62 razloga zašto po savjesti ne možemo prihvatiti Novu Misu

 

6

2 razloga zašto prema svojoj savjesti ne možemo sudjelovati na novoj Misi (također poznatoj kao Misa Pavla VI., Novus Ordo, nova liturgija), bilo da se služi na narodnom jeziku ili na latinskome, prema narodu ili prema svetohraništu.

Iz istih razloga držimo se vjerno tradicionalne Mise (također poznate kao tridentska Misa, stara latinska Misa, Rimski Misal, Pijev Misal, Misa sv. Pija V., Misa svih vremena).

1. Zato što Nova Misa nije jasna ispovijest katoličke vjere (što tradicionalna Misa jest); ona je dvosmislena i protestantska. Zbog toga, budući da molimo kako vjerujemo, slijedi da ne možemo moliti na novoj Misi na protestantski način i još uvijek vjerovati kao katolici!

2. Zato što promjene nisu bile neznatne, nego se „radi o temeljitoj reformi... potpunoj promjeni... novoj tvorevini.“ (mons. A. Bugnini, jedan od tvoraca nove Mise)

3. Zato što nas nova Misa upućuje na stajalište da ,,istine... mogu biti promijenjene ili prešućene, a da se pritom ne iznevjerimo svetome pologu vjere s kojim je katolička vjera zauvijek povezana.“

4. Jer nova Misa predstavlja „zapanjujuće udaljavanje od katoličke teologije o svetoj Misi, kako je formulirana na XXII. zasjedanju Tridentskoga sabora koji je, definitivno određujući ‚kanone‘ obreda, podigao nepremostivu branu protiv bilo kakvog krivovjerja koje bi moglo narušiti cjelovitost Učiteljstva.“ (*)

5. Zato što razlika nije u pukim detaljima ili tek izmjeni obreda, jer „koliko toga trajno vrijednoga pronalazi [u novoj Misi] tek sporedno ili različito mjesto, ukoliko ga uopće pronalazi“. (*)

6. Zato što su ,,nedavne reforme već dostatno pokazale kako bi nove izmjene u liturgiji prouzročile jedino posvemašnje nesnalaženje vjernikâ, koji već pokazuju znakove nemarnosti i jasnog opadanja vjere“. (*)

7. Zato što nas u vremenima zbunjenosti kao sada, vode riječi našega Gospodina: „po plodovima ćete ih njihovim prepoznati“. Plodovi nove Mise su: pad pohađanja nedjeljne Mise u Francuskoj za 43% (kardinal Marty), za 50% u Nizozemskoj (New York Times, 5. siječnja 1976.) za 62% u Njemačkoj (opće istraživanje iz studenog 1985.).

8. Zato što se „u većem dijelu klera to očituje (obveza služenja nove Mise) kao bolna kriza savjesti…“ (*)

9. Zato što se u manje od sedam godina nakon uvođenja nove Mise broj svećenika u svijetu smanjio s 413 438 na 243 307 – za gotovo 50% (statistika Svete Stolice).

10. Zato što nam „pastoralni razlozi navedeni u prilog tako ozbiljnog prekida s tradicijom... ne izgledaju dovoljni.“ (*)

11. Zato što nova Misa ne očituje vjeru u stvarnu prisutnost našega Gospodina – dok je tradicionalna Misa neosporno očituje.

12. Zato što nova Misa stvara pomutnju između stvarne Kristove prisutnosti u Euharistiji s njegovom mističnom prisutnošću među nama te se time približava protestantskom nauku.

13. Zato što nova Misa zamagljuje ono što bi trebala biti jasna razlika između hijerarhijskog svećeništva i sveopćeg svećeništva vjernika (kako to čini protestantizam).

14. Zato što nova Misa naginje krivovjernoj teoriji da vjera naroda, a ne svećenikove riječi, uprisutnjuju Krista u Euharistiji.

15. Zato što uvođenje luteranske „molitve vjernika“ u novu Misu slijedi i potiče protestantsku zabludu da su svi vjernici svećenici.

16. Zato što nova Misa ukida svećenikov pokajnički čin (,,Confiteor“), koji on izgovara zajedno s narodom, i tako promiče Lutherovo odbacivanje katoličkog nauka da je svećenik sudac, svjedok i posrednik pred Bogom.

17. Zato što nas nova Misa upućuje na shvaćanje da narod koncelebrira sa svećenikom – što je protivno katoličkoj teologiji!

18. Zato što je šest protestantskih službenika (slika ispod) surađivalo u stvaranju nove Mise (slijeva ispod: George, Jasper, Shepherd, Kunneth, Smith i Thurian s Pavlom VI.).

19. Zato što su autori nove Mise poput Luthera ukinuli prikazanje (ofertorij) - koje je vrlo jasno izražavalo žrtveni, pomirbeni značaj Mise, i sveli ga na jednostavni prinos darova.

Blaženi Alojzije Stepinac: Svijest o Kristovoj prisutnosti i dužno poštovanje prema Euharistiji

Lice zemlje se obnovilo Kristovim dolaskom na svijet i dovršenjem njegove krvne žrtve na križu. „Ta znate, veli sv. Pavao, da od svoga ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim neraspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.“ (1 Pt 1,18). Ako je pak tako, a tako sigurno jest, onda moramo mi svećenici ozbiljno postupati s najsvetijim činom na zemlji. A sigurno se ne može ozbiljno postupati ako se svećenik brižno ne pripravlja na svetu Misu i dolično ne zahvaljuje za nju. Što nam opet kaže mudrac u Pismu: „Koji se boje Gospodina pripravljaju se srcem svojim i pred njim se ponizuju“.

Za Izraelce u pustinji čitamo, kad su prvi put opazili manu, da su pitali: „Mana? Što je to?“. Koliko više mi, kad kanimo pristupiti oltaru, moramo se zamisliti i zapitati, što kanimo činiti, kad ono, što dolazi u ruke nije obična mana u pustinji, nego Kruh života, Isus Krist. Mojsiju nije bilo dozvoljeno približiti se ni gorućem grmu: „Ne prilazi ovamo. Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojemu stojiš je sveto tlo.“ (Izl 3,5) Nama je dano približiti se, ne gorućem grmu, nego Kristu pod prilikama kruha i vina na oltaru. Zar ćemo s manje respekta pristupiti oltaru, nego Mojsije gorućem grmu?

Jakov je nakon sna, u kojem je vidio kako anđeli Božji silaze i uzlaze, povikao izvan sebe: „Zaista se Gospodin nalazi na ovom mjestu, ali ja nisam znao! Koliko je strašno ovo mjesto! Zaista je ovo kuća Božja, ovo su Vrata nebeska.“ (Post 28,16). Što bismo morali reći mi, koji ne u snu, nego u zbilji gledamo, ne ljestve s anđelima nego Gospodara anđela, stvarno prisutnog na oltaru, kada obavljamo Pretvorbu, ili bolje On preko nas jadnih ljudi, pretvara kruh u Tijelo i vino u Krv Kristovu! Nije dakle, potrebno trošiti više riječi, kako je važna prava priprava za svetu Misu svakom svećeniku, ma kako bio zaposlen, da ga ne bi možda stigao prijekor izrečen preko proroka.

(odlomak iz knjige: A.Benigar, „Stepinac“; str. 279)

Naturalizam

 

U redu spasenja koje je Bog darovao čovjeku, postoji tajanstveno zajedničko djelovanje naravi i milosti. Bog čovjeka, naime, nije pozvao samo na naravni cilj, nego na „dioništvo božanske naravi“ (usp. 2 Pt 1,4) i na gledanje Boga „onakva kakav jest“ (1 Iv 3,2), „licem u lice“ (1 Kor 13,12). Za postizanje ovog cilja nisu dostatne naravne snage i čovjekovi darovi, nego je za to potrebna milost posvetna, Božja milost koja pomaže.

K tome pridolazi da je ljudska narav ranjena istočnim grijehom. Čovjek jednostavno nije samo dobar, „ta čovječje su misli opake od njegova početka“ (Post 8,21). Čovjek ima loša nagnuća koja ne smije slijediti, već im se mora oprijeti. I ovdje mu Božja milost mora pomoći kako bi izvojevao što je moguće savršeniju pobjedu nad svojim neurednim strastima. Milost za paloga čovjeka, dakle, nije samo nužna kako bi ga izdigla u nadnaravni red (gratia elevans), nego kako bi mu liječila rane istočnog grijeha (gratia sanans).

Pod naturalizmom se stoga u teologiji podrazumijeva jednostrano naglašavanje naravi nauštrb milosti. Naturalizam niječe ili uzdizanje čovjeka u nadnaravni red, a time i istočni grijeh. Jedan drugi oblik naturalizma doduše ne niječe milost, ali čovjekove naravne snage proglašava dostatnima za postizanje cilja života. Na koncu, može postojati i jedan više praktični naturalizam, to jest stav koji doduše ne niječe milost i njezinu potrebu, ali je praktično zanemaruje.

