Christus Rex

Veliki valcer dekretā


N
akon što je uznemirio bivše Ecclesia Dei zajednice izdavanjem motuproprija Traditionis custodes i njegove uredbe o primjeni, dokumenata koji jednostavno ukidaju mjere koje je Benedikt XVI. poduzeo u Summorum pontificumu, papa Franjo je iznenada ublažio mjere novim dekretom potpisanim 11. veljače 2022. Ovaj tekst je posebno namijenjen Bratstvu sv. Petra (FSSP). Papa je tako udovoljio zahtjevima poglavara Francuskog distrikta i rektora Bogoslovije u Wigratzbadu, koje je Franjo primio u audijenciju 4. veljače.
Službeno priopćenje FSSP-a ističe da je Papa tijekom ovog susreta posebno želio pojasniti da na ustanove poput Bratstva sv. Petra ne utječu opće odredbe motuproprija Traditionis custodes, budući da je korištenje drevnih liturgijskih knjiga u izvoru njihova postojanja i predviđeno njihovim konstitucijama.

Iako dekret spominje samo FSSP, podrazumijeva se da se radi o svim zajednicama koje su u istoj situaciji kao i ovo bratstvo ili to mogu biti na vlastiti zahtjev.

Franjin dekret

Papa ljubazno „podjeljuje“ članovima Bratstva „ovlast da slave Misnu Žrtvu, da podjeljuju sakramente te vrše druge svete obrede i časoslov, prema tipskim izdanjima liturgijskih knjiga iz 1962. godine, odnosno Misal, Ritual, Pontifikal i Rimski brevijar“.

Međutim, ovo dopuštenje vrijedi samo u kućama instituta, jer će ga „drugdje [članovi] koristiti samo uz suglasnost mjesnog ordinarija, osim za slavljenje privatnih misa“.

Posljednje pojašnjenje izaziva na promišljanje: „Sveti Otac predlaže da se, koliko je to moguće, uzmu u obzir i odredbe motuproprija Traditionis custodes“.

Tumačenja

Nije dugo trebalo da nakon objave ove nove uredbe pristignu reakcije.

S obzirom na nedostatak dosljednosti između ovih praktičnih odredbi i okvira koji su uspostavljeni s Traditionis custodesom, neki su odustali od pronalaženja logike u činima Franjine vladavine tijekom ovog razdoblja njegova pontifikata.

Drugi tu pronalaze poruku za Kongregaciju za bogoštovlje, kao i za najtvrđe biskupe, da se preporučuje više fleksibilnosti u primjeni Traditionis custodesa.

Drugi to opet vide kao mjeru opreza kako bi se izbjeglo ciljanje na neke članove bivših Ecclesia Dei ustanova koji su možda bili voljni prijeći Rubikon kako bi se snažno suprotstavili Traditionis custodesu i njegovoj oštroj primjeni koju je promicao msgr. Arthur Roche.

U svakom slučaju, bilo bi pogrešno vjerovati da ova uredba vraća stvari u prijašnje stanje. Ovo nije povratak standardu Summorum pontificuma koji je ukinut, već samo iznimka od Traditionis custodesa, koji ostaje na snazi i nastavlja isključivati tradicionalnu liturgiju iz čitave Crkve. Ovo opažanje zahtijeva određeno dubinsko proučavanje.

Krhko dopuštenje

Opća reakcija u Ecclesia Dei krugovima bila je olakšanje, što je na prvi pogled razumljivo. Prema priopćenju FSSP-a, članovi instituta čitaju dekret kao „potvrdu svoga poslanja“, poslanja koje uključuje „upotrebu drevnih liturgijskih knjiga... na izvoru njihova postojanja i predviđenih njihovim konstitucijama“.

No nije li stvarnost složenija?

Valja napomenuti da dekret govori upravo o dopuštenju koji je Franjo dao FSSP-u – a najvjerojatnije i ostalima koji bi to zatražili. Pojam „dopuštenje” znači iznimku, posebno pravilo – drugim riječima, povlasticu. To navodi na nekoliko razmišljanja.

Prije svega, čak i ako je povezana s konstitucijama ustanove, povlastica uvijek ostaje opoziva. U tako krhkoj situaciji teško je ne vidjeti kako ona lebdi poput Damoklova mača, što je nedavna prošlost i pokazala.

Međutim, sama ova prijetnja prikriva još veću krhkost.

Iznimka koja potvrđuje pravilo

Doista, tako stvorena situacija je derogacija, iznimka. Opći zakon se ne mijenja. Ne samo da se ovaj zakon ne mijenja, već je i sama iznimka nemoćna da ga izmijeni: ne narušava njegov legitimitet. 

Prihvaćanje da se tradicionalna Misa smatra iznimkom znači implicitno priznavanje općeg zakona koji on pretpostavlja: ovaj lex orandi definiran je, prema Traditionis custodesu, samo novom misom. A to znači i odustati od učinkovite borbe protiv nje, a time i protiv novog nauka koji nova misa prenosi: nauk Drugog vatikanskog sabora.

Stoga ne čudi da je odgovor bivših Ecclesia Dei zajednica na objavu Traditionis custodesa 31. kolovoza 2021. bio izjava vjernosti Koncilu i njegovim posljedicama. Nažalost, to je bio odgovor koji su očekivali neprijatelji Tradicije.

Nije iznenađujuće ni ako Papa, dok „priznaje“ služenje tradicionalne Mise, podsjeća na nepromijenjenu vrijednost Traditionis custodesa. Iznimka potvrđuje pravilo.

Tako stanje stvoreno ovim „valcerom dekretā“ stavlja članove nekadašnjih Ecclesia Dei zajednica, unatoč njihovoj dobroj volji, u još veću nemoć da se učinkovito bore protiv krize koja ruši Crkvu, a koja ne leži samo ni prvenstveno u liturgijskom debaklu, nego u promicanju modernih zabluda koje truju duše od Drugoga vatikanskog sabora.

Posebna povlastica

Svakako, važno je služiti Misu i sakramente prema formi ispoliranoj stoljećima i vjerom Crkve. Tradicionalna Misa je doista savršeno rješenje za krizu u Crkvi, budući da u sebi prenosi istine koje se suprotstavljaju modernim zabludama. Ali potrebno je da se te istine izraze, razjasne, naučavaju i koriste u borbi za vjeru.

A u tu svrhu treba priznati Misi ono što ona jest: opće dobro cijele Crkve, a ne samo posebno dobro.

Liturgijska kriza se nikada ne može riješiti dopuštenjem danim onima koji žele ostati privrženi tradicionalnom bogoslužju, jer povlastica ostaje posebno, ograničeno dobro. Shvatiti tradicionalnu Misu kao vlastitu povlasticu stoga znači ograničiti utjecaj same Mise. Pogotovo što vlast koja daje ta dopuštenja smatra ovaj oblik zastarjelim i na neki način ništavnim te, prema Traditionis custodesu, ne više obvezujućim lex orandi Crkve.

Ako bolje pogledamo, tragedija je upravo stvorene situacije u tome što su oni koji su dobili tu povlasticu – svojevrsni zatvor koji im zabranjuje da se bore protiv zabluda Koncila – sami sebi postali čuvari. Nažalost, ne čuvari Tradicije, nego svoje povlastice.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: