,,Svi
vi koji ste opterećeni, odmorit ću vas – reficiam vos – i
pronaći ćete odmor svojim dušama jer jaram je moj sladak i breme
moje lako”
(Mt 11,29).
Svaka
od ovih riječi nade i istine zaslužuje pozorno razmatranje...
Srce
Isusovo poziva i odabire one koji su najopterećeniji. On im je bio
vjeran kroz cijeli svoj javni život. Tješio je, ozdravljivao,
poučavao, a više od svega opraštao jer je znao da nas opterećuje
grižnja savjesti i da je za naše duše – koje su stvorene za
dobro i istinito i koje teže idealu, tj. Bogu – zlo koje nas od
Njega odvaja i koje nam ga oduzima, pretežak teret.
,,Dođite”,
govori, ,,i ja ću vas okrijepiti”.
Okrijepiti nas, nesretne izgnanike iz Edena, znači obnoviti nas
prema slici Božjoj koja se u nama iskrivila. To znači uzdići se iz
bezdana prema čistim i oživljujućim vrhuncima, stavljajući sve
stvari u red i pjevajući ponovo: ,,Slava Bogu na visini! Mir
ljudima”.
To znači olakšati teret, oduzeti jaram.
Izvor:
Y.
d’Isné, Le
Coeur de Jésus dans l’Evangile,
Lethielleux, 1905., str.
25-26.