Gospa od Dobrog Uspjeha (Quito, Ekvador)

Sažetak:

Gospa od Dobroga Uspjeha (u originalnom španjolskom ove riječi se mogu prevesti i utočište, spas od nevolja, posebno su ih koristili pomorci moleći se Gospi da ih izbavi od oluja na moru) ukazala se Španjolki majci Marijani de Jesus Torres od reda koncepcionista (punim imenom Kongregacija Bezgrješnoga Gospina Začeća) u njenu samostanu u Quitu, Ekvadoru, koji je bio pod nadležnosti franjevaca. Tražila je da se napravi njezin kip i upozorila na smanjenje vjere i zvanja u 20. st.

Kronološki pregled

1563	Rođenje Marijane de Jesus Torres.
1577	Mala grupa časnih sestara i trinaestogodišnja djevojčica s pozivom prolaze kroz teško putovanje brodom iz Španjolske do Ekvadora da utemelje prvi samostan u Quitu.
1582	Marijana umire prvi put. Na Nebu, nakon što je upitana, odlučuje vratiti se na zemlju da pati kao patnička duša za grijehe počinjene u 20. st.
1588	Drugi put umire na Veliki Petak, nakon ukazanja u kojem su joj pokazane sve strahovite zloupotrebe i krivovjerja koja će postojati u Crkvi u našem vremenu. Bila je uskrsnuta i vraćena u život dva dana kasnije, na Uskrs ujutro.
2.2. 1594	Naša Gospa od Dobroga Uspjeha prvi se put ukazuje Marijani.
16.1. 1599	Naša Gospa od Dobroga Uspjeha traži da se napravi njezin kip.
1605-1610	Nakon što se dogodila galama i zbrka u samostanu, kad je jedna sestra nahuškala neke od drugih sestara protiv majke Marijane, Marijana je odlučila uzeti na se pet godina trpljenja i kazni koje bi ona sestra primila u paklu. Kasnije se ta sestra pokajala.
16.1. 1611	Kipar kojega je odabrala Naša Gospa, Francisco del Castillo, odlazi iz grada da kupi završne boje za kip. Ukazuje se Naša Gospa od Dobroga Uspjeha, zajedno sa sv. Franjom i arkanđelima Mihaelom, Gabrielom i Rafaelom, koji čudesno završavaju kip.
2.2. 1611	Kip je službeno blagoslovljen od biskupa i postavljen iznad stolice opatice, na želju Gospe, kao znak da ona upravlja i čuva ovaj samostan. Njezino službeno ime je „Marija od Dobroga Uspjeha od Pročišćenja“.
1611	Naš Gospodin se ukazao majci Marijani i tražio je da bude patnička duša: „U svim vremenima trebam odvažne duše da spase moju Crkvu i varljivi svijet.“
8.12. 1634	Na blagdan Bezgrješnog Začeća tri arkanđela i Kraljica Neba ukazali su se majci Marijani. Sv. Gabriel je nosio ciborij s hostijama. Naša Gospa je predvidjela nekoliko događaja u budućnosti papinstva u doba Pija IX.
16.1. 1635	Nakon Svete Pričesti i posljednjeg pomazanja majka Marijana je prorekla točan sat svoje smrti (15:00) i umrla zadnji put.
1821	Rođen je „pravi katolički“ predsjednik Ekvadora Gabriel Garcia Moreno, kojega je prorekla Gospa.
1873	Gabriel Garcia Moreno posvećuje Ekvador Presvetom Srcu Isusovu.
1875	Gabriel Garcia Moreno umire. Papa Pijo IX. napisao je da je umro „smrću mučenika... žrtva za svoju Vjeru i kršćansku ljubav.“ U katedrali u Quitu čuva se njegovo neraspadnuto srce i poznata slika Naše Gospe od Quita, koja je plakala u trenutku njegova mučeništva.
1906	Za vrijeme preuređenja samostana otvoren je tri stoljeća star grob majke Marijane. Njezino tijelo i habit su nađeni cijeli i neraspadnuti, a iz groba se širio miris ljiljana.