Sveti Ljudevit Montfortski: Važnost molitve svete Krunice za obraćenje i pobjedu u duhovnim borbama

Presveta Djevica je objavila blaženom Alanu da su se najokorjeliji grješnici kajali i gorko oplakivali svoje grijehe, čim bi sv. Dominik počeo propovijedati krunicu. Čak su i mladići činili nevjerojatne pokore. Gdje god je propovijedao krunicu, gorljivost i poticaji su bili toliko veliki da su se grješnici obraćali dajući svima dobar primjer svojom pokorom i promjenom života.

Ako dakle osjećaš da ti je savjest opterećena krivicom, uzmi krunicu i moli je na čast kojeg otajstva života, muke i slave Isusa Krista. I budi uvjeren, da dok ti budeš razmatrao i častio ta otajstva, on će prikazivati nebeskom Ocu svoje svete Rane, zagovarat će te i zadobiti ti pokajanje i oproštenje grijeha. Naš Gospodin jednog dana reče blaženom Alanu: ,,Da ovi jadni grješnici često mole moju krunicu sudjelovali bi u zaslugama moje muke, i ja bih kao njihov Zagovornik ublažio božansku pravdu”.

Piusfilm: Pokret katoličke mladeži

U Hrvatskoj je tradicionalni pokret još uvijek u početnim fazama, te se koncentrira na nastojanja oko promicanjem ponajprije liturgije, zatim i teologije, međutim nam je ona prava pokretačka snaga – a to je aposolat, još uvijek u ikakvom konkretnijem pogledu, nedostupna. Mnogi se zato s pravom mogu pitati, što bi to bio tradicionalni katolički apostolat, i da li on uopće u nekom pravom smislu postoji, poglavito u odnosu na metode i oblike koje susrećemo u okružju moderne Crkve? Naročito je kritična točka s obzirom na mlade – ono što se standardno susreće po našim župama i tzv. 'susretima' i 'Misama za mlade', obilježenim svjetovnim, pomodnim instrumentima, ritmovima i pjesmama, te plitkom, sentimentalnom duhovnošću. Iako smo s jedne strane svjesni da taj pristup nije opravdan niti dobar, opet kao da smo podsvjesno skloni prihvatiti tu tezu, da nije jasno koji bi drugi pristup mladima u današnjem vremenu uopće imao smisla. Da rješenje postoji, i štoviše da je to jedino moguće, moći ćemo se uvjeriti uvidom u onu stvarnost, gdje se taj apostolat razvio sa svim mogućnostima, a to je upravo djelovanje Svećeničkog bratstva sv. Pija X. Vjerujemo da će nam u tome moći pomoći ovaj kratki, ali upečatljiv video (opremljen prijevodom – titlovima na hrvatskom) o apostolatu Bratstva na njemačkom govornom području – gdje djeluje njihov Katolische Jugendbewegung (Pokret katoličke mladeži).

Intervju s mons. Bernardom Fellayom

Intervju objavljen u biltenu Švicarskog distrikta Bratstva sv. Pija X. „Le Rocher c'est le Christ“, broj 88 (travanj-svibanj 2014.)

„MORAMO BITI ZABRINUTI BRIGOM O DUŠAMA“

Prigodom njegova posjeta u Oensingenu, 20.siječnja 2014., mogli smo porazgovarati s monsinjorom Fellayom o aktualnim pitanjima koja se tiču Crkve i Bratstva sv. Pija X.

Privremeni zavjeti kod sestara u Göffingenu

Pretprošle je nedjelje bila velika svečanost u Göffingenu (Riedlingen), jer ondje se nalazi novicijat Sestara Bratstva sv. Pija X. njemačkog govornog područja u kojemu su se dvije novakinje tijekom dvije godine pripravljale za ovaj dan – svoje prve zavjete. Tijekom „trojne“ svete Mise pred otvorenim su Svetohraništem izrekle svoje privremene zavjete, za razdoblje do Bijele nedjelje sljedeće godine. Jedna je vjernica župne zajednice Bratstva sv. Pija X. u Göffingenu, jedva zadržavajući suze, izrazila koliko cijeni ovaj novicijat u Göffingenu i koliko se radovala ovome danu. Ona zacijelo nije bila jedina kako se može vidjeti na sljedećim fotografijama.

