P
oslanica (Sir 15, 1-6): "Tko se boji Boga, činit će dobro. A tko se drži pravde, postići će je i kao časna majka izaći će ona pred njega. Hranit će ga kruhom života i razuma i napajati vodom spasonosne mudrosti. U njemu će se utvrditi i neće kolebati i uzdržat će ga da se ne smete. Uzvisit će ga kod njegovih bližnjih i usred zbora otvorit će mu se usta i napunit će ga duhom mudrosti i razuma i odjenut će ga haljinom slave. Gospodin Bog naš obogatit će ga milinom i radošću i učinit će da mu ime ostane u trajnoj uspomeni."
Sv. Evanđelje (Iv 21, 19-24): "U ono vrijeme, reče Isus Petru: „Idi za mnom”! Petar se obazre i ugleda da za njim ide onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji je na večeri počinuo na Njegovim prsima i upitao: „Gospodine, tko je taj, koji će te izdati”? Kada, dakle, Petar ovog vidje, upita Isusa: „Gospodine, što će biti s ovim”? Isus mu odgovori: „Hoću da on ostane tako dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom”! Pronio se s toga među braćom taj glas da onaj učenik neće umrijeti. A Isus mu nije rekao: „Neće umrijeti”, nego: „Hoću da on ostane tako, dok ne dođem, što je tebi do toga”? To je onaj učenik, koji svjedoči za ovo što je napisao. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo.”
Pristaje nam uz današnji blagdan, razmatrati o dvije stvari: "(...) da razmatramo o Nebu, o kome je Sv. Ivan divno pisao, a koje nam je otvorio premili Spasitelj, što se je rodio u betlehemskoj štalici (...)" (Đ. Cezner: Blagoslovljen Bog u svojim svetima, str. 67), te o nasljedovanju Krista po primjeru Sv. Ivana.
"I za ono Sveto Janje i za Njegovo lijepo Nebo živio je i radio i trpio Sv. Ivan. On je za onim Janjetom išao na zemlji vjerno i ustrajno, pa je za Njim ušao i u Nebo.
I ono Janje, naš predobri Spasitelj, otrlo mu je svaku suzu, te Ivan uživa u Kraljevstvu Onoga, koji Ga je još na zemlji osobito ljubio.
I naše je srce danas poželjelo lijepo Nebo. A hoćemo li ga dobiti? Hoćemo, ako ga budemo zaslužili kao Sv. Ivan. Nebo treba zaslužiti.
Borbom treba Nebo osvojiti, treba ga zaslužiti radom, trpljenjem i pokorom." (Cezner, str. 67)
"Mi moramo raditi, da dobijemo Nebo.
Bez rada nema Neba.
Neki mladić upita Isusa: "Dobri Učitelju, kakvo dobro da učinim, da imam život vječni"? Isus mu reče: "Ako hoćeš da uniđeš u život vječni, drži zapovijedi". (Mt 19, 16)
Zapovijedi su siguran put u Nebo, ali one nisu onaj široki, lagodni put, nego onaj uski, strmi, trnoviti.
Ali je vršenje zapovijedi ona najmanja cijena, kojom možemo kupiti Nebo.
(...) Tko hoće Nebo, taj se mora držati načela Isusova: "Jelo je moje, da činim volju Onoga, koji Me je poslao, i da izvršim djelo Njegovo". (Iv 4, 34)
Neprestana hrana duše pravog katolika jest savjesno vršenje volje Boga, koji nas je poslao na ovaj svijet. Time se Nebo zaslužuje.
Za Nebo treba i trpjeti.
Bez trpljenja nema Neba.
Iza Uskrsnuća Isusova išla su dva Njegova učenika u zaselak Emaus. Oni nisu nikako mogli shvatiti zašto je Isus trpio i umro onako strašnom smrću. K njima se pridružio Isus pa im je to rastumačio rekavši: "O bezumni i sporog srca za vjerovanje svega, što su govorili proroci. Nije li trebalo da to Krist pretrpi i tako uniđe u slavu svoju". (Lk 24, 25)
(...) Pomislimo danas na Sv. Ivana, koji podnosi muke i gorko progonstvo. On to podnosi, da zasluži Nebo. (...) Eno poslušajmo majku Sv. Simforijana, kako hrabri sina u mukama: "Sine moj, sjeti se onoga života, što ti je pripravljen u Nebu. Gle, evo ovdje Gospodina, da te pozove u vječnu slavu i da te odvede. Pusti ovaj život i žrtvuj ga u mukama, da ti se zamijeni u bolji i ljepši".
Ako hoćemo Nebo, moramo i mi trpjeti. Ako nas i ne čeka mučeništvo, ipak nas kroz cijeli život prate poteškoće i nevolje.
Ovo [podnosimo] ustrpljivo poradi Boga i steći [ćemo] blago, kojim [ćemo] kupiti Nebo.
Sv. Augustin dobro veli, da se siromaštvom kupuje kraljevstvo, žalošću veselje, radom mir, poniznošću slava, smrću život. Ne htjeti trpjeti i htjeti u Nebo - to je nešto nemoguće.
Čujmo i upamtimo riječi Sv. Pavla: "Ako smo s Kristom umrli, s Njim ćemo i živjeti. Ako podnosimo s Njim ćemo i kraljevati." (2Tim 2, 11) (Cezner, str. 67-68)
"Za Nebo treba i pokoru činiti.
Pokora je put grešnika u Nebo.
Sv. Marija Magdalena čula je riječi Isusove: "Opraštaju ti se grijesi tvoji". Uza sve to je ona iza Uzašašća Isusova otišla u pustinju i do smrti činila pokoru. Ali nisu to činili samo oni koji su okajavali grijehe, nego i toliki drugi sveci, koji nisu pali u teške grijehe. (...) Ovako su činili pravednici, a mi bismo grešnici htjeli bez pokore komotno u Nebo. Sv. Franjo Borgia naziva pokoru velikim putem u Nebo. Oni, koji hoće biti Kristovi i na zemlji i jednom u Nebu, čine pokoru svladavanjem samih sebe i odricanjem. (...)
Pogledajmo danas u jaslice na Božansko Dijete. Ono trpi siromaštvo i studen, Ono će podnositi teret rada u radionici Sv. Josipa, Ono će podnositi klevete i uvrede, Ono će trpjeti najstrašniju muku i smrt. Sve je to Isus podnio za naše spasenje, da dobijemo Nebo." (Cezner, str. 68)
"Svetkovina Sv. Ivana Apostola upravo lijepo pristaje uz svetkovinu Božića. Na Božić, svetkovinu Božje ljubavi, slavimo i svetkovinu Sv. Ivana, koga je Učitelj osobito ljubio i koji je o ljubavi prekrasno pisao. Na današnji dan dođe Gospodin po svoga ljubljenoga učenika, kako je obećao, pa ga je uzeo k Sebi, da navijeke počiva na Njegovom Presvetom Srcu. (...)
Na čast Sv. Ivanu promatrajmo danas njegov život, da i mi budemo njemu slični, da i mi zavrijedimo Isusovu ljubav.
Nasljedujmo Krista, kao što ga je nasljedovao Sv. Ivan." (Cezner, str. 211)
"Sveti Ivan Apostol pokazao je najprije svoju veliku ljubav prema Isusu kad se velikodušno i veselo odazvao pozivu svoga božanskog Učitelja." (A. Živković OFM: Gospodnje i svetačke propovijedi, str. 405)
"Tako se je čista duša Ivanova odmah odazvala čistom Jaganjcu Božjem. Evo lijepa nauka za nas.
