Predodređenje Djevice Marije

B

ožansko majčinstvo nije privremena funkcija.  Kada na kraju svijeta ostane samo pobjednička Crkva, funkcije će prestati: čitava katolička hijerarhija, papa, kardinali, biskupi, više neće imati autoritet. Više se neće dijeliti sakramenti jer će sveci na nebu posjedovati stvarnost čiji su oni znak. No, odnos između Marije i Isusa ostat će savršen.

Svako biće u sebi čuva stvarnost svoga podrijetla. Djeca su uvijek potomci onih koji su im dali život, bez obzira na stanje tih roditelja. Isus ostaje zauvijek svjestan da je rođen od Djevice i da Ga je ona formirala.

Ipak, Isusov odnos prema Mariji nije samo odnos djeteta prema onoj od koje je dobio život. Sam Bog je od nje primio ovo ljudsko biće.

Sve što se dogodilo u Kristovu čovještvu trajno je otajstvo i ništa, ni u Njegovu zemaljskomu životu, ni u Njegovu ljudskomu podrijetlu, ne prestaje živjeti i djelovati u proslavljenome Kristu: čitavo Kristovo otajstvo neprestano je prisutno u Njemu.

Na taj način u Misi posebno štujemo Krista u Njegovoj Muci i u Njegovoj smrti, no uz to su prisutna sva otajstva od njegova Utjelovljenja do Uzašašća.

Ali božansko je majčinstvo osobna poveznica između Djevice i Utjelovljene Riječi koja je potpunija od izvorne veze: temelji se na Utjelovljenju i traje jednako dugo, odnosno vječno. Marija ostaje sjedinjena sa čitavim životom, sa čitavom sudbinom Utjelovljene Riječi.

Zato ju njezino majčinstvo zauvijek obilježava, cijelim njezinim bićem, cijelom njezinom osobom, kao posvećenu Isusu, kao potpuno i uvijek prisutno zajedništvo. Ona ostaje kao uvijek darovana milost.

Posljedica Bogorodičinoga predodređenja

Slijedi da je prije nego što će biti Kristova majka, i od prvoga trenutka njezina postojanja, Marija stvorena, izabrana, ljubljena već kao majka i zbog toga što je majka.

Ideja predodređenja milosti i božanskom djelovanju u duši dodaje pojam vječnoga i nepromjenjivoga odabranja.

Presveta Djevica bila je predodređena da bude majka Utjelovljene Riječi. Sva njezina milost, pa čak i njezina slava, predana Mu je kako bi bila savršeno, do točke ispunjenja majke kao suradnice - povezana s djelom njezina Sina - u najintimnijemu i najpotpunijemu sjedinjenju.

Kako bi izrazila to potpuno sjedinjenje, teologija koristi specifičan izraz: govori o istoj „odredbi Utjelovljenja” koji Mariju predodređuje za Isusa.

Pojam odredbe ovdje se odnosi na božansku „odluku”, takvu kakvu je možemo percipirati i izraziti našim siromašnim ljudskim jezikom, jer je ta „odluka” vječna.

Da bismo objasnili malo bolje, valja dodati da su anđeli i ljudi predodređeni u Isusu Kristu. Sve milosti dane ovdje dolje i slavna krunidba svakoga od svetaca na nebu rezultat su milosti Isusa Krista, a time i Utjelovljenja.

No, budući da je Marija Majka Krista, Utjelovljene Riječi, samo njezino naravno bivstvovanje je tu za Utjelovljenje. A milost koja joj je dana je samo za ulogu koju mora izvršiti u ovomu uzvišenomu djelu Presvetoga Trojstva: Utjelovljenju Riječi, Sina Božjega.

Trebamo doći do ovoga uzvišenoga i tako dubokoga zaključka: Marijino predodređenje nije samo posljedica Isusova predodređenja, ona je njegov dio.

Za Isusa je ona ono što jest, za savršenstvo Utjelovljenja, za ostvarenje predodređenja samoga Isusa: posebno za otajstvo Otkupljenja.

Izvor: fsspx.news