Intervju s preuzvišenim biskupom Bernardom Fellayom - treći dio

Objavili smo dva dijela intervjua s preuzvišenim biskupom Bernardom Fellayom, Generalnim poglavarom Svećeničkog bratstva svetog Pija X., koji je koncem studenog dao obavijesnoj agenciji DICI-a i koja je ondje početkom prosinca objavljena na francuskome i engleskome. Intervju je na francuskome objavljen i kao video. Pročitajte danas posljednji dio intervjua.

Staleške dužnosti

Vjernici moraju ispunjati svoje staleške dužnosti u životu. Čuvati vjeru, vjeru koja je prožeta ljubavlju koja je čvrsto usidrena u ljubavi. To će im omogućiti umaknuti obeshrabrenju, ogorčenoj revnosti i zloći i umjesto toga doživjeti radost, kršćansku radost, koja se sastoji u znanju da nas Bog toliko ljubi da je spreman živjeti s nama i živjeti u nama po milosti.

To osvjetljuje sve što se zbiva i daruje radost koja nam omogućuje zaboraviti probleme i sprječava da oni prekomjerno dobiju na važnosti - probleme koji itekako mogu biti opterećujući. Ali što su oni u usporedbi s nebom koje se upravo po ovim kušnjama zaslužuje? Ove je kušnje Bog pripravio – aranžirao, ne da nas upropaste, nego da nam daju izvojevati pobjedu. Bog ide toliko daleko da u nama živi kako kaže sveti Pavao: „Ne živim više ja nego Krist živi u meni“. To je nevjerojatno lijepo. Kršćanin je svetohranište Presvetog Trojstva, Hram Božji, živi Hram!

Uloga Svećeničkog bratstva sv. Pija X.

Njegova je glavna briga uistinu oko onoga što Crkvu održava na životu: Misa! Sveta je Misna Žrtva doista svagdašnja stvarna primjena zasluga našega Gospodina Isusa Krista, svega onoga što je na Križu zaslužio, postigao, što je zbiljski sveukupnost svih milosti za sve ljude, od prvih, Adama i Eve, do onih na kraju svijeta. Misa je trajni nastavak, obnavljanje, ponovna izvedba ove Žrtve.

I kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao…

U veličanstvenom intervjuu koji je mons. Fellay dao obavijesnoj agenciji DICI-a nalazi se nekoliko citata koje u ovim svetim danima zbilja valja staviti na srce svakom kršćaninu, a osobito našoj braći tradicionalistima, kao i svatko sebi samomu. Nakon svih opomena o dramatičnosti situacije i možda početku onih strašnih vremena o kojima izvješćuje Sveto Pismo, oci i naučitelji Crkve, nikada ne smijemo zaboraviti da je naš put - put ljubavi.

Prisjetimo se još jedanput ovih riječi Generalnog poglavara Svećeničkog Bratstva svetog Pija X.:

„Ali vjera, o kojoj govor sveti Pavao i Sveto pismo, jest oblikovana vjera, drugim riječima, vjera koja je prožeta ljubavlju. Ljubav daje vjeri oblik. Ljubav je Božja ljubav i time ljubav prema bližnjemu.

Sretan i blagoslovljen Božić!

Prije svega želim svim čitateljima […] ono, što su anđeli Božji zaželjeli čovječanstvu prigodom rođenja Kristova, a to je – mir Božji. Stotine hiljada Hrvata katolika, da, mogu reći milijuni, punili su ovih svetih božićnih dana naše stolne, župske i samostanske crkve, rasijane širom domovine, te drevne spomenike naše časne prošlosti i rasadišta istinske kulture, što ih je posagradila ljubav i požrtvovnost otaca i djedova naših, da u njima nađu utjehe, radosti i pravog božićnog veselja.

