Christus Rex

„Imaginarni“ episkopat


N
akon odgovora Kongregacije za nauk vjere koji podsjeća da Crkva ne može blagoslivljati istospolne zajednice (15. ožujka 2021.), biskup Bonny izjavio je 17. ožujka nizozemskom dnevniku De Standaard: „Osjećam se posramljeno zato što sam zastupnik svoje Crkve“.

Dodao je: „Želio bih se ispričati svima onima za koje je ovaj odgovor bolan i nerazumljiv: predanim i vjernim, katoličkim istospolnim parovima, roditeljima, djedovima i bakama homoseksualnih parova te njihovoj djeci, pastoralnom osoblju i savjetnicima za istospolne parove. Njihova je bol prema Crkvi danas i moja“.

Biskup Bonny sada se može osjećati kao da ga njegova baza razumije i podržava. Tijekom konferencije koju je 28. travnja organizirao britanski tjednik The Tablet uvjeravao je da je zbog te zabrane gotovo 700 ljudi, većinom mladih, napustilo župe njegove biskupije krajem ožujka i da je gotovo 2000 ljudi zatražilo „otkazivanje“ krštenja u maticama flamanskih biskupija u Belgiji.

To je zato što misli da je katolik jer, kao što kaže, ta rimska zabrana „uopće nije u skladu s Amoris lætitia“, pobudnicom pape Franje koja po načelu pojedinačnih slučajeva odobrava pričest za razvedene i ponovno vjenčane.

Žao mu je što rimska kongregacija ne uzima u obzir ono što ljudske znanosti danas govore o spolnosti u građanskome društvu, kada su mnoge zemlje ozakonile brak ili građansko partnerstvo za istospolne parove.

Biskup Bonny u osnovi razmišlja poput postmodernoga svijeta. On osjeća i doživljava ono što osjeća i doživljava ovaj raskršćanjeni svijet. On je s time „usklađen“. On to oponaša. A ta poučljiva mimikrija progovara o svjetovnom, neustrašivom evanđelju: „Ako li sol obljutavi, čim će se onda osoliti? Ne valja više ni za što; izbacuje se i ljudi je pogaze.“ (Mt 5,13).

Biskup Bonny želi drugima ugoditi i boji se da im se ne bi dopao. Prilagođava se duhu koji ga okružuje, usvaja ga. Nakon toliko navodno pastoralnih uvertura, što ostaje ispod njegove mitre? Vjetar! Vjetar koji okreće mlinove „politički korektnih“ riječi.

Tako „veliki strah od ispravnog razmišljanja“ postaje kompromis s kompromisom, velika praznina ništavne misli. 

p. Alain Lorans

Izvor: fsspx.news


Dodatak: Koliko god se ponekad zavaravali da stanje prilika u našoj domovini ipak nije toliko dekadentno kao u nekim zapadnim zemljama i da je situacija značajno bolja, ipak nitko ne može zanijekati da odlučno hvatamo priključak na revolucionarno stanje na Zapadu. Najzorniji primjer i dokaz za to daje nam nedavno imenovani riječki nadbiskup koadjutor, mons. Mate Uzinić, koji je već u svojim prijašnjim izjavama očitovao radikalno progresivistički duh, a posljednja izjava koja je posve na tragu gornjeg belgijskog biskupa, samo to upotpunjuje. Koliko god neki to ignorirali, i u Hrvatskoj itekako puše duh proljeća Drugoga vatikanskoga!


Arhiva bloga

Časopis: