Oni
žrtvovahu Molohu
Sveto pismo pripovijeda da je kralj
Moabaca, koje je opsjedao Izraelski kralj, na zidinama zaklao svoga sina
prvenca da tako izmoli pomoć (2 Kralj 3,27). Neotkupljeno, pretkršćansko
poganstvo poznaje dječju žrtvu. Djecu se žrtvovalo idolima. Osobito je to surovo
bilo kod Feničana i Kanaanaca.
Oni su poznavali kumira imenom Moloh. U
čast ovome kumiru načinjen je željezni kip. Imao je obličje čovjeka s bikovskom
glavom i raširenim rukama. Unutrašnjost je se kipa zagrijavala vatrom tako da
bi se željezo usijalo. Na ruke kipa potom bi se stavljalo novorođenčad koja su
uz strašnu vrisku umirala u velikim mukama.
Što bi se dogodilo kad bi i danas netko
opet zahtijevao žrtvovanje Molohu? Moralo bi mu se reći: svake se godine diljem
svijeta na isto tako okrutan način smakne 50 milijuna djece još prije nego
nešto se rode! Spaliti ih da umru u mukama ili ih raskomadati kliještama, koja
je razlika?
Naravno, čini se to iz drugih pobuda.
To je odluka roditelja da ne žele dijete. Jer bi se zbog njega trebali nečega
odreći, jer bi se onda izgubio neki oblik zemaljskog blagostanja. Pobačena se
djeca žrtvuju na oltaru sebeljublja. Oltar vlastitog EGA onoga koji svoj život
u toj mjeri želi ostvariti da se žrtvuje život drugoga.
Ali to je bio slučaj i kod poganskih
žrtava kumirima: uglavnom je bila posrijedi kiša ili plodnost. Željelo se
postići nešto za SEBE, a poradi toga se žrtvovalo život DJETETA. Stoga pobačaj
u najvećoj mjeri ima protukršćanske, sotonske razmjere. To je sveudiljna
ljudska žrtva 'prosvijećenog' 21. stoljeća. Najveća je razlika prema poganskim
dječjim žrtvama kumirima da su djeca onda bila rođena, a danas nerođena. No
masakrirati dijete u majčinoj utrobi još je okrutnije jer time mjesto života
postaje mjestom smrti.
Ne osuđujemo žene koje drugi tjeraju u
psihološki očaj! Osuđujemo svaku državu koja u paragrafima svoga ustava
nekažnjeno dopušta ovaj grijeh koji vapije za osvetom u nebu.
Znamo da će se ova sudbina koja danas pogađa nerođene sutra proširiti na
sljedeću najslabiju skupinu: na stare ljude. Eutanazija stoji kao novi moćni
Moloh pred našim vratima! Rubne skupine koje se ne mogu braniti uvijek su prve
koje se uništavaju na račun egoizma mnogih.
Katolici Hrvati, moramo dati glas djeci!
Moramo dati glas pravdi!
Ako mi to ne učinimo, tko će onda to
učiniti?
Djeca se ne mogu braniti, oni umiru
prije nego što nauče čitati, govoriti ili pisati.
Ako se za njih nitko ne bori, i dalje će
ih se ubijati!
Stari
i novi Moloh: lijevo, slika kumira Moloha kojemu se žrtvuje dijete. Desno: Stuttgart, 2009., ugao između ulice
Lautenschlagerstraße/Friedrichstraße. Kip je izrađen od željeza. Je li umjetnik
poznavao antički prauzor?
Izvor: Mitteilungsblatt, svibanj
2009., br. 364