Čuda i znakovi

Jedna od najnevjerojatnijih činjenica života majke Marijane bile su mistično-tjelesne pojave: dva puta je umrla i ukrsnula. Dokumenti iz samostana i arhiva biskupije dokazuju da je ova sveta redovnica umrla tri puta. Prva smrt je bila 1582. Stojeći pred Sudom utvrđeno je da je bez krivnje i dan joj je izbor da ostane u nebeskoj slavi u raju ili da se vrati na zemlju da kao patnička duša okajava grijehe 20. st. Odabrala je to drugo. Drugi put je umrla na Veliki Petak 1588. nakon ukazanja, u kojem su joj bile pokazane sve zloupotrebe i krivovjerja koja će postojati u Crkvi današnjih dana. Bila je uskrsnuta dva dana poslije, na Uskrs ujutro. Treći i zadnji put je umrla 16. 1. 1635.

Crkveno odobrenje

Biskup Quita Salvador de Ribera u službenim je dokumentima svjedočio da su sv. Franjo i tri arkanđela, sv. Mihael, sv. Gabriel i sv. Rafael, čudesno završili kip Gospe od Dobroga Uspjeha. Sv. Mihael je rekao: „Zdravo Tebi, Marijo, Presveta Kćeri Boga Oca“, sv. Gabriel je rekao: „Zdravo Tebi, Marijo, Presveta Majko Boga Sina“, sv. Rafael je rekao: „Zdravo Tebi, Marijo, Presveta, Prečista Zaručnice Duha Svetoga“ i zajedno su pjevali: „Zdravo Tebi, Marijo, Presveti Hramu i Svetištu Presvetoga Trojstva“ i kip je bio dovršen. 

Biskup je sam predsjedao svečanom ceremonijom pomazanja kipa u crkvi Kraljevskoga samostana Bezgrješnoga Začeća 2. veljače 1611. Pobožnost i ukazanja je također odobrio i promicao i sljedeći biskup Quita, Pedro de Oviedo, koji je vladao biskupijom od 1630. do 1646.

Također jedna molitva Našoj Gospi od Dobrog Uspjeha ima imprimatur nadbiskupa Quita Carlosa Marije, iz 1941.

 
Blagdan Naše Gospe od Dobrog Uspjeha se slavi 2. veljače, na blagdan Očišćenja Marijina.

Poruke

Na dan 16. 1. 1635. godine, okružena njezinom redovničkom zajednicom i franjevcima ispovjednicima, majka Marijana učinila je svečanu profesiju Vjere i onda zatražila, kao zadnju molbu, da umre na tlu, u imitaciji njezinoga Serafinskoga Oca, sv. Franje. Nakon što je primila Svetu Pričest i sakrament posljednjeg pomazanja, prorekla je točan sat svoje smrti, tri sata popodne. Upravo prije smrti, pročitala je oporuku, dirljivo savjetujući u njoj njezine kćeri o redovničkom životu i prorokujući o redu. Na kraju se okrenula svećenicima: „Moji oci i sestre, vrijeme je došlo da odem, preporučite moju dušu Bogu s odgovarajućim molitvama. Hvala vam za sve. Vazda, molim vas, održavajte ovaj samostan i sestre u vašoj brizi. Umirem, kao što sam se rodila, radosno i mirno u rukama moje majke, Serafinskog Reda.“ Dvije suze su pale niz obraze, uzdahnula je, i s anđeoskim osmijehom blažena duša joj je napustila tijelo.

Nakon smrti, tijelo joj je ostalo rastezljivo, put rumena, a uz osmijeh na licu činilo se kao da je živa. Za vrijeme bdijenja, jedna slijepa djevojka je progledala, kad je jedan od cvjetova iz vijenca s glave majke Marijane prinesen da dotakne njezine oči.

