Ravnodušje prema
vjeri (indiferentizam) pokazuje često ljudi koje se inače drži
učenima ili obrazovanima.
Jednog čovjeka
znanosti imenom Darwin jedanput upitaše što on misli o Kristu; on
odgovori: „40 se godina bavim proučavanjem glista; raditi studije
o Kristu, za to još nisam imao vremena.“ Jadan je takav učenjak!
Tko se zbog
prijekorljivog ravnodušja uopće ne brine o vjeri, postaje posve
nevjernim. Njemu bude kao biljci koja se ne zalijeva, usahne; kao
svjetiljci u koju se ne dolijeva ulje, ugasi se.
Mnogi vode brigu
samo o onome što donosi zemaljski užitak i probitak. Oni su oni
uzvanici iz Evanđelja koji zbog njive, volova i žene ne žele ići
na nebesku večeru (Lk 14,16).
Začudo se takvi
ljudi k tome još drže i „prosvjetljenima“ i s prijezirnim
suosjećanjem s visoka gledaju na one koji savjesno ispunjaju vjerske
dužnosti. Međutim, upravo su oni istodobno neobrazovani i nerazumni
jer, naime, nemaju razumijevanje za najviša dobra i neuki su u
najvažnijoj stvari svoga života.
Bog predaje
nevaljanu umu one koji odbijaju spoznaju Boga (Rim 1,28). Vinogradi
koji se nisu obrađivali duže vrijeme izrode se u živice i šume;
isto tako i čovjekova narav koja nije izgrađivana po vjerskom
učenju poprima poganski život i običaje (Ljudevit iz Granade).
Tko je ravnodušan
prema svojoj vjeri, neka ne kaže da nije neprijateljem Božjim; neka
pazi na Kristovu riječ: „Tko nije sa mnom, protiv mene je“ (Mt
12,30). Oni koji su ravnodušni u vjeri, na dan suda neće imati
opravdanje i neće moći kazati: „Mi to nismo znali“. Jer, za
svoje su neznanje oni sami krivi.
Franz Spirago