Koliko je puta Isus nama govorio: "Pođi za Mnom". Kako smo Mu se odazvali? Isus [nas] zove da se [okanimo] krivih načela modernog svijeta i da prihvatimo načela Njegova. Isus [nas] zove, da ustanemo iz mrtvila, da se [otresemo] mlakosti i da odlučno [krenemo] za Njim. Isus [nas] zove, da izađemo iz tame i ponora grijeha i da s Njim pođemo na svijetlu goru Tabor i da se [preobrazimo].
Sve što je potrebno On [nam] nudi, daje [nam] u pomoć svoju milost. [Odazovimo se] spremno kao Sv. Ivan." (Cezner, str. 211)
"Ivan je pošao za Isusom, svuda ga je pratio i postao posve Njegov. Njegova lijepa i plemenita duša postala je uz Isusa još ljepšom i plemenitijom, pa je Isus osobito zavolio Ivana.
Zato ga uzima sa sobom na goru Tabor, gdje je vidio slavu Njegovu. Zato je na posljednjoj večeri smio počivati na prsima Njegovim." (Cezner, str. 211)
Počivati na prsima Isusovim, slušati Njegovo Božansko Srce kako kuca, bilo je prvo klanjanje Presv. Oltarskom Sakramentu.
Klanjati se Presv. Oltarskom Sakramentu znači počinuti, staviti svoju glavu, svoje srce na prsa Gospodinova. Klanjati se Presv. Oltarskom Sakramentu znači: kušati i vidjeti, kako je dobar Gospodin, slušati otkucaje Gospodina u sreći i žalosti, u radosti Preobraženja i Uskrsnuća, i agoniji Maslinskog vrta i Kalvarije.
Nasloniti svoju glavu na prsa Gospodinova i slušati Njegovo božansko Srce kako kuca, znači otkrivati kako nasljedovati Krista, kako biti "učenik kojega je Isus ljubio."
"Budimo i mi posve Isusovi, budimo uvijek uz Njega, ne udaljujmo se od Njega radi ičije ljubavi niti radi ikakve prijetnje niti radi kakvog gubitka. Otpočinimo češće na prsima Isusovim u Sv. Pričesti i poslušajmo kucanje Njegovog Presvetog Srca, da i naše srce postane kao Srce Isusovo.
Ovo Isus toliko želi, a kako ljudi malo mare za takovu sreću!
Ivan je bio vjeran Isusu i u muci Njegovoj. On je bio s Njime u vrtu Getsemanskom, on Ga je pratio na Kalvariju i stajao je pod Njegovim križem." (Cezner, str. 211)
"Iako je bio najmlađi u Apostolskom zboru, stajao je neustrašivo pod križem i dijelio je Kristove boli." (Živković, str. 405)
"Isus je tu ljubav obilno naplatio" (Cezner, str. 211), "slušao je Njegove posljednje riječi i primio najveće odlikovanje umirućeg Spasitelja kad mu je rekao: "Sinko, evo ti Majke".
Raspeti Krist koji je bio lišen i svojih haljina, dao je ljubljenom učeniku posljednje i najveće što je imao, svoju Majku." (Živković, str. 405-406)
"U nevoljama i poteškoćama najbolje pokazuje kršćanin, da je Božji. Pratimo Isusa na Kalvariju noseći za Njim svoj križ, pa ćemo postati braća Njegova i sestre Njegove i djeca Njegove Majke." (Cezner, str. 211)
"Učenik, koga je Isus ljubio". To je bio Ivan. To mora biti svaki katolik. Kako je Ivan to postigao?
Evo, vidjeli smo u njegovom životu. On se je spremno odazvao pozivu Isusovu, vjerno Ga je slijedio, nije Ga ostavio ni u muci ni u smrti. On je doista ljubio Isusa svim srcem i nada sve." (Cezner, str. 212)
Ljubimo Gospodina Boga svoga: svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom misli svojom jer ovo je najveća i prva zapovijed. (Usp. Mt 22, 37-38)
"Radi ove ljubavi ljubio je i njega Isus..." (Cezner, 212)