Blog Christus Rex prenosi fotografije ovoga događaja kako bi naši vjernici bolje upoznali časne sestre u Tradiciji, naše anđele koji svojim radom, molitvom i trpljenjem čine velika djela za obnovu kršćanske civilizacije u današnjem svijetu.

Dragi Bože, potakni srce mnogih mladića i djevojaka u našem narodu da smognu snage odlučiti se za redovničko zvanje!

Finalni sprint za križarsku vojnu svete Krunice

Biskup Bernard Fellay, Generalni poglavar Svećeničkog Bratstva sv. Pija X., pozvao je sve vjernike po cijelom svijetu da od 1. siječnja 2014. sudjeluju u Križarskoj vojni svete Krunice. Do blagdana Duhova diljem svijeta treba izmoliti 5 milijuna Krunica na nakane ove Križarske vojne.

Blog Christus Rex ponovno poziva da u ovome „finalnom sprintu“ intenziviramo molitvu svete Krunice i u potpunom pouzdanju u pomoć Presvete Djevice produbimo molitvu.

Cilj Križarske vojne svete Krunice 2014.:

5 milijuna Krunica na tri nakane:

      1) Kako bi se zazvala posebna zaštita Bezgrješnog Srca Marijina na djela Bratstva

      2) Za povratak Tradicije u Crkvi
      3) Za pobjedu Bezgrješnog Srca Marijina po posveti Rusije.

Sredstva:

1) Molitva i pokora, kako je to zahtijevano u Fatimi;
2) Posvećenje vršenjem staleških dužnosti
3) Duh žrtve u sjedinjenju sa svetom Misnom žrtvom.

Izjava mons. Fellaya o novom bračnom pastoralu kardinala Kaspera

Izjava mons. Bernarda Fellaya, Generalnog poglavara Bratstva sv. Pija X., o novom bračnom pastoralu prema kardinalu Kasperu.

Što će se dogoditi na izvanrednom zasjedanju Biskupske sinode koja se treba sastati od 5. do 19. prosinca 2014., posvećene „pastoralnim izazovima obitelji u kontekstu evangelizacije“? Ovo pitanje se postavlja s velikim nemirom pošto je, prigodom posljednjeg Konzistorija (29. veljače 2014.) kardinal Walter Kasper, na pitanje pape Franje i s njegovom izričitom potporom, predstavio temu sljedeće Sinode pokazujući takozvana pastoralna otvaranja koja su doktrinarno sablažnjiva.

Ovo izvješće koje je prvotno trebalo ostati tajno, objavljeno je u tisku, a burne rasprave koje je prouzročilo među članovima Konzistorija, na koncu su također otkrivene. Jedan se sveučilišni profesor nije libio govoriti o „pravoj kulturnoj revoluciji“ (Roberto De Mattei), a jedan novinar označio je „promjenom paradigme“ činjenicu da kardinal Kasper predlaže da se rastavljeni i „ponovno vjenčani“ mogu pričešćivati, a da njihov prošli brak nije proglašen ništavnim, „a to trenutačno nije moguće na temelju Isusovih riječi koje su vrlo stroge i izričite o rastavi“ (Sandro Magister).

Prvi susret s Misom svih vremena (II.)

Bio sam prvi put na tradicionalnoj Misi i prvi put sam uživo vidio Bratstvo.

Sve što sam čitao o Nadbiskupu i Bratstvu prihvaćao sam, dobro sam razumio o čemu se radi, podržavao molitvama ali nisam bio siguran je li Bratstvo skupina oholih buntovnika, revolucionarnih aktivista. Nakon tog susreta sve moje sumnje su nestale. Toliko poniznosti, skromnosti, blagosti a s druge strane čvrstoće i odlučnost u vjeri, sve za spas duša. Kako je pater Schmidberger mudro odgovorio na provokativno pitanje o papi Franji, bez nervoze, bez revanšizma s blagom dozom tuge, da papa kad propovjeda dobro govori ali što napiše prožeto je duhom liberalizma. U jednom trenutku kod predavanja o krizi (ne sjećam što je bio povod) potekle su mi suze na oči. Kad sam poslije to pričao ženi, rekla mi je da je ona u nekoliko navrata zaplakala.

Jedna gospođa iz Njemačke je pričala da joj je jedan stari svećenik govorio, idi u „Piusbruderschaft“, tamo su sveci. Sad sam se i sam uvjerio.

Što se tiče same Mise, to je svima znano, duh poklonstva, Bog u središtu, stvarna otajstvena prisutnost, svetost, u to nisam imao sumnji.

