Blagdani
Svih svetih posvjedočeni su na Istoku već u 4. stoljeću. Ondje se
svagdje uvriježio antiohijski običaj da se ovaj blagdan slavi na
pravu nedjelju po Duhovima.
Na
Zapadu se počelo slaviti takav blagdan 13. svibnja otkada je tog
dana sveti papa Bonifacije IV. (608.-615.), učenik Grgura Velikoga
(čiji je spomendan 12.
ožujka), godine 609. ili 610. godine poganski Panteon u Rimu
pretvorio u crkvu posvećenu Mariji i svim mučenicima. – Sveti
papa Grgur III. (731.-741.) posvetio je onda jednu kapelicu stare
Bazilike svetog Petra (18. studenoga) Svim svetima.
Papa
Grgur IV. (827.-844.) propisao je blagdan Svih svetih cijeloj Crkvi
koji se potom proširio tijekom 9. stoljeća i to skupa sa slavljem
vigilije (31. listopada). Za određivanje nadnevka Svih svetih na 1.
studenoga ranije se zalagao osobito blaženi Alkuin; na to je
pobožnog anglosaksonskog učenjaka vjerojatno potaknuo keltski
početak godine 1. studenoga koji je za Britance onoga vremena još
bio značajan.
Papa
Urban IV. (1261.-1264.) je naučavao da se blagdan Svih svetih slavi
upravo radi štovanja onih svetih čiji spomen nije zabilježen u
kalendaru.
Osmina
blagdana potječe od pape Siksta IV. (1471.-1484.). Ona je ukinuta
1956. godine skupa s vigilijom uoči blagdana.
Izvor:
www.fsspx.de
