Marija u Starome Zavjetu

Jišajevo stablo koje predstavlja podrijetlo Djevice Marije

Č

ovjek je odbio ljubiti Boga kada ga je đavao iskušavao i kada je dopustio da ga prevari. Budući da je čovjek pao u grijeh iz slabosti, Bog je u svojoj vječnoj Providnosti odredio da ne dopusti da djelo Njegovih ruku vječno propadne.

Onaj koji je „uspostavio” svemir „u čudesnomu dostojanstvu”, odlučio ga je „još čudesnije” obnoviti (Prikazanje u sv. Misi).

Grijeh naših prvih roditelja imao je kao nužnu posljedicu kazne, ali u trenutku kad su istjerani iz raja i izgubili besmrtnost i prijateljstvo s Bogom, Bog je čovječanstvu obećao buduće otkupljenje, konkretno, da će doći dan kada će Sotonini okovi biti razriješeni.

„Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina. Ona će ti satrti glavu; a ti ćeš ga raniti na peti.” (Postanak 3, 15).

Da čovječanstvo nije zadobilo ovo svjetlo, oni bi očajavali. Umjesto toga, dana im je na samomu početku ta prva radosna vijest (i zato se ovo obećanje naziva Protoevanđelje), a ova prva nada je Žena i njezin Potomak, Marija i njezin Božanski Sin.

Papa Pio IX. to potvrđuje u enciklici Ineffabilis Deus: „Ovi crkveni pisci [oci i crkveni naučitelji] citirajući riječi kojima je Bog na početku svijeta objavio svoja milosrdna sredstva pripremljena za obnovu čovječanstva - riječi kojima je slomio drskost prijevarne zmije i čudesno podigao nadu našega roda, rekavši:

'Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina.' - učili su da je ovim božanskim proročanstvom jasno prorečen milosrdni Otkupitelj čovječanstva, Isus Krist, jedinorođeni Sin Božji: da je bila proročanski naznačena Njegova Presveta Majka, Djevica Marija; a istodobno je značajno izraženo i samo neprijateljstvo njih oboje prema zlu.

„Stoga, baš kao što je Krist, Posrednik između Boga i čovjeka, uzeo ljudsku narav, izbrisao zapis presude koja je stajala protiv nas te ju je pobjednički prikovao na križ, tako je i presveta Djevica, s Njim ujedinjena najprisnijom i neraskidivom vezom, bila s Njim i po Njemu, vječito u neprijateljstvu sa zlom zmijom te ju je najpotpunije pobijedila i tako joj svojom bezgrješnom nogom zgnječila glavu.”

Od svih proroka Izaija najjasnije opisuje Spasitelja koji će doći i obećava da će on biti sin rođen od djevice (Izaija 7, 14). Mudrosna literatura Staroga Zavjeta hvali ženu koja će doći kao Božja „ljubljena” (Pjesma nad Pjesmama 2, 16) i kao „kraljeva kći” (Psalam 44, 14).

Žena koja će zgnječiti zmiju „sja kao zora, lijepa kao mjesec, čista kao sunce, strahovita kao ratna vojska” (Pjesma nad pjesmama 6, 9). „Sva si lijepa, prijateljice moja, nema ljage na tebi.” (Pjesma nad pjesmama 4, 7). Tako je Gospa od samoga početka u središtu obećanja.

U stvarnosti je Bog mogao otkupiti svijet na bilo koji od mnogih mogućih načina. A za nas je važna upravo stvarnost, odnosno način koji je On zapravo odabrao.

„Bog je odlučio započeti i ostvariti svoja najveća djela po Blaženoj Djevici otkad ju je stvorio, [i] možemo sa sigurnošću vjerovati da neće promijeniti svoj plan u vremenu koje dolazi, jer On je Bog i ne mijenja Svoje misli ili Svoj način djelovanja.” (Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski).

Izvor: fsspx.news