Godine 1906., za vrijeme preuređenja samostana otvoren je tri stoljeća star grob majke Marijane. Njezino tijelo i habit su nađeni cijeli i neraspadnuti, a iz tijela se širio izniman miris ljiljana. Tako Bog sačuva neke Njegove svece koji žive u herojskoj vrlini i svetoj čistoći. 

Majka Marijana imala je dar razlučivanja duše, koji Naš dragi Gospodin tako često daje osnivačima redova. Budući da je mogla čitati srca njezinih kćeri, tješila bi ih, govoreći im kako da napreduju u duhovnom životu i objašnjavajući da je potrebno umrijeti za sebe kako bi živjeli u pravoj vrlini. Upozoravala ih je često da čuvaju život samostana i slušaju Pravilo. Govorila je da kad nedostaju molitva i život u zajednici, sve ostalo pati, jer redovnik bez molitve je kao vojnik bez oružja u borbi. Bodrila ih je da budu strpljive u bolestima jer su bolesti najbolje i najzaslužnije pokore, koje oslobađaju duše od iluzija, taštine i oholosti. Posebno je upozoravala njezine kćeri da se čuvaju tog „prokletog ljudskog poštovanja“, koje tjera čovjeka da se pita: „Što će drugi reći o ovom?“ Umjesto toga, savjetovala ih je da vode svoje živote u samostanima prema pravilima Evanđelja i da se učvrste postojano na snažnom temelju poniznosti.

Ovo su neke od poruka koje su joj prenijeli Naš Gospodin i Gospa.

Naša Gospa: „Ja sam Marija od Dobroga Uspjeha, koju si zazvala s tako nježnom privrženosti. Tvoja molitva me veoma razveselila. Tvoja vjera me je dovela ovdje. Tvoja ljubav me je pozvala da te posjetim...“

„Sada tražim i naređujem ti da se napravi kip da se utješi i sačuva moj samostan i one vjerne duše toga doba kad će biti velika pobožnost prema meni, jer ja sam Kraljica Neba pod mnogo zaziva... Načinjenjem ovoga kipa poklonit ću svoju naklonost ne samo mojem samostanu nego i ljudima Quita - i svim ljudima kroz stoljeća.“

„Prvo da ljudi u budućnosti mogu shvatiti kako sam moguća u ublaživanju Božanske Pravde i pribavljanju milosti i oprosta za svakoga grešnika koji k meni dolazi skrušena srca. Jer ja sam Majka Milosti i u meni je samo dobrota i ljubav. Neka dođu k meni, jer ja ću ih odvesti k Njemu.“

“I drugo… kad ih tište kušnje duha i patnje tijela i kad im se čini da se utapaju u moru bez dna, neka pogledaju moju svetu sliku i uvijek ću biti spremna saslušati njihov plač i ublažiti im bol. Reci im da trebaju uvijek dotrčati svojoj Majci s pouzdanjem i ljubavi...“

Na blagdan Pročišćenja 1634. godine, dok se majka Marijana molila pred Presvetim Sakramentom ugasilo se svijetlo u svetištu. Ukazala joj se blažena Djevica Marija i objasnila joj da to ugasnuće ima pet značenja:

Prvo značenje: „Na kraju devetnaestoga stoljeća, i u dvadesetom, u ovoj će se zemlji, koja će postati slobodna republika, širiti različita krivovjerja. Dragocjeno će se svijetlo vjere ugasnuti u dušama, poradi gotovo posvemašnje moralne korupcije. U to će vrijeme biti velikih tjelesnih i moralnih stradanja, kako osobnih, tako i javnih.