Bit ćete u mojim molitvama. Neka vas Gospodin uzdrži na putu svetosti, neka vam da snage.

S. V., Split

O „susretu“ mons. Fellaya s papom Franjom - priopćenje za tisak

Engleska web stranica Rorate Coeli objavila je 10. svibnja 2014. pod pseudonimom „Adfero“ „ekskluzivnu vijest“, čiji se izvori – prema njemu – ne smiju objaviti.

Ova „ekskluzivna informacija“,koju su preuzeli različiti mediji, govorila je da je mons. Bernard Fellay, Generalni poglavar Svećeničkog Bratstva sv. Pija X. susreo papu Franju. Rimska tiskovna agencija i.media objavila je 11. svibnja da su dvojica asistenata mons. Fellaya, pateri Niklaus Pfluger i Alan-Marc Nély pribivali Papinoj privatnoj Misi.

Pateri Pfluger i Nély nikada nisu pribivali Papinoj privatnoj Misi, a novinari koji to tvrde imaju velike poteškoće s navođenjem nadnevka tog navodnog događaja.

Kada sloboda samu sebe uništava

Sloboda, sloboda, sloboda. Od Luthera koji ju je prvi zahtijevao, dajući joj novo i revolucionarno značenje, sloboda prati sve korake modernog društva. Luther, u ime slobode niječe papinsko Učiteljstvo i prinčevima predaje despotsku vlast koja obuhvaća, što je nečuveno za kršćansko društvo, i samu duhovnu vlast.

Krenuo s radom Radio Vobiscum

 

Nastao je u Njemačkoj, na talijanskome jeziku. Radio vobiscum kako bi se prenosio tradicionalni crkveni nauk.

Ovaj web-radio želi biti točkom povezivanja svih onih, pojedinačno ili u zajednici, koji brane katoličku Tradiciju i omogućuju joj da i dalje živi.

http://radio-vobiscum.tumblr.com

P. S. Kao povratnu reakciju na ovu objavu, primili smo odgovor koji prenosimo:

GRAZIE - (((†))) Radio Vobiscum [ GERMANIA ]

Dragi slušatelji, dragi prijatelji s "Christus Rex -a Hrvatska"

Zahvaljujemo Vam da ste svojim čitateljima javili da je pokrenut naš WebRadio "Radio Vobiscum".

don Etienne

Ugodno slušanje svima !

Sklopljenih ruku! Molimo Bezgrješnu.

Anđeoski duhovi i sveti Pijo iz Pietrelcine

Intervju s don Marcellom Stanzionem

Ne znaju svi da su mnogi sveci imali veoma osobit odnos s anđelima. Otac Pijo ga je imao sa svetim Mihovilom Arkanđelom. Kako bismo sebi objasnili tu pobožnost, pitali smo don Marcella Stanzionea, župnika i autora brojnih knjiga o anđelima (među kojima Anđeli i sveti Pijo iz Pietrelcine, Edizione il Segno) da nam ispriča o svojim istraživanjima.

NIJE BILO KNJIGA O TOJ TEMI

Don Marcello, kako nastaju Vaše studije o anđelima?

Već se dvadeset godina bavim proučavanjem anđeoskog svijeta, to je bila misija koju sam shvatio u San Giovanni Rotondu. Išao sam u grad koji je ugostio Svetog Fratra iz Pietrelcine na hodočašće, 1993. godine, i pošto sam se molio više sati na njegovu grobu, otišao sam se okrijepiti. Restoran je bio pun i u određenom su me trenutku pitali može li jedna gospođa sjesti pokraj mene kako bi mogla objedovati. Odgovorih potvrdno i započeh s njom razgovarati. Žena mi reče da se svaki dan molila anđelima pokazujući mi i knjigu o tome; ta me stvar iznenadila jer to nije bila knjiga katoličkog učenja, nego ezoterijskog i kabalističkog koja je po mom mišljenju samo išla za stvaranjem zbrke.


Bio sam začuđen kako su se kršćani molili ovim „new age anđelima“. Od tog sam trenutka imao neku vrstu gnjeva koji se uvećao kada sam otkrio da u laičkim knjižarama nema knjiga katoličke duhovnosti koje su se bavile ovom temom. Otada sam počeo s radom kako bi došlo do odgovarajućeg širenja pobožnosti.

Dakle, bilo je to nadahnuće svetog Pija?

Da, mislim baš da je to bio poziv da se proširi kršćanska pobožnost anđelima, poziv došao baš od Padre Pija.

