Christus Rex

Don Boskovo viđenje


Viđenje iz svibnja 1873. Bila je tamna noć (duševni neredi); ljudi nisu mogli razlikovati putove kojima bi se povratili svojim mjestima; tada se na nebu ukaza veličanstveno sjajno svjetlo, što je osvjetljavalo korake putnika, kao usred bijela dana. U onom času vidjelo se mnoštvo muževa, gospođa, staraca, djece, redovnika, redovnica i svećenika kako dolaze iz Vatikana s papom na čelu i kako se svrstavaju u procesiju. Ali gle: razbješnjela bura. Dok je ono svjetlo prilično potamnjelo vidjelo se kako se razvija bitka između svijetla i tame. Međutim, dođoše do jednog trga pokrivenog mrtvima i ranjenima; neki su ranjenici glasno zazivali pomoć. Redovi procesije veoma se prorijediše. Kada su pošli nešto dalje,što odgovara vremenu od dvije stotine sunčevih izlazaka, svaki pojedini opazi da njega (pape) nema u Rimu. Malodušnost obuze duše sviju; onih koji se okupljahu oko pape, da čuvaju njegovu osobu i da mu u nevolji budu u pomoći. U onaj čas budu viđena dva anđela, koji su nosili zastavu i predali je papi, govoreći: »Primi zastavu od one koja pobjeđuje i raspršuje najjače vojske na zemlji.


Tvoji su neprijatelji iščeznuli; tvoji te sinovi zovu suzama i jecajima, da se vratiš.« Tko god je upravio pogled na zastavu vidio je napisano, na jednoj strani: Regina sine labe concepta — Kraljica bez grijeha začeta, a na drugoj strani: Auxilium Christianorum — Pomoćnica kršćana. Papa primi zastavu s radošću, ali, videći mali broj onih koji su ostali uz njega, bio je vrlo žalostan. Oba anđela rekoše potom: »Pođi odmah tješiti svoju djecu! Piši svojoj braći, raspršenoj po svim dijelovima svijeta, da se ljudi moraju obnoviti u svom ćudoređu. A to se ne može postići drugačije nego da se puku lomi kruh Božje riječi. Poučavajte djecu, propovijedajte odcjepljenje od zemaljskih stvari. Došlo je vrijeme — zaključiše oba anđela — da siromašni budu propovjednici narodima. Leviti će biti uzeti od motike, sjekire i čekića (duhovna zvanja, od radnika i od seljaka), da se ispune riječi Davidove: 'Bog je podigao siromašne sa zemlje i postavio ih na tron knezova svoga naroda.' «Nakon što je papa to čuo, ustade i redovi se procesije počeše pojačavati. Kada je zatim stupio u sveti grad, započne plakati zbog malodušnosti u kojoj su se građani nalazili; mnogi više nisu bili u životu. Kada stupi u crkvu Svetog Petra, zapjeva Te Deum, a kor anđeoski odgovori pjevajući: »Gloria in excelsis Deo et in terra pax hominibus bonae voluntatis.«

Arhiva bloga

Glasnik: