Je li Bratstvo sv. Pija X. u raskolu? - Odgovori biskupu Schwaderlappu

U njemačkim katoličkim novinama Tagespost nedavno je objavljen članak pomoćnoga biskupa Kölna, mons. Dominikusa Schwaderlappa, u kome se tvrdi da se ne smije sudjelovati na Misama koje služe svećenici Bratstva sv. Pija X. jer bi ono bilo u raskolu. Na tu već toliko puta ponavljanu frazu odgovorili su svojim pismima p. Franz Schmidberger, rektor Bogoslovije u Zaitzkofenu i dr. Heinz-Lothar Barth, istaknuti katolički laik. Premda je na tu tvrdnju već više puta odgovoreno (vidi npr. tekstove: Bratstvo sv. Pija X. nije u raskolu; Smiju li vjernici pristupati sakramentima kod FSSPX-a; Odgovor na tekst mons. Vukšića), smatramo da je potrebno također više puta ponoviti istinu kako bi ona bolje sjela na svoje mjesto. Prijevod pisama odgovora prenosimo u nastavku.

Proturječje naspram stajalištu Vatikana

Mogli smo 18. siječnja u Tagespostu s izvjesnim čuđenjem pročitati tvrdnju pomoćnoga biskupa Schwaderlappa da se ne bi smjelo sudjelovati na svetim Misama Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. jer bi ono bilo raskolničko. Taj sud proturječi stajalištu same Svete Stolice u najmanje tri točke:

1. Rim je povodom biskupskih posveta koje je poduzeo nadbiskup Lefebvre 1988. govorio o raskolničkome činu, a ne o raskolu. Takav čin se može teoretski razviti u raskol; u stvarnosti to nikada nije bilo slučaj jer smo uvijek ostali povezani s nasljednikom sv. Petra i uvijek za njega molili.

2. 18. siječnja 2003. napisao je mons. Perl, tada tajnik povjerenstva Ecclesia Dei, u pismu upućenome nekim vjernicima: ,,U strogome smislu možete ispuniti Vašu nedjeljnu obvezu prisustvujući Misi koju služi svećenik Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. (...) Čini se da skromni prilog nedjeljnoj milostinji može biti opravdan“.

3. 27. ožujka 2017. je papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei pod kardinalom Müllerom prema papinom naputku dalo mogućnost mjesnim ordinarijima u (cijelome) svijetu da daju ovlaštenje svećenicima Bratstva za vjenčavanje. U tome slučaju, govori se, treba svećenik Bratstva služiti i Misu za mladence. Bi li dakle Rim svatove kod takvih vjenčanja prisiljavao da sudjeluju na Misi raskolnikā?

Kriva tvrdnja ne postaje ispravnom time da je se često ponavlja kao što to čine naši protivnici. Mogli bi oni, uostalom, svoje snage smislenije upotrijebiti za pobijanje posvuda rastućih zabludā i za novu evangelizaciju, a ne napadati one koji usred koncilske i pokoncilske oluje, po vjetru i snijegu, čuvaju i brane katoličku vjeru.

p. Franz Schmidberger

Bratstvo nije raskolničko

Nadbiskup Schwaderlapp tvrdio je da se ne bi smjelo sudjelovati na sv. Misi Bratstva sv. Pija X. jer bi ono bilo raskolničko. Pri tome priopćenju previđene su sljedeće činjenice:

1) Od pape Benedikta XVI. današnja trojica biskupa nisu više izopćeni.

2) Papa Franjo je ispovijedi kod njihovih svećenika proglasio regularnima i valjanima. Slično vrijedi i za ženidbe koje se sklapaju pod njihovim prisustvom. Ako se taj sakrament koji podliježe obveznoj (kanonskoj) formi može primiti kod Bratstva sv. Pija X. valjano i dopušteno, kako to ne bi vrijedilo za pohod sv. Misi, gdje su (pravne) odredbe manje stroge?

Može li nas poslušnost obvezati da iskažemo neposlušnost?

Rektor Bogoslovije sv. Pija X. u Švicarskoj, p. Lorans, zamolio me za pomoć oko novog obavijesnoga pisma iz Econea. Činilo mi se da u ovim uvjetima ne bi bilo bez koristi da ponovno stavim pred vas ono što sam pisao 20. siječnja 1978., glede određenih prigovora koji bi se mogli postaviti s obzirom na naše stajalište o problemima koje stvara trenutna situacija u Crkvi.

Jedno od pitanja bilo je: „Kako gledate na poslušnost Papi?“. I ovo je odgovor koji sam dao prije deset godina: načela koja utječu na poslušnost poznata su te su toliko u skladu sa zdravim razumom i razboritošću da se pitamo kako jedna inteligentna osoba može dati, primjerice, izjavu: „Treba biti radije u krivu s papom, negoli u istini protiv pape“.

To nije ono što naučava naravni zakon i učiteljstvo Crkve. Poslušnost pretpostavlja autoritet koji daje naredbu ili izdaje zakon. Ljudski autoriteti, čak i oni koje je Bog postavio, nemaju autoritet do onoga da postignu cilj koji im je Bog dodijelio, a ne da od njega uzmiču. Kada autoritet koristi moć u suprotnosti sa zakonom za koji mu je ta moć dana, takav autoritet nema pravo da ga se sluša te ga se mora ignorirati.

Potreba da izrazimo neposluh razumljiva je u primjeru oca obitelji koji ohrabruje svoju kćer da se prostituira, u pogledu građanskih autoriteta koji bi obvezivali liječnike da vrše pobačaje i da ubijaju nevine duše, pa opet ljudi u svakom slučaju prihvaćaju papinski autoritet koji je tobože nezabludiv službi upravljanja i u svim svojim riječima. Takav stav odaje žalosno nepoznavanje povijesti i prave naravi papinske nezabludivosti.

Prije mnogo vremena sv. Pavao rekao je sv. Petru da ,,ne ide pravo prema istini evanđelja” (Gal 2,14). Sv. Pavao ohrabrivao je vjernike da ga ne slušaju ako se dogodi da naviješta neko drugo evanđelje od onoga koje im je već navijestio (Gal 1,8).

Kada sv. Toma govori o bratskoj opomeni, aludira na otpor sv. Pavla sv. Petru i daje sljedeći komentar: „Otvoreni i javni otpor nadilazi mjeru bratske opomene. Sv. Pavao ne bi to učinio prema sv. Petru da mu na neki način nije bio ravnopravan... Moramo shvatiti, međutim, da ako se radi o opasnosti za vjeru, nadređene trebaju opomenuti njihovi podređeni, čak i u javnosti”.

To je jasno iz problema i razloga zašto se sv. Pavao tako ponio prema sv. Petru kome je bio podređen, kako kaže u svom objašnjenju sv. Augustin: ,,da je sama glava Crkve pokazala nadređenima da ako ikada slučajno skrenu s ravnoga i uskoga puta, trebaju prihvatiti ispravak od svojih podređenih.” (Sv. Toma IIa, IIae, p. 33, čl. 4- 2).

Slučaj na koji se poziva sv. Toma nije samo teorija jer se dogodio u slučaju Ivana XXII. za vrijeme njegova života. Taj papa mislio je da može zastupati kao osobno mišljenje da duše izabranih uživaju božansko gledanje tek nakon posljednjega suda. Napisao je to 1331., a 1332. propovijedao je slično mišljenje u vezi patnji osuđenih. Imao je namjeru staviti to svoje mišljenje u svečani dekret.

Ali vrlo burna reakcija dominikanaca, prije svega u Parizu, i franjevaca, utjecala je na njega tako da se odrekao toga mišljenja u korist tradicionalnoga mišljenja koje je definirao njegov nasljednik, Benedikt XII., 1336. godine.