Onaj mali broj duša koji zadrži vjeru i nastavi obdržavati vrline, bit će podvrgnut okrutnim i neizrecivim patnjama... Mnogi će podlegnuti smrti od težine njihovih patnji i oni koji se žrtvuju za Crkvu i njihovu zemlju bit će ubrojeni među mučenike. Kako bi ljude oslobodili ropstva ovih krivovjerja oni koje je milosrdna ljubav moga Svetoga Sina odabrala da izvrše obnovu trebat će veliku snagu volje, stalnost, odvažnost i pouzdanje pravednika. Bit će prilika kad će se sve činiti izgubljeno. To će onda biti sretni početak potpune obnove.“

Drugo značenje: Tjelesnost će prekriti zemlju, što će utrnuti mnoga zvanja. I u Marijanin samostan će ući nepravda, pod krinkom „lažnoga milosrđa“. „Moje će zajednice biti napuštene; bit će preplavljene morem gorčine bez dna, te će se činiti da su se utopile u stradanjima. Koliko li će samo istinskih poziva biti izgubljeno poradi nedostatka vještog i opreznog usmjerenja kojima bi ih se oblikovalo! Svaka će voditeljica novakinja morati biti duša molitve, obdarena darom razlučivanja duša.“

Treće značenje: „U to će vrijeme zrak biti ispunjen duhom nečistoće koji će poput poplave preplavljati ulice, trgove i javna sastajališta. Razuzdanost će biti tolika da na svijetu više gotovo neće biti djevičanskih duša. Ipak će biti nekih dobrih duša u samostanima, gdje će nježni cvijet djevičanstva uzeti korijena, da se odbije Božanski Gnjev.“

Četvrto značenje: „Stjecanjem nadzora nad društvenim slojevima, masonske sekte će s velikom umješnosti nastojati prodrijeti u srca obitelji, trujući srca djece. Dječja će nevinost gotovo u potpunosti nestati. I tako će biti izgubljeni svećenički pozivi. Bit će to prava katastrofa.“

Ipak je obećala da će tijekom ovog vremena biti zajednicâ redovnika koje će održavati Crkvu i svetih službenikâ oltara, sakrivenih i prekrasnih duša, koji će raditi s odvažnosti i nesebičnom gorljivosti za spasenje duša. „Protiv njih će bezbožni voditi okrutan rat, zasipajući ih osudama, lažima i uvredama da bi ih zaustavili da ispune svoju službu. Ali oni, kao čvrsti stupovi, ostat će nepokolebljivi i suočit će se sa svime s duhom poniznosti i žrtve kojim će biti obdareni, putem beskrajnih zasluga moga Presvetoga Sina, koji će ih ljubiti u najdubljim nutarnjim vlaknima Svoga Presvetoga i nježnoga Srca.“

„Nápast će preuzeti nadzor nad ovom zemljom preko zabluda bezbožnika koji će, poput tamnoga oblaka, zastrti jasno nebo republike posvećene Presvetom Srcu moga Božanskoga Sina. Ta će republika, nakon što dopusti ulaz svim mogućim porocima, morati pretrpjeti različite vidove kazni: kugu, glad, rat, otpadništvo, kao i gubitak bezbrojnih duša. Da bi se odagnali ti tamni oblaci koji će priječiti sjajnu zoru slobode Crkve, doći će do strašnoga rata u kojem će teći krv svećenikâ i vjernikâ... Ta će noć biti toliko stravična, da će se činiti kako je zloća pobijedila. Potom će nastupiti moje vrijeme: na čudesan ću način uništiti oholost Neprijatelja, bacivši ga pod svoje noge, okovavši ga u dubinama pakla, te oslobodivši napokon i Crkvu i zemlju njegove okrutne tiranije.“

Peto značenje: „Ljudi koji raspolažu golemim bogatstvom ravnodušno će promatrati progon Crkve, kao i svih vrlina, te pobjedu zla. Oni svoje bogatstvo neće upotrijebiti kako bi se borili protiv zla i povratili vjeru. Ljudi će doći dotle da više uopće neće mariti za Božje stvari, upit će duh zla, te će se prepustiti svim vrstama poroka i strasti neka ih nose. Veliki broj duša će otići u pakao.“ 

Gospa: „O, kad bi samo ljudska bića i posvećene duše znale što je raj i što znači posjedovati Boga, kako bi drukčije živjeli, ne štedeći nijednu žrtvu da što punije uđu u posjed raja! Ali neki dopuštaju sebi da ih zaslijepi lažno svjetlucanje časti i ljudske veličine dok druge zaslijepi ljubav prema sebi, ne shvaćajući da padaju u mlakost, to golemo zlo koje u redovničkim kućama uništava njihov žar, poniznost, odricanje i neprekidno življenje redovničkih vrlina i bratske ljubavi, kao i tu djetinju jednostavnost koja čini duše tako dragima momu Božanskom Sinu i meni, njihovoj Majci.“

„Sjeti se riječi kraljevskoga proroka: „Kako su divna djela Gospodnja!“ Budi uvjerena u ovu istinu, uči i zadivljuj tvoje kćeri, i one sad živuće i buduće, da trebaju ljubiti njihov božanski poziv. Otkrij njima slavno mjesto koje Bog i ja čuvamo onima koji pripadaju Nama, našim nasljednicima.“

"Jao svijetu ako mu uzmanjka monaških i redovničkih samostana! Ljudi ne shvaćaju njihovu važnost, jer da razumiju učinili bi sve u svojoj moći da ih umnože, budući da se u njima može naći lijek za sva tjelesna i duševna zla... Nitko na licu zemaljskom nije svjestan odakle dolazi spasenje duša, obraćenje velikih grešnika, kraj velikih kazni, plodnost zemlje, kraj pošasti i ratova i sloga među narodima. Sve ovo je poradi molitava koje se uzdižu iz monaških i redovničkih samostana.“

„O, kad bi smrtnici samo razumjeli kako cijeniti vrijeme koje im je dano, i kad bi iskoristili svaki trenutak njihovih života, kako bi drukčiji svijet bio! I veliki broj duša ne bi pao u vječnu propast. Ali ovaj prezir je temeljni uzrok njihova pada!“

Gospa je naglasila važnost Sakramenta pokore i važnu ulogu svećenika: „Pogledaj i promišljaj veličanstvo ovog Sakramenta pokore, koji obnavlja i vraća život, tako prezrenog i odbačenog od nezahvalnih ljudi, koji u njihovoj nesmotrenoj ludosti ne shvaćaju da je to jedino sigurno sredstvo spasenja nakon što čovjek izgubi njegovu krštenu nevinost. Najžalosnije je da mu čak ni službenici Moga Presvetoga Sina ne daju dovoljno poštovanja, gledajući s hladnom ravnodušnosti ovo vrijedno i dragocjeno blago, koje je stavljeno u njihove ruke za obnovu duša otkupljenih krvi Otkupitelja.  Ima onih koji smatraju slušanje ispovijedi kao gubitak vremena i uzaludnim. O, jao! Da svećenici izravno vide ono o čemu sad ti razmatraš i da su prosvijetljeni Svijetlom koje tebe sad rasvjetljuje, tada bi prepoznali ovaj dar!...“

Gospodin: „U svim vremenima trebam odvažne duše da spase moju Crkvu i varljivi svijet.“ Naš Gospodin je također dao majci Marijani da razumije potpunije nego ikad da su pobožnost prema Muci, Presvetom Sakramentu i Gospi potpora i održanje redovničkih zajednica.

"Znaj, štoviše, da božanska pravda pušta užasne kazne na cijele narode, ne samo poradi grijehâ ljudi, nego i grijeha svećenika i redovnika. Jer ovi su pozvani savršenošću svoga zvanja da budu sol zemlje, gospodari istine i odbijatelji božanskoga gnjeva. Ako zastrane s njihove božanske misije, propadaju i ponižavaju se na takav način da pred očima Božjim ubrzavaju strogoću kazni...“ (Tijekom 41 godine župništva Sv. Ivana Vianneya u Francuskoj u Arsu nikad nije bila učinjena nikakva šteta od oluja).

Gospodin je također uvjerio majku Marijanu da je vrlo zadovoljan onim dušama koje uzimaju na se uzvišenu zadaću patnje za posvećenje klera njihovim molitvama, žrtvama i pokorama, i obećao je tim dušama posebnu slavu na Nebesima.

