Motuproprij Summorum pontificum službeno je okončao kanonsku borbu oko tradicionalne
rimske Mise – ali je li to kraj borbe za Misu svih vremena?
Od
motuproprija Summorum
pontificum 2007. papa Benedikt XVI. promijenio je pravno stanje Mise
tvrdnjom da tradicionalna Misa nikada nije bila ukinuta. Zahvaljujući
tome Misa je ponovno uspostavljena kao sveopći zakon Crkve i ne može
se više smatrati zabranjenom, pa čak ni iznimkom: no nažalost,
izraz ,,izvanredni oblik“ koji se upotrebljava u motupropriju je
obmanjujući. Rim predstavlja stvari kao da sada postoje dva ususa
(način slavljenja) istoga rimskoga obreda: ,,oba
su izraz istoga lex orandi – pravila molitve – Crkve”
(uputa
Universae Ecclesiae, br.
6).
Kardinal
Stickler napisao je 2004. o intervenciji kardinala Ottavianija i Baccija:
,,Analiza
Novus orda koju su učinili ova dva kardinala nije nimalo izgubila
svoju vrijednost ni, nažalost, svoju važnost… Danas mnogi
smatraju rezultate reforme razornima… oni su vrlo brzo razumjeli da
je promjena obreda vodila temeljnoj promjeni nauka.”
A
Bratstvo sv. Pija X. ozbiljno preispituje, ako ne njegovu valjanost u
načelu, onda barem ,,zakonitost svete Mise i sakramenata služenih u
redovnome obliku” (UE,
br.
19) jer je veoma teško, kao što je to kardinal Ottaviani primijetio
već 1969., smatrati da su Misa sv. Pija V. i ona Pavla VI. iste
,,apostolske i neprekinute predaje” (UE,
br.
3).
Dokument
je proturječan utoliko što isključuje mogućnost da svećenici
koji su najprivrženiji tradicionalnoj Misi odbiju biti biritualci
(služiti i novi obred, nap. prev.). Proturječje se pokazuje također
u isključivanju staroga obreda svećeničkih ređenja iako se ta
točka izravno protivi načelu spomenutome u br. 3. glede
privrženosti ,,načinima
slavljenja koji su na sveopćoj razini predani apostolskom i
neprekinutom tradicijom”
(UE).
Praktično
gledano, biskupi nastavljaju ograničavati slavlje tradicionalne
Mise, tražeći podjeljivanje dopuštenja koje više nije potrebno,
često uz druge proizvoljne uvjete. Zato kada molimo da ,,Misi svih
vremena”
bude brzo vraćen monopol koji ona u Latinskoj Crkvi nikada nije
smjela izgubiti, ipak ne možemo a da odlučno ne upozorimo protiv
redovnoga pohađanja
takvih biskupijskih Misa pod trenutnim uvjetima.
Nismo
li otvoreni sveopćem širenju stare Mise?
Jesmo, naravno, ali pod uvjetima bezuvjetne osude nove Mise i zabluda
Drugoga vatikanskoga koje se nesmetano propovijedaju s brojnih
današnjih propovjedaonica.
Mora
nas zapanjiti pogled na dva oltara, stari i novi, koji se
suprotstavljaju u svetištu i kako ministrant gasi svijeće na Novus
ordo stolu da bi upalio one na stražnjemu oltaru!
Zasigurno
ne možemo savjetovati našim vjernicima da redovno sudjeluju na
Misama koje slave svećenici dvojbenoga doktrinarnoga pravovjerja,
čak i ako se služe dostojanstveno. Također ih moramo upozoriti da
ne primaju svetu Pričest iz ciborija koji je posvećen na novoj Misi
– jer to je sakrament jedinstva, a ne možemo biti u jedinstvu s
teološki defektnim obredom! Također postoji stalna opasnost čudnoga
miješanja obreda i neprikladnoga ponašanja koje je toliko
uobičajeno u modernim crkvama skupa s njihovim nedostojanstvenim
obredima.
Zbog
tih razloga i mnogih drugih koje ćete lako otkriti već samo
povremenim posjetima mjesnim motuproprijskim Misama ili u razgovoru s
,,koncilskim tradicionalistima”,
smatramo da nije preporučljivo redovno pohađati ,,izvanredni oblik”
koji se služi u okviru biskupije ili povjerenstva Ecclesia Dei.
Konačno, nismo se više od 40 godina borili protiv modernističkoga
tsunamija da bi nas odnijela
oseka.
Izvor:
sspx.org
