožeta slavom Božjom, obasjana Suncem, Kristovim simbolom.

,,I pokaza se drugi znak na nebu: crveni zmaj, koji ima sedam glava i deset rogova; i na glavama njegovim sedam kruna… stara zmija, koja se zove đavao i sotona“ (Otk 12) . Zmaj pokušava pobijediti Ženu, ali bez uspjeha. Onda se bijesan povlači da bi započeo borbu s Njezinim potomstvom, Njezinom djecom. Prva i konačna namjera zmaja je upropastiti i vremenito i za vječnost što je više moguće duša, da bi time ugrozio moćnu Ženu. Upravo to se prikazuje u prvoj fatimskoj tajni. Marija pokazuje djeci vidiocima pakao, veliko ognjeno jezero, a usred njega đavla i proklete duše. No, odmah potom pokazuje spasenjsko sredstvo: ,,Vidjeli ste pakao u koji odlaze jadni grešnici. Da bi ih spasio, Bog želi u svijetu proširiti štovanje moga Bezgrješnoga Srca!“. U tome Srcu nalazi se dakle, prema Božjoj volji, spasenjsko sredstvo za grešnike i zalog blagoslova Božjega protiv sotonine vojske.

Preminula posljednja sestra nadbiskupa Lefebvrea

Dana 17. listopada preminula je Marie Thérèse Toulemonde (r. Lefebvre), najmlađa sestra utemeljitelja Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., mons. Marcela Lefebvrea.

Bila je udana za Guya Toulemondea i preselila je s njime iz svoje zemlje u Kolumbiju, gdje je odraslo njihovih petoro djece. Ona je bila posljednje od osmero djece gospodina i gospođe Lefebvre, od kojih je petoro ušlo u posvećeni stalež.

Njezino dojmljivo svjedočanstvo o svome bratu Marcelu nalazi se u dokumentarnome filmu o nadbiskupu Lefebvreu.

Počivala u miru.

Izvor: fsspx.news od 7. studenoga 2017.

Sto godina komunizma

„Rusija će proširiti svoje zablude po cijelome svijetu, započet će ratove i progone...!“. Ovo tmurno proročanstvo Presvete Djevice Marije od 13. srpnja 1917. iz Fatime (u slučaju da se ne posluša njezine želje) je od prije sto godina do današnjega dana doslovno ispunjeno. 7. studenoga 1917. je u Rusiji – po ondje važećemu julijanskome kalendaru 25. listopada – izbila u Sankt Petersburgu komunistička Oktobarska revolucija. S time je počelo najtamnije poglavlje povijesti čovječanstva. Marksizam [1] je krenuo u svojim različitim oblicima svuda po svijetu u svoj pobjednički marš, koji je ostavljao posvuda krvave tragove nepojmiljivoga razaranja i ljudske patnje. On danas vlada nad sveukupnim političkim (i crkvenim) životom u skoro svim dijelovima kugle zemaljske, počevši od tiranskih režima u Kini i Sjevernoj Koreji na istoku, preko uništavanja društvenih struktura i duša preko džender-ideologije na zapadu, do jednoga pseudokršćanskoga marksizma koji vrši djelo opustošenja u Crkvi te navodi papu kao i ostale crkvene vođe k paktiranju s radikalnim ljevičarima, najljućim neprijateljima Crkve. Nijedna sila na zemlji ne može niti će moći u budućnosti zauzdati „zvijer“ (Otk 13). Jer po Božjem naumu i jasnim riječima Gospe Fatimske, trebat će za to jedna posebna nebeska moć: Bezgrešno Srce Marijino! I to onda kada se bude počelo iskreno ispunjavati Njezine želje, posebice kada će Papa zajedno sa biskupima tome Srcu posvetiti Rusiju. Obećanje spasenja je dano ljudima, a na svakome osobno stoji hoće li se uhvatiti za sidro spasenja prema mogućnostima koje svakome daje božanska providnost.

Ne smijemo izgubiti iz vida mračne snage koje su obilježile posljednjih sto godina. Bez pogleda u prošlost ne može nitko shvatiti sadašnjost, a trebamo prepoznavati „znakove vremena“. Blažen onaj koji sluša glas Nebeske Kraljice i slijedi njezine upute. U duševnome miru će izdržati vrijeme kušnje, ispunjen nadom čekat će vrijeme najveće pobjede Nebeske Kraljice i k tome još surađivati u pripremi te pobjede.

p. Stefan Frey

Izvor: Mitteilungsblatt – službeni glasnik Austrijskoga distrikta, studeni 2017.

[1] Pape su u svojim enciklikama marksizam, komunizam i socijalizam označili kao najgore krivovjerje svih vremena, „u svojoj srži loše“, kao „bič Sotone“, „smrtonosni otrov“, „upropašćujući kvasac koji se uvlači u unutrašnjost ljudskoga društva i dovodi ga u najveću opasnost“, kao „dokidanje svakoga društvenoga poretka jer uništava njegove posljednje temelje“.