Nezahvalnost i izdaja posvećenih duša, tako bliskih Njegovu Srcu, natjerala bi Ga „da pustim da moja pravda padne na moje ljubljene samostane – i čak nad gradove – kad oni koji su tako blizu meni odbace moj duh, ostavljajući me samog u svetohraništima, rijetko se sjećajući da živim tamo posebno iz ljubavi prema njima, čak više nego za ostale vjernike.“ Nerazborita primanja novaka i unutrašnje zloupotrebe koje dopuštaju poglavari propast su zajednica. „Takve zajednice jedino mogu biti sačuvane – dok postoje – pod naporom puno pokore, poniženja i svakodnevnoga pravoga života redovnika koji su dobri. Jao onim iskvarenim članovima tijekom tih vremena katastrofa! Plači za njih, ljubljena zaručnico, i moli da se skrati vrijeme tolike patnje!“ Upozorio je da će Kazna biti teška za posvećene duše koje su protratile mnoge milosti svojom ohološću i hvalisavim pokazivanjem da osiguraju položaje moći i časti i posebno je osudio mlake posvećene.

Majka Marijana je vidjela da su najveće muke Presvetoga Srca nezahvalnost i ravnodušnost onih duša koje, izabrane između milijuna da budu Njegove zaručnice i službenici, ga ostavljaju u potpunoj samoći. I to unatoč tome što u svetom Sakramentu živi pod istim krovom sa svojim zaručnicama i dolazi u ruku svojih svećenika jednostavnim pozivom njihovih glasova u najsvečanijem trenutku Posvećenja.

Proročanstva

Gospa je prorokovala da će krajem 19. st. i posebno u 20. st. nápast vladati gotovo potpuno, putem masonskih sekta. Kraljica Neba je rekla majci Marijani da će ova borba doseći najoštriji stupanj poradi raznih nevjernih posvećenih duša, koje će se „pod krinkom vrline i sa zlo-nadahnutom gorljivosti okrenuti protiv one iste Vjere koja ih je othranila na grudima.“

„Tijekom ovog vremena u ovoj će jadnoj zemlji nedostajati kršćanskog duha i Sakrament posljednje pomasti će biti slabo cijenjen. Mnogi će umrijeti ne primivši ga – bilo poradi nemara njihovih obitelji ili lažne osjetljivosti koja nastoji zaštititi bolesnike od težine njihova stanja, ili jer će se pobuniti protiv duha Katoličke Crkve, potaknuti zlonamjernosti napasti. Tako će mnoge duše biti lišene bezbrojnih milosti, utjehe i snage koje trebaju da učine veliki skok iz vremena u vječnost...“

„Sakrament Ženidbe, koji simbolizira sjedinjenje Krista s Njegovom Crkvom, bit će napadnut i obezvrijeđen u punini smisla riječi. Masonerija, koja će tad biti na vlasti, proglasit će nepravedne zakone s ciljem da ukinu ovaj Sakrament, čineći svima lakim da žive u grijehu, potičući začetak nezakonite djece, rođene bez blagoslova Crkve. Kršćanski će duh brzo propadati i sve će više biti utrnuto dragocjeno svijetlo vjere dok ne dođe do točke kad će biti skoro potpuna i opća iskvarenost običaja. Učinci svjetovnog obrazovanja će se uvećati, što će biti jedan od razloga za manjak svećeničkih i redovničkih zvanja...“

„Sveti sakrament Svećeničkoga reda će biti ismijavan, ponižen i prezren... Demon će pokušati progoniti službenike Gospodnje na svaki mogući način i radit će s okrutnom i suptilnom pronicljivosti da ih skrene s puta i udalji od duha njihova zvanja, kvareći mnoge od njih. Ti iskvareni svećenici, koji će sablažnjavati kršćanski puk, učinit će da mržnja loših kršćana i neprijatelja Rimske, Katoličke i Apostolske Crkve padne na sve svećenike. Ovaj naizgledni uspjeh napasti donijet će ogromne patnje dobrim pastirima Crkve...“