Božićno veselje zaista je nešto čarobno! Donosi ga katolicizam. Uvjeren sam, kad bi nesrećom nestalo katolicizma iz hrvatskog naroda, da bi onim istim časom umjesto božićnog veselja nastupila u njemu onakova teška korizma strašne pokore bez ikakve utjehe, kakovu već sedamnaest godina proživljava nesretni ruski narod. Groza me hvata i pri samoj pomisli na takovo stanje. A ipak katolici se moraju i u to zamisliti. Tko nam jamči, ako bismo skrstili ruke, da se ne bi jednoga dana naše lijepe crkve i samostani, koju su usko povezani s hrvatskom prošlošću, pretvorili u zabavišta i kina, u kojima bi se mladež naša učila mržnji i svakoj opačini? Ako hoćemo da božićno veselje vlada trajno u duši našeg naroda, onda valja upotrijebiti i sredstva da ga očuvamo.

Intervju s preuzvišenim biskupom Bernardom Fellayom - drugi dio

Slijedi drugi dio intervjua s preuzvišenim biskupom Bernardom Fellayom, Generalnim poglavarom Svećeničkog bratstva svetog Pija X., koji je koncem studenog dao obavijesnoj agenciji DICI-a i koja je ondje početkom prosinca objavljena na francuskome i engleskome. Intervju je na francuskome objavljen i kao video.

Modernistički Papa

Upotrijebio sam riječ „modernist“. Mislim da to svi nisu razumjeli. Možda sam trebao reći 'modernist u svojem djelovanju'. Još jedanput, on nije modernist u apsolutnom, teoretskom smislu: čovjek koji u sebi razvija posve skladan sustav; ova zatvorenost ne postoji.

Postoje sustavi, kao primjerice evolucijski način razmišljanja koji stoji u jasnom odnosu s djelovanjem. Kad Papa kaže da želi nepreciznost u nauku, kad se unosi sumnja, ne samo neodređenost, nego sumnja koja ide toliko daleko da se kaže da su čak i veliki vođe u vjeri, kao Mojsije, ostavili prostora za sumnju…

Ja znam samo za jednu sumnju koju je Mojsije imao: u vrijeme kada je sumnjao i udario u stijenu! Zbog toga ga je Bog kaznio i on nije mogao ući u obećanu zemlju. No, ne vjerujem da se ova sumnja ubraja u Mojsijeve zasluge; ostalo je vrijeme bio ipak posve odlučan u svojim izjavama…bez ijedne sumnje.

Zar ne postoji katolički Bog?

Članak je objavljen na stranicama udruge Associção Civil Santa Maria das Vitórias iz Anápolisa, Brazil, koja se brine o kapelici Santa Maria das Vitórias gdje se slavi tradicionalna sveta Misa.

Priznajem da sam ostao zgranutim[…] čitajući ovu rečenicu: „Ne postoji katolički Bog“ [rečenica koju je Papa rekao u poznatom intervjuu Eugeniju Scalfariju]. Premda je izraz „katolički Bog“ neuobičajen, nijekati ga, u surječju u kojem je zanijekan, ima razorne posljedice. Zbilja.

Stari je zavjet pun izraza kao: Bog Izraelov, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev koji svjedoče da se živi i pravi Bog objavio izabranom narodu, koji je čuvarem njegovih obećanja i njegovih učenja i razlikuje se od idola krivih vjera koje su terorizirale poganske narode.

Intervju s preuzvišenim biskupom Bernardom Fellayom - prvi dio

Sljedećih nekoliko dana objavljujemo intervju s preuzvišenim biskupom Bernardom Fellayom, Generalnim poglavarom Svećeničkog bratstva svetog Pija X., kojeg je koncem studenog dao obavijesnoj agenciji DICI-a i koja ga je ondje početkom prosinca objavila na francuskome i engleskome. Intervju je na francuskome objavljen i kao video. Pročitajte danas prvi od tri dijela.

Po Misi ponovno izgraditi Crkvu

Početak službe jednog novog Pape

Početak službe jednog novog pape može se promatrati kao vraćanje sata u automobilu na ništicu. Osobito kod jednog pape koji se po svojem djelovanju, svojim istupima i svojim intervencijama razlikuje od svojih prethodnika i stoji prema njima u frapirajućoj suprotnosti. To može ljude potaknuti da zaborave prethodni pontifikat što se u određenom smislu i dogodilo. Barem što se tiče više konzervativnog, odnosno reformskog pravca pape Benedikta XVI. Izvan je sumnje da su prvi Papini zahvati prouzročili mnogo nejasnoća, upravo proturječje, ili barem kontrast prema reformskom pravcu.

Primjer: Franjevci Bezgrješne

Njihova se duhovnost ravna po načelima oca Maksimilijana Kolbea. To je vrlo zanimljivo jer Maksimilijan Kolbe zahtijeva borbu za Bezgrješnu, borbu po Bezgrješnoj, Božju pobjedu nad Božjim neprijateljima - ovaj je pojam ovdje odista prikladan - naime nad masonima. To je nadasve zanimljivo promatrati. Ova borba protiv svijeta, protiv duha svijeta doveo ih je u našu blizinu, da tako kažemo po prirodi stvari, jer sudjelovanje u borbi protiv svijeta ipak negdje nosi sa sobom križ. U to su uključena vječna načela Crkve: što se naziva kršćanskim nazorom. Ovaj kršćanski nazor izriče se izvanredno u staroj Misi, u tridentskoj Misi. Kada je Benedikt XVI. objavio svoj motuproprij, po kojem je Misa ponovno općenito na raspolaganju, zbog toga se ova redovnička zajednica tijekom svojeg kapitula, to jest po odluci cijele redovničke zajednice, odlučila vratiti staroj Misi i to u cijelosti. Pri tom su bili svjesni da će se naći pred mnoštvom problema - budući da imaju župe - da ovi problemi ipak nisu nerješivi. Mnogi su od njih također počeli postavljati određena pitanja s obzirom na Koncil.

Prenositi vjeru - Adventsko pismo poglavara Njemačkog distrikta FSSPX-a

Ljubljeni u Kristu!

Mračni su dani i tjedni u kojima vam pišem ove retke. Potreseni proživljavamo kako se na sve strane neumoljivo udara po Crkvi.

U medijima se sve katoličko obasipa podmuklošću i porugom. Podrugljivo i s velikom mržnjom se mnogi novinar obrušava na Crkvu i pri tome crta sliku koja pokazuje samo još ogavno iscereno lice taštine, ponosa i sebeljublja. Bude se sjećanja na vremena progona i mučeništva u Europi 20. stoljeća za koje se vjerovalo da su prošla. Odabir riječi i tema, agresivnost i uvjerenost u svoju nepogrješivost kod tužitelja sliče na frapirajući način.

Oni udaraju na Crkvu. Ali sam je Isus Krist onaj koga pogađaju. Njega koji je čista ljubav i za svakoga od njih, poradi njihova spasenja, davno već uzeo na sebe svako poniženje, svaku porugu i na koncu i smrt na križu. Jer on svakoga od njih i svakoga od nas iznad svega ljubi!

Bol i sramota prolaze mi žilama kada mislim na ovu nezahvalnost, na ovu vječnu oholost čovjeka i pobunu protiv ove Ljubavi.

„Previše je biskupa i svećenika poženstvenjeno“

Katolički mjesečnik Kirchliche Umschau u svojem aktualnom izdanju izvješćuje o jednoj borbenoj katoličkoj internetskoj televiziji koja se naziva churchmilitant.tv, dakle „vojujuća Crkva“. Utemeljitelj ovog internetskog televizijskog kanala katolički je laik Michael Voris. Nedavno je posjetio nekoliko europskih zemalja kada je mjesečniku Kirchliche Umschau dao intervju u kojem se ne ustručava jasnim riječima pokuditi biskupe i svećenike i istaknuti njihove odlučujuće slabosti.

Bitni je problem nedostatak muškosti, vršenja očinstva. Ovo je bjelodano, i u kleru, gdje je vjera ponajvećma uništena, ali i u društvu općenito. Feministički je pokret možda postigao svoj najvažniji cilj: uništenje muškosti. Ako očevi Crkve, biskupi i svećenici, ne vrše više svoje očinstvo, onda je posljedica raspad Crkve - a to je ono što vidimo. (…)

Pismo prijateljima i dobročiniteljima br. 81 (prosinac 2013.)