Svetopisamsko utemeljenje čistilišta i njegove patnje

,,Uzdamo se u Gospodina da će onaj, koji je u vama započeo dobro djelo i dovršiti ga do dana Isusa Krista“. Ove riječi današnje poslanice govore nam o stvarnostima koje smo obilježili prethodnih dana, koje promatramo cijeli mjesec studeni – posljednje stvari, sudbine čovjekove duše nakon njegove smrti. Djelo čovjekova spasenja počinje krštenjem, ono se razvija i jača primanjem sakramenata i to djelo – ako čovjek ostane vjeran – bit će dovršeno u vječnosti. Ako postignemo savršeno sjedinjenje s Bogom, ako na nama ne bude nikakve ljage grijeha, ono će biti dovršeno odmah nakon naše smrti, bit ćemo odmah pripušteni u blaženo zajedništvo s Bogom u nebu. Budemo li pak trebali dati zadovoljštinu za naše grijehe, to djelo bit će dovršeno nakon naše smrti, kada ćemo morati proći kroz patnje čistilišta. U četvrtak smo obilježili Dušni dan – spomen svih vjernih mrtvih i zapravo je cijeli mjesec studeni posvećen molitvi za naše pokojne, razmatranju posljednjih stvari i zato ćemo pokušati promotriti stvarnost čistilišta – mjesta u kojemu se nalaze duše koje su umrle u Božjoj milosti, ali ipak ne mogu odmah ući u nebo, nego moraju dati zadovoljštinu Božjoj pravednosti za svoje grijehe, zadovoljštinu koju su propustili učiniti na zemlji.

Čuli smo riječi današnje poslanice – Bog će djelo spasenja u nama dovršiti do dana Isusa Krista, odnosno do Njegova drugog dolaska. To znači da ono neće nužno biti dovršeno odmah nakon smrti, da nećemo nužno odmah biti pripušteni u nebo. Krunu vječne slave u nebu postići će odmah oni koji su dali potpunu zadovoljštinu – poput mučenika koji su svojom krvlju okajali sve svoje grijehe, oni na kojima nije bilo nikakve ljage grijeha, koji su umrli u savršenoj svetosti, duhovnom sjedinjenju s Bogom. No taj stupanj je teško postići jer imamo iskustvo, osjećamo kako smo slabi, kako često griješimo – makar i u onim malim stvarima, a Bog će tražiti da damo zadovoljštinu njegovoj pravednost za svaki, pa i najmanji prijestup Njegove božanske volje. A ako to ne učinimo na zemlji, u ovome životu, morat ćemo u drugome. To je biblijsko, teološko, razumsko utemeljenje nauka o čistilištu – koji je od Boga objavljeni nauk, nasuprot protestantskim krivovjerjima koja taj nauk odbacuju.

Svi sveti i Svećeničko bratstvo sv. Pija X.

Prije 47 godina došao je jedan nadbiskup koji je zračio radošću iz biskupskoga dvora u Fribourgu (Švicarska) sa vrijednim dokumentom u rukama. To je bila uredba o priznaju našega Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. koju je biskup Charrière upravo potpisao. Radosti male bogoslovske obitelji nije bilo kraja. Rođeno je Svećeničko bratstvo. U povelji je kao datum rođenja bio naveden 1. studenoga 1970.

Da je dan nastanka Bratstva pao upravo na Sve svete za nadbiskupa Lefebvrea nije bila slučajnost. On sam je naime rekao: ,,Nije li to vodila Providnost? Taj datum, 1. studenoga 1970., je u mojim očima jedan glavni događaj u našoj povijesti. To je službeni datum rođenja Bratstva. Na taj ga je dan Crkva donijela na svijet“. Božja Providnost je dakle tako odlučila. Bog je htio da utemeljenje Bratstva bude takoreći usidreno u općinstvu svetih.

Vjerujem da je Bog imao različite razloge za taj odabir:

1) Naš utemeljitelj primio je od Boga poslanje da usred sveopćega propadanja Crkve obnovi svetost svećenstva, a time i kršćanskoga života. I tako nam se čini samorazumljivim da nam Bog svima govori: ,,Kod ovoga djela obnove morate promatrati svece, prema njima se usmjeravati. Ne smijete gledati ni lijevo ni desno, na nove ideje i misli vodilje koncilske Crkve, kao ni na nove uzore i idole koje se danas hvali – medijske idole i one pastire u Crkvi (biskupe, pa do samoga pape) koji to žele biti. Ne, morate vaš pogled usmjeriti prema mnoštvu svetaca, na primjer koji su nam dali, na misli vodilje koje su ostvarili“.