„Štoviše, u tim nesretnim vremenima bit će nesputane raspuštenosti, koja će, djelujući tako da ugrabi ostale u grijeh, osvojiti nebrojene nemarne duše, koje će biti izgubljene. Nevinosti skoro više neće biti u djece, niti čednosti u žena, i u tom trenutku vrhovne potrebe za Crkvu, oni koji bi trebali govoriti šutjet će.“

„Ali znaj, ljubljena kćeri, da kad se tvoje ime proslavi u 20. stoljeću, bit će mnogih koji neće vjerovati, govoreći da ova pobožnost nije ugodna Bogu... Jednostavna, skromna vjera u istinu Mojih ukazanja tebi, Moje Preljubljeno dijete, bit će rezervirana za skromne i pobožne duše, poslušne nadahnućima milosti, jer Naš Nebeski Otac otkriva Svoje tajne onima jednostavna srca, a ne onima čija su srca napuhana oholosti, pretvarajući se da znaju što ne znaju, ili su zadovoljni svojim praznim znanjem.“

„Tijekom ovog vremena svjetovni kler će bit daleko od uzora jer će svećenici postati nemarni u svojim svetim dužnostima. Bez božanskoga kompasa, zalutat će s puta koje je Bog zacrtao za svećeničku službu i postat će privrženi bogatstvu i novcu, koje će bez osnove nastojati pribaviti. Koliko li će Crkva patiti za vrijeme te mračne noći! Bez Prelata i Oca da ih vodi s očinskom ljubavi, nježnosti, snagom, mudrosti i razboritosti, mnogi će svećenici izgubiti volju, stavljajući svoje duše u veliku opasnost. Ovo će označiti dolazak moga sata.“

„Zato, viči neprestano bez umora i plači gorkim suzama u privatnosti tvoga srca, preklinjući našega Nebeskoga Oca, za ljubav Euharistijskoga Srca moga Presvetoga Sina i njegove dragocjene Krvi prolivene s takvom velikodušnosti i preduboke gorčine i patnji Njegove okrutne Muke i Smrti, da se sažali nad svojim službenicima i završi ta zlokobna vremena, tako što će poslati ovoj Crkvi Prelata koji će obnoviti duh njegovih svećenika.“

Na blagdan Bezgrješnog Začeća 8. prosinca 1634. tri arkanđela i Kraljica Neba ukazali su se majci Marijani. Sv. Gabriel je nosio ciborij s hostijama, a Gospa je objasnila: „Ovo označuje Preuzvišeni Sakrament Euharistije, koji će moji katolički svećenici dijeliti vjernim kršćanima koji pripadaju Svetoj Rimskoj, Katoličkoj i Apostolskoj Crkvi, čija je vidljiva glava papa, kralj kršćanstva. Njegova papinska nepogrješivost bit će proglašena dogmom od istoga pape koji će biti izabran da proglasi dogmu otajstva moga Bezgrješnoga Začeća. Njega će progoniti i bit će zatočen u Vatikanu nepravednom uzurpacijom Papinske Države izazvanom zločinaštvom, zavisti i pohlepom jednoga zemaljskoga vladara.“ Taj sveti papa je blaženi Pijo IX., koji je ispunio svako od Gospinih proročanstava. Njegovo tijelo, ekshumirano za beatifikaciju 2000. godine, nađeno je neraspadnuto u grobu gdje je ležalo više od stoljeća. Njegovo lice još je u smrti pokazivalo dojmljivu mirnoću.