Što se odonda otkrili?

Da u životu svih svetaca koje štujemo postoje duboki odnosi s anđelima. U današnjoj teologiji pak ne postoje mnogi poticaji koji govore o nebeskim stvorenjima i štoviše, u današnjem društvu, čini se da je tko se time bavi, osoba koja ima vremena za gubljenje ili je djetinjasta. Ipak, u životu oca Pija, koji je bio jedan od najvažnijih mistika dvadesetog stoljeća, anđeli su imali odlučujuću ulogu.

Tko su anđeli?

Mogu se definirati kao „bića posrednici“ između Boga i ljudi, bestjelesni, dakle duhovi. Za nas su primjeri u koje se možemo ugledati i koji nam mogu biti poticaj jer su uvijek orijentirani prema Bogu.

Koje zadaće imaju anđeli?

Imaju ih mnoštvo: ponajprije hvaliti Boga i klanjati Mu se, potom stvarati kontakt između Njega i ljudi. Osim toga, anđeli čuvari imaju zadaću štititi i „prosvjetljivati“ ljude dok drugi čuvaju narode itd. Nebeska stvorenja imaju također i egzorcističku ulogu i bore se protiv demona kao primjerice čini sveti Rafael koji protjeruje demona Asmodeja koji razvratnošću uništava brakove ili sveti Mihovil koji se bori protiv Sotone.

Koji je odnos imao otac Pijo s anđelima?

Otkada je bio dječak, Sveti je Fratar iz Pietrelcine imao osobitu pobožnost prema njima. Postoji mala anegdota koja nam pojašnjava koliku je prisnost sveti Pijo iz Pietrelcine imao s ovim stvorenjima i potječe iz njegovih prvih godina svećeništva.

Objasnite nam bolje.

Sveti je Fratar imao običaj ostaviti uvijek otvorenima kućna vrata. Osobama koje su ga pitale zar se ne boji lopova uvijek bi odgovarao :Ne, ne! Čuva me Anđelčić!“ Zanimljivo je također kako je vjernicima preporučivao pobožnost svetom Mihovilu Arkanđelu. Zbilja, mnogi pokornici dolazili su k njemu pozvani da vrše zadovoljštinu za svoje krivnje baš u svetištu svetog Mihovila Arkanđela na brdu Gargano.

Je li ih često viđao?

Imao je svagdašnji i veoma snažan odnos s njima, čak je svom jednom duhovnom djetetu izrekao proroštvo, govoreći: „Imat ćeš devetero djece, toliko koliko i anđeoskih korova“. Život oca Pija bio je veoma orijentiran prema širenju pobožnosti prema anđelima.

Je li imao jednoga kojeg je osobito volio?

Kao što sam maloprije govorio, gajio je pobožnost prema svetom Mihovilu Arkanđelu također i zbog toga jer je bio događaj vezan za ovo nebesko stvorenje.

Koji?

Jedanput mu je njegov fratar bolničar, otac Mariano Palladino rekao da je jedna mističarka u viđenju vidjela oca Pija koji se borio protiv demona od djetinjstva. Sveti fratar, čuvši ove riječi, potvrdio je i dodao: „Da nije bilo po svetom Mihovilu, demon bi me zgazio nogama“.

Koje su bile molitve koje im je često posvećivao?

Ne postoje sigurni izvori o tome koje je molitve otac Pijo posvećivao anđelima, ali je zacijelo molio Anđeosku krunicu, zvanu također i Ružarij svetog Mihovila te pretpostavlja se i četrdesetnicu svetog Mihovila, od 14. kolovoza do 29. rujna; uistinu, ako se krene s raščlambom temeljnih etapa Svetog Fratra iz Pietrelcine, može se zamijetiti kako mnoge padaju upravo u ovo vrijeme, osobito u mjesec rujan.

Zašto je bio tako vezan za svetog Mihovila Arkanđela?

Upravo stoga što mu je pomagao u bitkama protiv zloduha. Samo Bog može pobijediti Sotonu i dao je mogućnost, budući da je i zloduh jedan anđeo, da se protiv njega bori istim „oružjem“ i dakle, dajući nam našeg najvećeg branitelja. Malobrojni to znaju, ali na čast Arkanđela Mihovila, otac je Pijo dao staviti njegovu sliku na zidove od Casa Sollievo. Nije je moguće vidjeti jer je ikona postavljena povisoko, ali još uvijek je ondje. Sveti je Pijo volio reći da se valja boriti pod stijegom svetog Mihovila Arkanđela.

IMAO JE POMOĆ ANĐELA

Je li se otac Pijo često molio anđelima?

Već u tijeku svete Mise bila je jaka anđeoska prisutnost, kao primjerice u Slavi ili kada molimo Božje oproštenje i tako je sveti Pijo imao snažan odnos s anđelima. Događalo se često također i da ih vidi tijekom celebracije ili u drugim prigodama.

Kada se sveti Pijo utjecao nebeskim stvorenjima?

Poglavito kada je morao odgovoriti na pisma ili kada je ispovijedao strance; govorilo se da je uspijevao govoriti brojne jezike upravo zahvaljujući zahvatu ili prišaptavanju anđela.


Ispričajte nam neku drugu anegdotu o svetom Piju i anđelima?

Sveti je Pijo uvijek govorio svojim vjernicima: „Kada me trebate, pošaljite svoje anđele čuvare jer ne plaćaju kartu za vlak i ne troše potplate cipela“. Ova se izreka može činiti banalnošću, ali nije tako. Postoje mnogobrojni svjedoci koji potvrđuju kako je otac Pijo osjećao „unutarnje“ glasove od njihovih anđela čuvara.

Posljednja epizoda?

Jedanput je na ispovijed k ocu Piju otišao francuski sjemeništarac koji je kao i svi dječaci bio malo prpošan. O tome mu je Svetac postavio nekoliko pitanja i potom je otpočeo nabrajati sve mladićeve grijehe. Sjemeništarac je ostao zgranut, sveti Pijo ga onda upita vjeruje li u anđele, ali kao odgovor je dobio samo: „Ma, ja ga nikada nisam vidio…“ Kao odgovor mu je fratar dao ćušku i rekao s takvim zanosom: „Prelijep je i sjajan“.

Ekskomunicirani svetac: Jakov della Marca

Vrijeme koje je prethodilo Reformaciji obilježeno je postojanim i veličajnim djelom nekoliko propovjednika, među kojima je jedan zbilja bio velikim i bio je također i ekskomuniciran, a zvao se sveti Jakov della Marca (san Giacomo della Marca 1393.-1476.) čiji se liturgijski blagdan obilježava 28. studenog. Između XIV. i XV. stoljeća Crkvu je zahvatila korupcija, a istodobno su mnogi krivovjerci hodali uokolo, iskrivljujući i vjeru i nauk. Malo reda, premda se upravo spremao teren na kojem će djelovati herezijarh Luther, donijeli su upravo ovi neustrašivi propovjednici.

Rođen je u Monteprandoneu (Ascoli Pieno), s 22 godine u svetoj Mariji od Anđela obukao je franjevački habit iz ruku svetog Bernardina Sijenskoga. Njegov je život bio obilježen velikom pokorom. Tijekom godine se podvrgavao sedam četrdesetnica, a drugih su se dana njegovi obroci sastojali od zdjele boba kuhanoga na vodi.

Crkva u izgnanstvu

Sveta Misa u tajnosti u Francuskoj tijekom Revolucije

Jesmo li mi, današnji tradicionalni katolici zbilja u usporedivoj situaciji s francuskim katolicima tijekom Grande Révolution, tijekom takozvanog „velikog terora“ u kojoj se sveta Misa mogla celebrirati samo u velikoj tajnosti?

Kad bi se reklo da umišljamo, moglo bi se postaviti protupitanje, zašto ne možemo dobiti nigdje crkvu ili kapelicu za celebraciju svete Mise, u istom gradu i istoj državi, gdje svi krivovjerci i raskolnici to mogu bez većih problema, u gradu u kojem se Dalaj Lamu primalo s najvećim počastima, gdje anglikanske pastorice navodno održavaju svoje službe po katoličkih kapelicama…Sjetimo se da su ekskomunikacije davno već dokinute.

Kad bismo bili presmioni i zamolili tradicionalnog svećenika da slavi svetu Misu na nekom pokrajnjom oltaru u nekoj crkvi, župnik bi vjerojatno pozvao vatrogasce.

Za tradicionalnu sv. Misu, prije koje se ne potpisuje vjernost Koncilu, zbilja nigdje nema mjesta – osim u hotelskim podrumskim prostorijama, i to nakratko.

Podsjeća li Vas sve ovo na dolazak našega Gospodina na ovaj svijet iako smo u Uskrsnom vremenu?