A ovo je kazao papa Lav XIII. u svojoj enciklici, Libertas Praestantissimum, 20. srpnja 1888.: ,,Ako bi bilo koja vlast proglasila nešto što je u skladu s načelima razložnosti, ali štetno za opće dobro, takva odredba ne može imati snagu zakona”. A dalje piše: ,,Ali ondje gdje nedostaje snaga zapovijedi ili gdje je izdan zakon protivan razumnosti ili vječnome zakonu ili nekoj odredbi Božjoj, poslušnost je nezakonita jer bismo poslušnošću ljudima postali neposlušni Bogu”.

Intervju s don Faustom Buzzijem za Il Giornale

Prenosimo intervju s don Faustom Buzzijem, pomoćnikom poglavara Talijanskoga distrikta FSSPX-a, koji je prošli tjedan objavljen u talijanskim dnevnim novinama Il Giornale.

Il Giornale: Što još razdvaja zajednicu Bratstva sv. Pija X. od Katoličke Crkve?

Don Fausto Buzzi: Potrebno je istaknuti da Bratstvo sv. Pija X. ni na koji način nije odvojeno od Katoličke Crkve. Mi smo sjedinjeni s Katoličkom Crkvom i nikada se od nje nismo odvojili, usprkos neslaganju s autoritetima Crkve. Mi nismo odgovorni za ta neslaganja. Nadbiskup Lefebvre je uvijek govorio da je on osuđen zbog samih onih stvari radi kojih su ga pape (posebno papa Pio XII.) prije hvalili. Rim je onaj koji se promijenio te se s Drugim vatikanskim udaljio od stoljećima stare Tradicije Crkve.

IG: Jedan župnik mi je jednom rekao: „Mnogi ljudi govore o raskolu, ali oni nemaju teološku stručnost Marcela Lefebvrea“. Je li to tako?

FB: Mnogi ljudi kritiziraju ili osuđuju Bratstvo sv. Pija X., a da ga ne poznaju i bez razumijevanja su ozbiljnih razloga koji ga stavljaju u tu neprijateljsku situaciju u odnosu na crkvene autoritete. Danas se mnogi ljudi, svećenici i laici, počinju pitati što se događa u Crkvi i otvaraju oči za činjenicu da su oni koji su godinama kategorizirani kao raskolnici možda oni koji su ostali vjerni Katoličkoj Crkvi i, paradoksalno, najvjerniji papinstvu. U našim bogoslovijama nadbiskup Lefebvre je želio da studiramo Summu Theologicu svetog Tome Akvinskog i druga klasična djela teologije. Uvjeravam vas da je bila velika milost za nas primiti tako duboku i čvrstu formaciju.

IG: Kakvo je vaše mišljenje o Papi Franji?

FB: Za nas papa Franjo nije ni gori ni bolji od drugih koncilskih ili postkoncilskih papa. On radi u istoj radionici koju je postavio Ivan XXIII., onoj koja ruši Katoličku Crkvu da bi sagradila drugu – onakvu koja je usklađena s liberalnim duhom svijeta. Usudio bih se ići i dalje: sadašnji Papa nije toliko odgovoran koliko je bio papa Pavao VI. On je bio taj koji je održao koncil, zaključio ga i donio sve reforme. A sve je to sada uzrok velike krize koju vidimo u Crkvi. Naravno, djela i riječi pape Franje čine se ozbiljnijima od onih njegovih prethodnika. Ali to nije tako. Današnji mediji imaju efekt da sve preuveličaju puno više nego u prošlosti. U biti su djela Pavla VI. bila mnogo ozbiljnija od Franjinih.

Nadbiskupove riječi o postu i nemrsu

Nadbiskup Lefebvre izdao je ovo pojašnjenje iz svog ureda na bogosloviji u Ecôneu. Prije samo deset godina nakon utemeljenja Bratstva, nadbiskup Lefebvre poslao je ovo pismo da bi stavio u kontekst razdoblje korizme. Kako je to bilo istinito 1982. kada je on to napisao, još je istinitije danas 2017.: često vjernici pitaju što bi trebali činiti, ili moraju činiti u korizmeno vrijeme.

Katolička Crkva doista ima bogatu povijest što se tiče primjerenih pravila kojih se treba držati za vrijeme korizme. Ali osim propisanih – napisanih pokorničkih pravila, treba postojati duh pokore, a iznad svega, molitve. To dvoje ide zajedno, kako nadbiskup dolje objašnjava.