Još jedno zanimljivo proročanstvo Gospe: „U 19. stoljeću će biti jedan pravi katolički predsjednik, čovjek od karaktera kojemu će Gospodin Bog dati palmu mučeništva na trgu koji je ispred ovog samostana. On će posvetiti Republiku Svetom Srcu Moga Presvetoga Sina i ovo će posvećenje održati katoličku vjeru u budućim godinama, koje će biti teške za Crkvu. U tim godinama, tijekom kojih će zla sekta masona preuzeti kontrolu nad građanskom vlasti, sve redovničke zajednice bit će okrutno progonjene, i također će nasilno udariti na ovu moju.“

Taj „pravi katolički“ predsjednik Ekvadora je bio Gabriel Garcia Moreno (1821.-1875.). Rođen u plemićkoj obitelji, u mladosti je studirao teologiju i primio niže redove i tonzuru, ali su ga prijatelji nagovorili na sekularnu karijeru. Iako je bio pravi monarhist, prihvatio je mjesto predsjednika kad ga je narod izabrao, i to tri puta uzastopno. Bio je jedini vladar koji je prosvjedovao kad je talijanski kralj napao papu i okupirao Papinsku Državu. Čovjek velike pobožnosti i veliki prijatelj i zaštitnik isusovaca, 1873. godine je posvetio republiku Presvetom Srcu Isusovu, nakon čega su ga njemački masoni osudili na smrt. Saznao je za tu osudu i pisao papi moleći ga za blagoslov, za snagu da uvijek bude vjeran Gospodinu i papi, i da živi i umre u obrani Svete Vjere. Nakon što je primio posljednje obrede, izlazeći iz katedrale u Quitu ubili su ga masonski agenti mačetom i pištoljima. Zadnje riječi su mu bile: „Bog ne umire!“ Papa Pijo IX. napisao je da je ovaj kršćanski vladar umro „smrću mučenika... žrtva za svoju Vjeru i kršćansku ljubav.“ U katedrali u Quitu čuva se njegovo neraspadnuto srce i poznata slika Naše Gospe od Quita, koja je plakala u trenutku njegova mučeništva.

Zaključak

Čudesno je i znakovito kako je Blažena Djevica Marija izabrala skromnu sestru reda posvećenog baš njenom Bezgrješnom Začeću da počne niz ukazanja koja će obilježiti zadnja vremena svijeta. Njome se prvi put objavila kao Bezgrješno Začeće, što će nastaviti u mnogim drugim velikim ukazanjima, kao u Lourdesu i Fatimi. Njome je objavila proglašenje dogme o Bezgrješnom Začeću, više od 200 godina prije nego što je to papa Pijo IX. učinio. Njome je prvo objavila upozorenja za naše vrijeme, za spas duša. Po tome su uistinu velika i dragocjena ova ukazanja.

I evo danas živimo u vremenu velike krize vjere i morala, kako je prorokovala Gospa. Zbunjenost je tolike jačine da ne podriva više samo svjetovnu sferu nego prodire i u zidove same Crkve. Zaista, kao što je Gospa predvidjela, kvarenje običaja je postalo opće i dragocjeno svjetlo vjere se gotovo ugaslo. Ipak, poruka Gospe od Dobroga Uspjeha završava velikom nadom. Kad se sve čini izgubljeno i paralizirano, to će biti „sretni početak potpune obnove. Ovo će označiti dolazak moga sata, kad ću na čudesan način zbaciti s prijestolja oholog i prokletog Neprijatelja, zgazivši ga pod nogama i bacivši ga u pakleni ponor.“ To je obećanje Gospe u Fatimi: „Na kraju, Moje će Bezgrješno Srce pobijediti.“

Dakle, čini se pohvalnim okrenuti se Gospi od Dobroga Uspjeha i zazivati je, moleći za svaki uspjeh, svjetovni i duhovni. Vrijeme je da je pitamo za pravi put i sigurnost u ovoj oluji, kao i hrabrost i snagu da održimo uspravno sveti barjak Vjere.

Na kraju, pomolimo se da Gospa brzo svojim zagovorom intervenira da obnovi Crkvu i društvo, tako da može ponovo zauzeti svoje prijestolje i vladati ponovno u slavi kao Kraljica sve Zemlje.

(Većina materijala i teksta iz knjige priora Manuela de Souze Pereire, franjevačkog provincijala Quita, i gvardijana samostana koji je utemeljila majka Marijana, i iz knjige Marijane Tereze Horvat)