Pa, ima li u toj svetoj Misi bilo što drukčije od onoga što stoji u Misalu koji je proglasio Papa kojega su koncilske strukture po svaku cijenu htjele proglasiti svetim: nema! Je li to gotovo ista sveta Misa koji je celebrirao blaženi Alojzije Stepinac? Da. Pa u čemu je onda problem???

Fatima i križarska vojna Krunice

26. prosinca 1957. sestra je Lucija dala intervju s pojašnjenjima ocu Augustinu Fuentesu koji je trebao biti postulatorom kauze za proglašenje blaženima drugih dvaju Fatimskih vidjelaca: Franje i Jacinte Marto.

U tekstu koji donosimo, među drugim vrlo važnim i aktualnim stvarima govori se o nužnosti svete Krunice u trenutačnoj borbi Crkve sa silama tame, tako prisutnih i u njezinoj vidljivoj strukturi. Fatimska nam je vidjelica rekla da je: „Sveta Djevica htjela dati, u ovim posljednjim vremenima u kojim živimo, novu djelotvornost molitvi svete Krunice.

Ona je toliko ojačala njezinu djelotvornost da ne postoji problem, koliko god bio teškim, materijalne ili osobito duhovne naravi, u privatnom životu svakoga od nas ili u životu naših obitelji, obitelji cijeloga svijeta, redovničkih zajednica ili čak u životu naroda i nacija da se ne može riješiti molitvom svete Krunice. Nema problema, kažem vam, koliko god bio teškim, da se ne može riješiti molitvom svete Krunice. Sa svetom Krunicom ćemo se spasiti, posvećivati, utješit ćemo našega Gospodina i postići ćemo spasenje mnogih duša.“

Ovo je sredstvo više puta odabrao naš Generalni poglavar za borbu protiv strašne krize koja danas razdire Crkvu.

Priključimo se gorljivo novoj Križarskoj vojni svete Krunice koja će završiti sljedećeg 8. lipnja kako bismo isprosili posebnu zaštitu Bezgrješnog Srca Marijina na djela Tradicije, za povratak Tradicije u Crkvi, za pobjedu Bezgrješnog Srca Marijina i posvetu Rusije.

Kratak kritički pregled Novog reda Mise

 

Nakon knjige nadbiskupa Lefebvrea: ,,Otvoreno pismo zbunjenim katolicima", u tiskanom obliku odsada je dostupna i knjižica s tekstom poznate intervencije kardinala Ottavianija i Baccija, ,,Breve esame critico", koja se odlikuje kao najznamenitija i najrelevantnija kritika Nove mise (i to u njezinom izvornom tekstu, bez kasnijih zlouporaba koje su se iz nje izrodile). U dodatku tekstu nalazi se i bula pape sv. Pija V., Quo primum tempore, kojom je tradicionalni obred zauvijek kodificiran i zajamčeno pravo svakom svećeniku da ga celebrira, kao i Dekret o misnoj žrtvi Tridentskog sabora, u kojem je izložena zauvijek obvezujuća vjera Crkve o svetoj misnoj žrtvi.

Knjižicu možete naručiti također na kontakt adresu našeg bloga: christusrexhrvatska(ET)gmail.com.

Iz zaključnog dijela:

Ograničili smo se na sumarni pregled Novus Ordo i njegovih najtežih zastranjenja od teologije katoličke Mise. Primjedbe smo ograničili samo na tipične stvari. Cjelovito vrjednovanje svih skrivenih opasnosti, pogibelji i elemenata koji su duhovno i psihološki razorni a nalaze se u dokumentu — bilo u tekstovima, bilo u rubrikama i uputama — zahtijevalo bi mnogo zamašniji rad. (...)

Novus Horror Missae (III.)

Sveta Misa na Cvjetnicu kao maškarada

 

 

 

Komentar: Nije fotomontaža, nije zezancija. U župi Saint Joan d'Arc u nadbiskupiji Saint Paul and Minneapolis u državi Minnesota u Sjedinjenim Američkim Državama održana je na Cvjetnicu ove godine ova bogohulna celebracija.

Župnik je sa svojim liturgijskim timom želio malo „oživjeti“ obiteljsku Misu pod geslom „Heart of the Beast“ kao lutkarsko kazalište.

Svećenik i ministranti su nosili životinjske i ljudske maske. Vjernici su bili prerušeni u biljke i cvijeće.

Pa kad Vam sljedeći put netko nešto predbaci zbog tradicionalne svete Mise?!

Plodovi reforme ne mogu biti očitiji! E kad bi to bio samo neki pojedinačni slučaj…