Korizmena poruka o postu i nemrsu

Draga moja braćo,

prema drevnoj i spasonosnoj tradiciji Crkve, prilikom početka korizme upućujem vam ove riječi da bih vas ohrabrio da uđete u ovo pokorničko razdoblje srčano, s raspoloženjem koje Crkva želi da bi postigli svrhu za koju je Crkva propisuje.

Ako pogledamo u knjige s početka ovog stoljeća, pronaći ćemo da one navode tri svrhe zbog kojih je Crkva prepisala ovo pokorničko vrijeme:

1. Da bismo zauzdali požudu tijela.
2. Zatim da bismo lakše uzdigli naše duše prema božanskim stvarnostima.
3. Na kraju, da bismo dali zadovoljštinu za svoje grijehe.

Naš Gospodin dao nam je primjer za vrijeme svog života ovdje na zemlji: molite i činite pokoru. Međutim, naš Gospodin, kako nije imao požude ni grijeha, činio je pokoru i davao zadovoljštinu za naše grijehe, tako nam pokazujući da naša pokora može biti korisna ne samo za nas, nego također i za druge.

Moliti i činiti pokoru. Činiti pokoru da bismo bolje molili, da bismo se približili svemogućem Bogu. To je ono što su svi sveci činili, to je ono na što nas podsjećaju sve poruke Blažene Djevice.

Časopis Christus Rex br. 15: Katolički odgoj

Dostupan je novi, 15. broj časopisa Christus Rex za mjesece siječanj i veljaču 2018. Časopis možete pročitati i besplatno skinuti s naše stranice na ovoj poveznici, a osobno uzeti prigodom Misa Svećeničkoga bratstva.

Ako još niste pretplaćeni, a želite primiti besplatno tiskano izdanje časopisa (ili prijaviti druge osobe koje žele primati), molimo Vas da nam javite na adresu naše e-pošte:

fsspxhr(et)gmail.com

Predgovor

Ovo izdanje Christus Rexa posvećeno je prvenstveno temi odgoja. I oni cijenjeni čitatelji koji nemaju pred sobom odgojne zadaće, moći će također pronaći koristi u sadržajima koje donosimo. Svi mi često dolazimo u situacije u kojima možemo dati dobar savjet ili uputu za odgoj kumčetu, nećacima, nećakinjama itd.

Neizostavno je da se u tom području neprestano formiramo. Odgoj je – nakon svećeničke službe – zasigurno najveće i najsvetije djelo na koje čovjek može biti pozvan. Bog nam povjerava najdragocjenije što je stvorio, a to su mladi ljudi, i daje nam zadaću da ih u njegovo ime vodimo na putu kreposti prema Nebu.

Zato mora odgojitelj – kao namjesnik Božji – imati strahopoštovanje pred uzvišenošću svoje zadaće. Mora biti svjestan svoje odgovornosti koja se proteže do vječnosti. Mora mu biti jasno da mu je potrebna velika mudrost koju treba steći, odnosno prvenstveno isprositi od Boga. Sv. Grgur Veliki označuje odgoj i vođenje ljudi kao umijeće umijeća, znanost sviju znanosti! Da bismo stekli to umijeće i znanje, preporučam vam posebno spise od sv. don Bosca, o njemu i njegovoj metodi odgoja. Taj veliki i velikim milostima obdareni svetac važi kao jedan od najvećih odgojitelja u povijesti, čije djelo i metoda već 180 godina postižu goleme uspjehe te su trajno nadahnjivali kasnije pedagoge.

U današnjem vremenu obiteljske i kršćanski neprijateljske antikulture nalaze se odgojitelji pred nečuvenim zahtjevima. Don Bosco daje im jasno usmjerenje. Njegov život i djelo ohrabruju i nadahnjuje ih u njihovoj teškoj zadaći. O tom možete pronaći neke upute i u djelima dostupnima na hrvatskome jeziku.