Pismo br. 81 mons. Fellaya prijateljima i dobročiniteljima

Dragi prijatelji i dobročinitelji,

na koncu ove godine primjereno je baciti pogled na glavna događanja u Crkvi i Bratstvu i iz toga izvući pouke koje nam omogućuju pridonositi širenju kraljevstva našega Gospodina Isusa Krista.

U ovoj raščlambi trenutačnog stanja ne zaboravimo da je „sve u rukama“ Božanske Providnosti koja nepogrješivo sve uzdržava i svim upravlja - ne umanjujući čovjekovu slobodu kako bi sve pridonosilo dobru onih koji Boga ljube (usp. Rim 8,28). Ovo nas nipošto ne oslobađa naših dužnosti, naprotiv! „Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda!“ (Iv 15,8).

Gdje je Tradicija, tu je i rast - Intervju s p. Gaudronom

Objavljujemo zanimljiv intervju patera Matthiasa Gaudrona u njemačkom magazinu „Der Spiegel“ koji je inače veoma nesklon Katoličkoj Crkvi. Znakovito je kako se doživljava s jedne strane Tradiciju, a s druge strane novi pontifikat.

Semper infideles (IV.)

- ,,nažalost, nakon prosvjetiteljstva mi smo se okrenuli obrambenjaštvu (umjesto da smo bili promotori kulture)’’

- ,,[potrebna] promjena mentaliteta – od paternalističkog i klerikalnog prema ekleziologiji zajedništva’’

- Pavao VI. - ,,osoba koja je voljela svoje vrijeme’’

- Rahner za vrijeme koncila ,,mnoge pridobivao za novu sliku Crkve’’ (danas je on mrtav – ne može mu se ništa dogoditi, pa je to slobodno reći)

- ,,odbacivanje zidova koji postaju nepotrebni’’

- danas nije prikladno vrijeme za ponovno izdavanje Holandskog katekizma kod nas (tako su joj rekli), što bi svakako trebalo učiniti, ali ako vi kao studenti uputite peticiju izdavačkoj kući, možda se odluče izdati

(studentske bilješke s predavanja)

Veliko treba biti naše pouzdanje u Mariju, jer je ona Kraljica Milosrđa

Budući da je uzvišena Djevica Marija bila odabrana da bude majka Kralju svih kraljeva, punim je pravom Crkva časti i želi da je svi časte slavnim imenom Kraljice. Ako je sin kralj, pravom se njegova majka ima smatrati i nazivati kraljica. Ako je onaj, veli sveti Atanazije, koji se od Djevice rodio Kralj, majka se koja ga je rodila, pravo i istinito smatra Kraljica. Otkad je Marija, opominje sv. Bernardin Sijenski, pristala na to da postane Majkom Sina Božjega, od onda je zavrijedila biti Kraljicom svijeta i svih stvorova:

Ova je Djevica po svom pristanku zaslužila prvenstvo i gospodstvo svijeta i žezlo Kraljevstva nad svim stvorovima. Ako život Marijin, razmišlja sv. Arnold opat, ne bijaše odijeljen od Tijela Isusova, kako da bude od Sinova Kraljevstva odijeljena Majka. Niti može od Gospodstva Sinovljeva biti odijeljena Majka. Jedno je Tijelo Marijino i Kristovo. Stoga se treba slava Kraljevstva smatrati ne samo zajednička Majci i Sinu, već ista Majci kao Sinu. Rekao bih da je slava Sinova ne toliko zajednička Majci, nego dar Njoj.

