Christus Rex

I kardinal Tauran o vjerskoj slobodi…


Nakon našeg kardinala Bozanića, evo nam još jednog, vrlo uglednog, prelata koji nam progovara o (post)koncilskom nauku vjerske slobode. To je kardinal Jean-Louis Tauran, predsjednik Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog, koji nam u svom nedavnom obraćanju, među ostalom, iznosi sljedeću izjavu:

,,U društvu i državi sloboda je subjektivno pravo osobe i kao takvo ima ga priznati pravni ustroj. U tom području država u pozitivnom smislu mora biti neopredijeljena, jamčeći slobodu osobe i služeći općem dobru. Moderna demokratska država ne priznaje državnom ni jednu religiju da ih može sve priznati.’’

Treba li na ovo što više (ponovno) dodati od vjekovnog nauka Katoličke crkve, jednako obvezujućeg nekad kao i danas, koji odmah raskrinkava ovakve teške, granično heretične (u najmanju ruku) zablude, 'nadahnute' rak ranom (post)koncilske Crkve – modernizmom?

,,77. U ovo naše vrijeme nije više korisno katoličku religiju smatrati za jedinu državnu religiju, isključujući sve ostale religije.

78. Zbog toga je u nekim krajevima katoličkog imena na hvalevrijedan način osigurano, da ljudi koji se tamo doseljavaju, mogu slobodno javno imati kult vlastit svakome od njih.

79. Krivo je naime (misliti), da građanska sloboda za sve kultove, kao i puna ovlast dana svima da mogu otvoreno i javno očitovati bilo kakve stavove i mišljenja, vodi prema tome da se lakše iskvare moral i duša naroda i da se širi kuga indiferentizma.’’ (Pio IX., Syllabus [osuđene propozicije])

,,Pravednost stoga zabranjuje, kao i sam razum, da država bude bezbožna; ili da prihvati način djelovanja koji će dovesti do bezboštva - naime, da tretira različite religije (kako ih se naziva) jednako, i da im u toj zbrci daje jednaka prava i privilegije. Stoga, budući da je ispovijedanje jedne religije u državi nužno, treba ispovijedati onu religiju koja je jedina istinita, te se može (kao takva) spoznati bez teškoća, osobito u katoličkim državama, jer su oznake istinitosti kao urezane u nju. Tu religiju, dakle, vladari države moraju čuvati i štititi, ako žele doprinositi - kao što bi trebali - s mudrošću i korišću za dobrobit zajednice.’’ (Lav XIII., Libertas praestantissimum, br. 21)

,,Da država treba biti odvojena od Crkve je apsolutno pogrešna teza, jedna od najopasnijih zabluda. Utemeljena, kao što jest, na načelu da država ne mora priznavati nijedan religijski kult, to je u prvom redu velika nepravda prema Bogu; jer je on kao Stvoritelj čovjeka također utemeljitelj ljudskih društava, te podržava njihovo postojanje kao što podržava i naše osobno. Dugujemo mu, dakle, ne samo privatno štovanje, nego javne i društveno bogoštovlje da mu iskažemo čast. Osim toga, ova teza je očita negacija nadnaravnog poretka. Ona ograničava djelovanje države za nastojanjem oko javnog dobra samo tijekom ovog života, što je bliži objekt političkih društava; i ne zauzima se (pod izlikom da im je to strano) sa svojim krajnjim objektom koji je čovjekova vječna sreća, nakon što ovoj kratkotrajni život završi svoj tijek.’’ (Pio X., Vehementer nos, br. 3)

Arhiva bloga

Glasnik: