Gospa, čuvarica vjere, u Bourguillonu
P
rema Tridentskomu saboru, vjera je „početak, temelj i korijen svakoga opravdanja“. Koja je Marijina uloga kod jačanja naše vjere? Prije svega, vjera u Marijinu slavu je intenzivno vježbanje kreposti vjere.
Čovjek se može diviti Kristu bez vjere i mnogi ljudi uistinu čine upravo to: smatraju ga vođom, uzorom, reformatorom, filozofom ili čak prijateljem svih ljudi, herojskim likom koji je imao velik utjecaj na cijelo čovječanstvo.
Mariju, međutim, ne možemo shvatiti u čisto naravnome svjetlu. Promatramo li je na taj način, Ona bi bila ništa drugo doli skromna, siromašna žena, koja gotovo ništa ne govori te gotovo ništa ne čini.
Marija za nevjernike nema smisla. Ona je ono što jest samo u nadnaravnomu redu i samo ju se u svjetlu vjere može prepoznati.
Ako tijekom svečanoga obreda u velikoj crkvi vidimo učenjaka ili umjetnika, još ne možemo reći što ga je tamo dovelo: vjera ili neki čisto ljudski motiv (smisao za estetiku, želja da ga ljudi vide, obiteljske ili prijateljske veze, itd.). Ali ako vidimo istoga pojedinca kako kleči pred kipom Blažene Majke i moli krunicu, tada znamo da se radi o vjerniku.
Iako je sam Krist naš najveći primjer za sve ostale kreposti, to nije slučaj s vjerom i nadom, jer je Krist uvijek posjedovao blaženo gledanje i nikada ga nije mogao izgubiti.
Vjera je, međutim, uvjerenje o nevidljivoj Božjoj objavi, na koju pristajemo na temelju Njegova autoriteta. U skladu s time je stvarni i najplemenitiji uzor vjere Marija: „Blagoslovljena si ti koja povjerova!“.
Morala je vjerovati u anđelove riječi da će postati Majkom Božjom, a da neće izgubiti djevičanstvo. Morala je vjerovati da malo, slabo dijete koje je rodila u staji i položila u jasle nije samo Mesija već i sam Bog. Morala je vjerovati u Njegovu vječnu pobjedu čak i u trenutku kad je visio na križu i očito pretrpio konačni poraz.
Koliko je puta Bog od nje zahtijevao herojski čin vjere! I isto toliko puta Ona je odgovorila ne oklijevajući ni trenutka. Marija ovu vjeru predaje svima koji joj se povjeravaju i posvećuju.
Sveti Ljudevit Marija Grignion piše: „Stoga, što više steknete prijateljstvo ove plemenite Kraljice i vjerne Djevice, to ćete biti više prožeti vjerom u vašemu svakodnevnomu životu.
Zbog toga ćete manje ovisiti o osjetilnim i izvanrednim osjećajima. Jer živa vjera koju nadahnjuje ljubav to omogućuje, da radimo sve iz nikojega drugoga motiva osim iz čiste ljubavi.
Upravo čvrsta vjera, nepokolebljiva poput stijene, potiče nas da ostanemo čvrsti i postojani usred oluja i bura.
Upravo djelotvorna i pronicljiva vjera će nam kao neki otajstveni otvarač otvoriti ulaz u sva Isusova otajstva, u čovjekovu konačnu sudbinu i u samo Božje srce.
Upravo odvažna vjera nas nadahnjuje da poduzmemo i izvršimo bez oklijevanja velike stvari za Boga i za spas duša.
Napokon, ova će nam vjera biti gorućom bakljom, sam naš život s Bogom, naše skriveno blago božanske Mudrosti i svemoćno oružje da prosvijetlimo one koji sjede u tami i smrtnoj sjeni. Ona raspaljuje mlake i one koji trebaju zlato žarke ljubavi. Vraća život onima koji su mrtvi zbog grijeha.“ (Rasprava o pravoj pobožnosti, br. 214)