Ako je Isus Gospodin, Kralj cijelog svemira, tada je i Marija Kraljica cijelog svemira. Postavljena za Kraljicu, govori opat Rupert, pravom posjeduje cijelo Kraljevstvo Sinovo. Tako, kaže sv. Bernardin Sijenski; koliko ima stvorova koji služe Bogu, toliko treba služiti i Mariji; jer anđeli i ljudi i sve stvari, koje su na nebu i zemlji, budući da su podvrgnute vlasti i Gospodstvu Božjemu, podvrgnute su i gospodstvu Bl. Djevice.

(Odlomak iz knjige sv. Alfonza Marije Liguorija: „Zdravo Kraljice“; I. dio, str. 9-10)

Ekumenizam i intercommunio - Kardinal Siri II.

Problem je intercommunija nadasve težak i može predstavljati stranputicu s pravog ekumenskog puta, pokazati se pravom zamkom za mnoge dobronamjerne katolike i pružiti novo svjedočanstvo zastranjenja teologa od teologije [...] Jedinstvo se nikada neće postići polovičnim riječima, pojmovima izrečenima do pola, dobrovoljnim početcima i tumačenjima. Ako bi ovo netko nazvao jedinstvom, ne bi znao što govori ili bi lagao znajući da laže [...] Krivo ekumensko približavanje zaraženo je relativizmom na dogmatskoj razini; to je tema koja se danas obrađuje eufemistički pojmom pluralizma. U suštini nauka koji je Katolička Crkva prihvatila objavljenim i sigurnim ne može postojati pluralizam. To pretpostavlja relativizam koji logički dovodi do rastakanja svega; ne dakle jedinstvo, nego uništenje. Je li možda jedinstvo djelo uništenja? Pluralizam je u ukusima, u izgledu, u simpatijama, u iskrenim prilagodbama jeziku kultura - salva veritate - ali nikada u suštini istine i samih činjenica. Također i u stvarima koje se tiču ljudi koje je „Bog ostavio ljudima na raspravu“, no zacijelo ne u stvarima koje je On trajno definirao za vrijeme i vječnost.

[Odlomak uzet iz Uvodnika kardinala Giuseppea Sirija koji je objavljen u “Renovatio”, IX – 1974.]

Brak je samo zajednica muškarca i žene

…I TO VALJANO SKLOPLJEN PRED KATOLIČKIM SVEĆENIKOM, A SVE JE OSTALO ĆORSOKAK

Mislim da bi nakon ovog referenduma svima trebalo biti jasno da našim društvom vladaju neprijateljske - protucrkvene, protukršćanske i protukatoličke snage. Ovaj im je put naš narod hrabro pokazao da mu nisu uništili katoličku dušu, ali vidimo da još uvijek pokvarena, nastrana i bolesna manjina s još više uvjerljivosti Hrvatima katolicima pokušava nametnuti stavove koji se najgrublje suprotstavljaju njihovoj vjeri, tradiciji i kulturi.

Čim su saznali (očekivane) rezultate, svim su raspoloživim oružjima raspalili po svemu što je Hrvatu katoliku sveto: vjera, Crkva, obitelj, Tradicija, povijest. Referendum nije sada više praznik demokracije - što je svaki čin koji ozakoni sve što se protivi Božjim zapovijedima - sada je to tiranija većine, rulje, nepismenog i nedemokratskog naroda - a to bi trebao biti naš hrvatski narod. I to sve apostoli kaosa opušteno propovijedaju na Hrvatskoj televiziji koju je stvorio i koju financira taj isti narod. A to pljuvanje po svim svetinjama našega naroda navodno je ta nekakva prava demokracija. 

Misijsko poslanje razlog je progona kršćana

Što treba držati o takozvanim stručnjacima, osobito o „stručnjacima za ljudska prava“, pokazuje intervju koji je vođen s upravo takvim jednim u novinama Badische Zeitung. Stručnjaka se pitalo o razlozima zbog kojih se progoni kršćane.

Po nalogu Njemačke biskupske konferencije i Evangeličke crkve Njemačke, dakle plaćeno novcima iz crkvenog poreza, Theodor je Rathgeber u intervjuu priopćio uvjerljivu spoznaju da je Kristovo misijsko poslanje razlogom progona kršćana u mnogim zemljama.