Očišćenje Blažene Djevice Marije

Blagdan koji danas slavimo nosi naziv u Rimskome misalu blagdan Očišćenja Blažene Djevice Marije. Prvi redak evanđelja koje smo čuli govori nam o toj stvarnosti. Mojsijev zakon propisivao je da svaka žena nakon što rodi dječaka mora provesti 40 dana u kultnome čišćenju. To razdoblje moralo je proći da bi mogla pristupiti hramu. Kultna čistoća u Starome zavjetu nije nužno proizlazila ili bila uvjetovana moralnom nečistoćom, odnosno grijehom, nego se često radilo o higijenskim ili praktičnim razlozima. Primjerice, čovjek bi prema Mojsijevu zakonu postao nečistim ako bi se dotaknuo mrtvaca. Poznato nam je zatim da su postojala nečista jela koja su Izraelcima bila zabranjena. Svi ti ceremonijalni propisi Kristovim su dolaskom dokinuti, izgubili su svoju snagu, a imali su svoje značenje u tome da nas upute na važnost moralne čistoće – da pred Gospodina moramo stupiti čista srca da bismo mogli primiti Njegove božanske darove. U najuzvišenijem božanskom kultu, u sv. Misi, moramo Gospodinu pristupiti, možemo ga primiti u sakramentu Euharistiji samo ako je naša duša čista od svakoga teškoga grijeha i ako je u stanju milosti. To je bitni preduvjet, a isto vrijedi i za svaku molitvu koju prinosimo Gospodinu. Kako nam govori Katekizam sv. Pija X: ,,Prva i najbolja priprema koja će naše molitve učiniti uspješnima jest biti u stanju milosti, a ako nismo, onda treba nastojati to postići“. Molitva pravednika je Bogu ugodnija od molitve grešnika. To je upravo razlog zašto se utječemo zagovoru svetih i ako želimo da naše molitve budu uslišane, moramo svim srcem nastojati oko svetosti života. To je sigurno jamstvo da će naše molitve biti Bogu ugodne.

Marija se podvrgla jednom obredu koji je upućivao na ljudsku grešnost. Ona to, strogo gledano, nije trebala, jer je bila bezgrješna, čista od svakoga, pa i najmanjega grijeha i nesavršenosti. Pa ipak, ona je htjela biti u potpunosti podložna starozavjetnome zakonu poput Njezina božanskoga Sina koji je bio kršten u Jordanu od Ivana Krstitelja, iako On nije trebao to krštenje, koje je bilo znak pokajanja za grijehe. Blažena Djevica Marija će sudjelovati najuže u ljudskome djelu otkupljenja i zato je na sebe preuzela sve što je bilo dio božanske priprave za djelo otkupljenja ljudskoga roda od grijeha, a tu na poseban način spadaju starozavjetni propisi.

Značenje blagdana Svijećnice nalazimo u nastavku evanđelja koje nam govori o Kristovu prikazanju u hramu. Stari zavjet donosi propis da svi prvorođenci od ljudi, sve prvorođeno od stoke pripada Gospodinu. On stavlja svoje posebno pravo na sve prvorođeno. Svaki prvorođeni sin trebao bi pripadati Gospodinu tako da bude određen za vršenje svećeničke službe i sve prvorođeno od životinja treba žrtvovati Gospodinu. No Gospodin istovremeno određuje način kako će prvorođenci biti izuzeti, oslobođeni od te obveze. Za njih treba prinijeti žrtvu u hramu i otkupiti ih. Gospodin je od dvanaest Izraelovih plemena odredio jedno posebno pleme koje će vršiti svećeničku službu u hramu – to je Levijevo pleme. Na njega će prijeći te obveze koje su trebale pripadati prvorođencima. Levijevo pleme će ih izvršavati u ime cijeloga naroda.

Procesija i sv. Misa prigodom proslave blagdana Svijećnice u Splitu, 5. veljače 2017.

Predavanje u HKD-u sv. Jeronima: Katolička Tradicija o liturgiji, postu i pokori

Naknadno dodano: Obavijest objavljena u Glasu Koncila, br. 4, 28. siječnja 2018.: